Ne Cvjetni prolaz, nego samo Cvjetni“, tumači naziv velebnoga 14-etažnog poslovno-stambenog objekta investitor i predsjednik Uprave tvrtke Hoto Tomo Horvatinčić. Po njemu, izraz ”prolaz“ u zagrebačkom kontekstu asocira na mračne i beživotne koridore između blokova zgrada. Za razliku od toga njegov Cvjetni, koji se otvara 7. travnja, bit će ”prostrana, prozračna i svijetla natkrivena ulica puna blještavih dućana sa slavnim brendovima”.

Cvjetni nije samo konzumeristički raj i buduće žarište zagrebačkoga javnog života, već i novi dom za 51 vlasnika dovoljno bogatog da si priušti najskuplje nekretnine na hrvatskom tržištu. Toliko su spektakularnih stambenih jedinica planirali i realizirali Horvatinčić i autor idejnog rješenja, svjetski arhitektonski “superstar” Boris Podrecca. Glasni, ali malobrojni, kritičari su projektu Cvjetni prigovarali gradnju podzemne garaže s ulazom iz Varšavske te rušenje zgrade u Preobraženskoj 6, u kojoj je rođen pjesnik Vladimir Vidrić. Podrecca pak napominje da ta zgrada Hermana Bollea nije spomenik kulture te da njezino uklanjanje ne šteti gradu. Prisustvo garaže brani činjenicom da je automobil za modernoga građanina toliko važan da ne smije biti izbačen iz centra, već se za njega mora naći mjesta, uz pravilnu regulaciju prometa i parkirališne kapacitete, koji su osigurani podzemnom garažom na pet etaža.Poslovno-stambeni kompleks na Cvjetnom trgu nije jedini Podreccin projekt koji je naišao na otpor u gradu u kojemu se odvijao. Sličnih je iskustava imao i u Sloveniji iako je u zagrebačkom slučaju bunt (budimo realni, vrlo malog broja) građana više bio usmjeren prema krupnom kapitalu utjelovljenom u HoTou i gradskim vlastima, nego prema arhitektonskim rješenjima.

Novo poimanje luksuza
I Podrecca i Horvatinčić, koji je u radove uložio 108 milijuna eura, zadovoljni su s projektom, smatrajući da je njime središte Zagreba na svaki način obogaćeno, modernizirano i očišćeno. Arhitekt proteklih godina nije štedio kritike na račun stanja u kojemu se nalazilo uže gradsko središte, uključujući lokaciju namijenjenu Cvjetnom. U jednom je intervjuu rekao da je bio “šokiran” kad je prvi put posjetio blok na kojemu je imao niknuti Cvjetni. Dvorište iza zgrada opisao je zapuštenim i devastiranim kao i mnoga druga dvorišta unutar blokova zgrada omeđenih Ilicom na sjeveru, Trgom maršala Tita sa zapada i Zrinjevcem s istoka. Barem će na mjestu jednog od tih zapuštenih blokova niknulo bolje i ljepše zdanje, rekao je. A to zdanje pomiče granice poimanja luksuza među Zagrepčanima. Iznad troetažne galerije (nivoi -1, 0 i 1) s trgovačkim i ugostiteljskim sadržajima, na nivou drugoga kata, između stanova, stvoren je privatni park s vodoskocima, zelenilom i klupicama – oaza mira za imućne stanare, na nekoliko metara iznad gradske vreve.Od drugoga do sedmoga kata smješteno je 46 stanova površine od 65 do 230 kvadrata. Na vrhu zgrade šepiri se pet dvokatnih penthausa, koje je Podrecca krstio imenom “Zagrebački kristali”. Sve stambene jedinice opremljene su najnaprednijom tehnologijom i najprestižnijim materijalima koji uz nenadmašnu lokaciju opravdavaju cijenu od sedam do 8,5 tisuća eura za četvorni metar. Boris Podrecca je nevjerojatan um izuzetne biografije. Rođen je u Beogradu 30. siječnja 1940. godine. Otac mu je Slovenac iz Trsta, a majka Hrvatica iz Mostara. Djetinjstvo je proveo u Ljubljani i Trstu, ali se sa 19 godina preselio u Beč. Državljanstvom Austrijanac, koji je međutim i Slovenac, Hrvat i Talijan, u osnovnoj je i srednjoj školi bio loš učenik, ali najbolji u likovnom i tjelesnom.

Izvrstan plivač i nogometni vratar, prvo je studirao kiparstvo, ali mu je ono dosadilo te se 1968. prebacio na arhitekturu.Potez je bio pun pogodak za njega i izvor dalekosežnih posljedica za europsku urbanu arhitekturu. Čim je diplomirao, s kolegom je na natječaju dobio posao izrade urbanističkog plana Atene, a u iduća je četiri desetljeća izveo nebrojene radove kojima je osvježio gradske jezgre u Beču, Salzburgu, Grazu, Klagenfurtu, Stuttgartu, Milanu, Veroni, Bolzanu, Veneciji, Padovi, Mariboru, Pekingu, Hong Kongu i drugdje. U najvažnija svoja djela ubraja Muzej umjetnosti i porculana u Limogesu, bečki Millennium Tower, poslovni toranj koji je visinom od 220 metara među najvišima u Europi te građevinski kompleks u Padovi koji uključuje 120 m visok toranj s pogledom na stari grad. Vrlo je aktivan i u Hrvatskoj te je osim idejnog projekta za Cvjetni posljednjih godina djelovao na turističkom naselju Punta skala pokraj Zadra s hotelima, vilama, marinom i garažom te na hotelu Lacrona s wellness centrom i kongresnom dvoranom u dubrovačkom Babinom kuku. Dobitnik nepreglednog niza strukovnih nagrada i sveučilišnih titula, stanuje u Beču sa suprugom u trokatnici koja je nekoć bila tvornica. Na trećem katu su obiteljski stan i atelje, dok se na donje dvije etaže prostiru uredi za trideset zaposlenika njegova arhitektonskog ureda koji naziva “tvornicom arhitekture”. Taj je ured ‘’kula babilonska’’, u kojoj se govori jedanaest jezika, od kojih sam Podrecca govori sedam. A četiri jezika, uključujući hrvatski, govori tako dobro da na njemu može nasmijavati izvorne govornike.

Tko će reći “ne” Zahi Hadid?
Ako je prijepor izbio oko stilski relativno nedužna Podreccina i Horvatinčićeva Cvjetnog, što tek predstoji projektu ekscentrične iračko-britanske arhitektice Zahe Hadid na dubrovačkom području? Otkad je sredinom veljače objavljeno da je Zahin arhitektonski ured izradio dramatične prototipove dvaju vila namijenjenih terenima za golf na Srđu, hrvatska se arhitektonska (i laička) javnost užarila od polemike. Realizacija projekta najčuvenije svjetske arhitektice neizvjesna je što iz pravnih, što iz financijskih razloga, kao i ostvarenje cijelog, 900 milijuna eura vrijednog odmarališta za golf koji bi trebao uključiti 268 vila i hotele. No povrh administrativnih upitnika koji se nadvijaju nad čitav projekt žestok je spor izbio oko same procjene trebaju li Dubrovniku Zahine ultramoderne vile nazvane Rock (Stijena) i Shell (Školjka) uz rub Srđa, na 400 metara iznad mora. Bi li one dodatno podigle status Dubrovnika kao svjetske atrakcije, ili bi narušile ljepotu dubrovačkoga prirodnog i urbanog okoliša? Zahin smioni i nekonvencionalni stil redovito izaziva krajnosti ushićenja i otpora, a zasad se čini da u slučaju Stijene i Školjke ovo posljednje prevladava. Predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata Hrvoje Hrabak u predloženim vilama primjećuje nedostatak poštovanja prema baštini i osnovno nerazumijevanje konteksta u koji bi one bile nakalamljene, ni arhitekt Branko Silađin ne dopušta mogućnost da bi sporne vile u budućnosti naišle na razumijevanje, kao i vile Nikole Dobrovića, koje su isprva bile izložene prosvjedu.

Dijelom obožavanu, dijelom omraženu Zahu Hadid Forbes je 2008. proglasio 69. najmoćnijom ženom na svijetu, a New Statesman 42. najutjecajnijom osobom na globusu za prošlu godinu. Bagdađanka rođena 1950. bila je studentica proslavljenog Rema Koolhaasa dok je ovaj predavao na londonskom Architectural Asociationu, a 1977. je postala partnerica u njegovoj OMA-i. Tri godine poslije otvorila je svoj projektantski ured u Londonu – Zaha Hadid Architects, a 2004. je ušla u povijest kao prva žena kojoj je dodijeljena Pritzkerova nagrada, najveće priznanje za arhitekte koje uspoređuju s Nobelovom nagradom. Osim Pritzkera, koji je primila četiri godine nakon svog učitelja Koolhaasa, Hadidova je dobitnica brojnih drugih nagrada na natječajima, no imala je nesreću da mnogi njezini projekti ostanu nerealizirani, kao Peak Club u Hong Kongu i Cardiff Bay Opera House u Walesu. Od projekata čiju je gradnju doživjela najveću je slavu stekao MAXXI, muzej umjetnosti 21. stoljeća u Rimu, no visoko su cijenjeni i Opera House u kineskom megalopolisu Guangžouu, Bridge Pavilion u Zaragozi, skijaška skakaonica Bergisel u Innsbrucku, Phaeno Science Center u Wolfsburgu i olimpijski bazen za londonske Olimpijske igre 2012. godine. Napeto ćemo čekati da vidimo hoće li se njezine vile pokraj Dubrovnika pridružiti ostvarenim projektima ili će se zadržati u obliku crteža i maketa.

Najveći svjetski arhitekti

Veliki arhitekt je dijelom dizajner, dijelom inženjer, dijelom psiholog. Mora biti u stanju tumačiti klijentove želje, umetnuti ih u realne okvire i obogatiti umjetničkom vizijom. Nekoliko je arhitekata u tome uspjelo. Remment “Rem” Koolhaas (66) najutjecajniji je moderni nizozemski arhitekt i teoretičar arhitekture, no prije arhitekture je studirao filmsku umjetnost i napisao scenarije za jedan film strave i jedan erotski film. Studirao u prestižnoj školi Architectural Association u Londonu i na sveučilištu Cornell u New Yorku, a 1975. je s troje partnera otvorio projektantsku tvrtku Office for Metropolitan Architecture (OMA) u Rotterdamu. Njegov je prvi veći projekt bilo Plesno kazalište u Haagu 1987., a od kasnijih radova veliku popularnost uživaju knjižnica Central Library u Seattleu, koncertna dvorana Casa da Musica u Portu, umjetnički muzej Kunsthal u Rotterdamu i Nacionalno korejsko sveučilište u Seulu. Noviji Koolhasov rad je masivna zgrada sjedišta Kineske televizije na površini od 550.000 m2, koja je dovršena u povodu Olimpijskih igara 2008. u Pekingu.Proširena na urede u Pekingu i New Yorku, Koolhasova OMA zapošljava stotinjak arhitekata i crtača. Njegova su teoretska djela poput Delirious New York i S, M, L, XL intrigantna i kontroverzna.
Amerikanac Frank Gehry (82) živi s laskavim nazivom najvažnijeg arhitekta našeg doba, koji mu je dodijelio magazin Vanity Fair, a njegova su djela “turističke Meke”, uključujući i vlastiti dom u Santa Monici. Zagovornik dekonstruktivizma, izdanka postmoderne arhitekture obilježenog idejom razlomljavanja građevinskih elemenata, Gehry je uvjerenja da se arhitektonske forme ne moraju podudarati s funkcijom. Dizajnirao je desetke znamenitih zdanja diljem globusa, a niz novih projekata nalazi se u izgradnji unatoč njegovoj poodmakloj dobi. Gehryjeve najglasovitije građevine su Guggenheimov muzej u Bilbau, Koncertna dvorana Walta Disneya u Los Angelesu, Neue Zollhof u Düsseldorfu i hotel Marques de Riscal Vineyard u Elciegu.

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Santiago Calatrava (60), rođen u Valenciji, jedan je od najvažnijih arhitekata i strukturalnih inženjera u Španjolskoj. Karijeru je započeo upravljajući javnim projektima kao što su mostovi i željeznički kolodvori. Gradnja mosta Alamillo, danas znamenitosti grada Seville, lansirala ga je u svijet visoke arhitekture. Komunikacijski toranj na brdu Montjuic u Barceloni te galerija Allena Lamberta bili su Calatravini prvi arhitektonski radovi, a njegov portfelj uključuje Muzej umjetnosti u Mileaukeeju i 54-katni, 190 m visok zakrenuti, vijku nalik toranj Turning Torso u Malmou, drugu najvišu stambenu zgradu u Europi, iza Trijumfalne palače u Moskvi. Ukrasivši rodnu Valenciju kompleksom Ciutat de les Arts i les Ciencies (Grad umjetnosti i znanosti), u novije vrijeme dizajnira postaju na prometnom čvorištu pokraj Svjetskoga trgovačkog centra.
Norman Foster (76) najveći je britanski graditelj, slavan po upečatljivim poslovnim zgradama. U 40-godišnjoj karijeri osvojio je 190 nagrada i priznanja te pobijedio na 50 natječaja. Nakon magistriranja na sveučilištu Yaleu utemeljio je kompaniju Foster and Partners koja se probila u arhitektonsku elitu projektiranjem Willis Buildinga u Ipswichu 1974. Ta je zgrada bila revolucionarna za svoje vrijeme s otvorenim uredskim prostorima, vrtovima na krovu, 25-metarskim bazenom i sportskim dvoranom. Sa svojom je ekipom potpisao desetke veličanstvenih djela, uključujući londonski Millennium Bridge, stadion Wembley i Gherkin, njujorški Hearst Tower i madridski Torre Caja. U novijoj je fazi naglasak stavlja ne na ekološki odgovorne tehnologije.