Koristeći se prijetnjom nametanja sveobuhvatnih carina protiv Kanade, Meksika i Kine bez opravdanog razloga, američki predsjednik Donald Trump pokazao je da predstavlja veliki rizik za Ameriku i njezine trgovinske partnere.
Ali reakcija drugih zemalja na Trumpovu nepromišljenu politiku u konačnici će odrediti koliku će štetu pretrpjeti globalno gospodarstvo. Američki trgovinski partneri moraju ostati smireni i oduprijeti se iskušenju da povećaju ludilo.
Čini se da većina analitičara vjeruje da je reagiranje na isti način ispravna stvar. Kao što se i očekivalo, Kanada i Meksiko zaprijetili su odmazdom i na kraju postigli dogovor s Trumpom o privremenom izbjegavanju carina.
Ali nije jasno zašto bi se odmazda trebala smatrati normalnom i poželjnom kada se carine koje je pokreću (s pravom) smatraju ludima. Tvorci politika drugdje ne smiju izgubiti iz vida istinu koju je Trump odlučio zanemariti: troškovi carina uglavnom se snose u vlastitoj zemlji.
Zarobljenik svojom zaslugom
Instinkt za odmazdom je prirodan. Da biste odvratili nasilnika u školskom dvorištu, morate ga suočiti s odlučnim protivljenjem. No, carine drugih zemalja imat će za posljedicu još više Trumpovih neutemeljenih pritužbi i neće ga nimalo odvratiti. Što je još važnije, logika odmazde u ovom slučaju podbacuje.
Model vraćanja milo za drago funkcionira kako bi se osigurala suradnja u određenim okolnostima, kao što je zatvorenikova dilema. U ovom scenariju, svaki akter ima koristi od vlastitog jednostranog poteza, ali situacija mu se pogoršava kada drugi akter reagira na isti način. Trumpove carine ne odgovaraju ovoj karakterizaciji.
Suprotno onome što Trump tvrdi, američke carine uglavnom plaćaju američki potrošači i tvrtke koje se koriste uvezenim dijelovima i sirovinama. Stoga se čini da argument “optimalne carine” kojim bi neka zemlja mogla ostvariti koristi vršenjem monopolske moći na svjetskim tržištima nije primjenjiv. Selektivna zaštita trgovine povremeno može imati pozitivnu ulogu kao dio šireg programa za razvoj ili zeleniji rast. Ali sveobuhvatne carine štete američkom gospodarstvu, i to više nego drugim gospodarstvima. Trumpova Amerika je zarobljenik isključivo svojom zaslugom.
Isto tako, osvetničke carine koje bi uveli Kanada i Meksiko uglavnom bi naštetile njihovim vlastitim gospodarstvima. Kao manji igrači u svjetskoj trgovini, oni imaju još manju mogućnost prebacivanja troškova carina na SAD. Prisutnost opskrbnih lanaca u sjevernoameričkoj trgovini (kao i u proizvodnji automobila) povećava troškove poremećaja, ali to ne mijenja činjenicu da troškove carina na uvoz u osnovi snosi sama zemlja koja ih je uvela. Jezikom teorije igara, odmazda putem carina na uvoz nije “najbolji odgovor”.
Vraćajući se na analogiju nasilnika u školskom dvorištu, zamislite da se suočavate s agresorom koji vas napada bez dobrog razloga. Čini se ludim dok udara sam sebe svakim divljim zamahom ruke. Što biste trebali učiniti? Mogli biste odgovoriti na isti način i oponašati ono što on radi, ali to bi bilo jednako ludo, jer biste se time još više ozlijedili. Najbolja strategija je, dakle, minimizirati štetu na način da se držite podalje od nasilnika i čekate da se sam izudara i sklupča u kutu.
Naravno, Kanada, Meksiko, Kina i druge zemlje koje će snositi najveći teret Trumpovih postupaka u trgovini nemaju taj luksuz da se mogu izolirati od SAD-a. Sigurno je da će malo osjetiti bol. Ali ne bi si trebale pogoršavati situaciju u vlastitom gospodarstvu potezima u Trumpovom stilu. Ciljana odmazda u određenim razmjerima protiv industrija koje politički podržavaju Trumpa mogla bi biti neizbježna iz domaćih političkih razloga. Ali zdrav razum i umjerenost trebali bi prevladati, za dobrobit vlastite zemlje i globalnog gospodarstva o kojem ovise.
Utrka do dna
Neki se brinu da bi Trump mogao misliti da su njegovi postupci opravdani ako izostane snažna reakcija drugih zemalja na njih. Ali najsigurniji način da ga spustite na zemlju jest omalovažavanjem njegovih prijetnji i odnošenjem prema njemu kao prema slabiću. Najučinkovitija poruka koju američki trgovinski partneri mogu poslati Trumpu glasi: “Slobodno uništite vlastito gospodarstvo, mi to ne planiramo učiniti s vlastitim. Umjesto toga, obratit ćemo se drugim, pouzdanijim trgovinskim partnerima, hvala vam puno.”
Štoviše, američki trgovinski partneri – čak i oni mali – nisu potpuno nemoćni u odnosu na SAD. Na raspolaganju imaju i druge instrumente osim trgovinske politike. Oni mogu, primjerice, uvesti porez na dobit domaćim podružnicama određenih američkih multinacionalnih korporacija. Gabriel Zucman s Pariške škole ekonomije predložio je da Kanada i Meksiko uvedu porez na bogatstvo Elona Muska i uvjetuju Teslin pristup kanadskom tržištu plaćanjem istog. Prednost ovog pristupa je potencijalno ostvarenje izravnih fiskalnih koristi za vlastitu zemlju.
S obzirom na Trumpove postupke, trebali bismo se brinuti o izgledima katastrofalne utrke do dna. Tijekom 1930-ih, ciklus odmazde doveo je do propasti međunarodne trgovine i pogoršao globalnu gospodarsku krizu. Izbjegavanje takvog ishoda danas je od najveće važnosti. Dobra vijest je da se najgora šteta može obuzdati, a troškove će uglavnom snositi SAD, ako drugi ne reagiraju pretjeraju. Američki trgovinski partneri trebali bi se smiriti i nastaviti dalje.
© Project Syndicate 2025.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu