Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, emigracija stanovništva u inozemstvo znatno se povećala.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, broj odseljenih skočio je s 15.262 u 2013. godini na 47.352 u 2017. godini, a potom se smanjio na 40.148 u 2019. godini. U 2020. je godini zbog pandemije broj odseljenih pao na 34.046.

Što se tiče opsega imigracije, broj doseljenih povećao se s 10.378 u 2013. na 37.726 u 2019. godini, a zatim se smanjio na 33.414 u 2020. godini.

Budući da su u 2020. godini migracijska kretanja bila poremećena, veću pozornost treba posvetiti podacima za 2019. godinu. Podaci pokazuju da je 81 posto odseljenih u 2019. godini imalo hrvatsko državljanstvo, dok je 74 posto doseljenih imalo strano državljanstvo. Unatoč, dakle, porastu broja doseljenih stranaca, migracijski saldo bio je negativan.

U javnosti se puno raspravljalo o razlozima iseljavanja hrvatskih državljana u inozemstvo. Najčešće se spominjala nemogućnost zapošljavanja i niske plaće. Podaci o razlikama između županija u relativnom opsegu emigracije omogućuju statističku analizu utjecaja spomenutih čimbenika.

Takva analiza, međutim, neće biti posve adekvatna i precizna jer se podaci o državljanstvu migranata po županijama ne objavljuju.

Iz gore navedenog razloga, analizu treba započeti s podacima o županijama u 2019. godini. Kao pokazatelj relativnog opsega emigracije može poslužiti omjer broja odseljenih i broja doseljenih.

Neto emigracija – negativna

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Tako je u Osječko-baranjskoj županiji, na primjer, zabilježeno 3069 odseljenih osoba i 1225 doseljenih osoba. Omjer je iznosio 2,51 naprema 1, što znači da je broj odseljenih bio dva i pol puta veći od broja doseljenih.

Sljedeći primjer je Primorsko-goranska županija u kojoj bilo 2748 odseljenih i 2932 doseljena, što daje omjer od 0,94 naprema 1. Drugim riječima, neto emigracija bila je negativna, a broj odseljenih činio je 94 posto broja doseljenih.

Usput rečeno, Primorsko-goranska županija nije jedina u kojoj je broj doseljenih u 2019. godini bio veći od broja odseljenih. Još je pet takvih županija na jadranskoj obali te tri u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Među potonjima treba istaknuti Krapinsko-zagorsku županiju u kojoj je broj doseljenih bio 35 posto veći od broja odseljenih.

Razlike između županija u omjeru doseljenih i odseljenih mogu se povezati sa stopom nezaposlenosti kao pokazateljem nemogućnosti zapošljavanja te s prosječnom bruto plaćom radnika sa završenom srednjom školom kao pokazateljem razine plaća.

U obzir treba uzeti i geografski položaj županije jer poslodavci na jadranskoj obali zapošljavaju velik broj stranih državljana u ugostiteljstvu i hotelijerstvu.

Rezultati analize pokazuju da stopa nezaposlenosti značajno utječe na relativan opseg emigracije. Stopa nezaposlenosti veća za 10 postotnih bodova povećava omjer odseljenih i doseljenih za 0,6.

Budući da je stopa nezaposlenosti u Osječko-baranjskoj županiji, na primjer, iznosila 15,5 posto, a u Primorsko-goranskoj županiji 5,5 posto, značajan dio razlike između te dvije županije u opsegu neto emigracije objašnjava razlika u stopi nezaposlenosti.

Rezultati također pokazuju da na migracijski saldo utječe i razina plaća. Prosječna plaća radnika sa srednjom školom veća za 1000 kuna smanjuje omjer odseljenih i doseljenih za 1. Taj čimbenik također je važan za objašnjenje razlike između Osječko-baranjske i Primorsko-goranske županije jer je spomenuta plaća u prvoj iznosila 6696 kuna, a u potonjoj 7630 kuna.

Naposljetku, pokazalo se da položaj županije na obali Jadranskog mora smanjuje omjer odseljenih i doseljenih u prosjeku za 0,6.

Navedena tri čimbenika statistički objašnjavaju 73 posto razlika između županija u omjeru odseljenih i doseljenih u 2019. godini. U konkretnoj usporedbi Osječko-baranjske i Primorsko-goranske županije, od ukupne razlike u omjeru koja iznosi 2,57, razlika u stopi nezaposlenosti objašnjava 0,6, razlika u plaćama 1, a razlika u geografskom položaju 0,6.

Zbroj objašnjenih dijelova razlike u omjeru je 2,2, a neobjašnjeni dio razlike iznosi 0,37. Taj dio može odražavati utjecaj nekih drugih čimbenika i/ili nepotpunu točnost korištenih podataka.

Ključni podaci za procjenu

Provjere radi, ista je analiza provedena i na podacima za 2017. godinu, kada je emigracija bila daleko najveća, kao što je prethodno spomenuto. U toj su godini navedena tri čimbenika objasnila čak 86 posto razlika između županija u omjeru odseljenih i doseljenih.

Posebno je značajan bio utjecaj stope nezaposlenosti. Razlog tome vjerojatno su izraženije razlike u stopi nezaposlenosti koje su tada postojale. U Osječko-baranjskoj županiji, na primjer, stopa nezaposlenosti tada je iznosila 21,7 posto, a u Primorsko-goranskoj 8 posto.

S kasnijim smanjivanjem razlika u stopi nezaposlenosti smanjila se i njihova statistička značajnost u objašnjavanju razlika u neto emigraciji.

Premda nema dvojbe da prilike za zapošljavanje i razina plaća snažno utječu na relativan opseg emigracije u inozemstvo, dostupnost podataka o državljanstvu i starosti odseljenih i doseljenih po županijama, kao i o broju zaposlenih stranaca, omogućila bi adekvatniju i precizniju analizu.

Štoviše, omogućila bi i procjenu stope nezaposlenosti i razine plaća koja bi zaustavila neto emigraciju hrvatskih državljana radne dobi u nekoj županiji odnosno u Hrvatskoj kao cjelini.

* Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištma institucije u kojoj radi