Vrhovni sud RH u svojoj je odluci Pž-1098/13 dao stav u pogledu roka zastare odnosno da li kod regresnog potraživanja osiguratelja prema svom osiguraniku iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti treba primijeniti zastarni rok od tri godine propisan odredbom čl. 380. ZOO-a (stari) ili se ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 371. ZOO-a. 

Obrazlažući razloge važnosti tužitelj se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-3-3948/2006 od 17. prosinca 2008. kojom je zauzet stav da regresno potraživanje osiguratelja prema osobi koja je odgovorna za štetni događaj, pa bio to i osiguranik, zastarijeva u općem zastarnom roku iz čl. 371. ZOO-a.

O navedenom pravnom pitanju revizijski sud je u više odluka izrazio shvaćanje (primjerice Rev-56/00 od 8. srpnja 2004., Rev-1371/09 od 20. travnja 2010.,  Rev-1432/10 od 4. travnja 2012., Revx-420/14 od 9. rujna 2014., Revx 345/15 od 1. rujna 2015.) da  takvo potraživanje zastarijeva u roku od tri godine, a zastarijevanje počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu štete oštećeniku.