Ekonomski ciklus izmjenjuje dobre i loše periode i iza nekoliko dobrih godina, uvijek dolazi period recesije. To je zakon koji se neprekidno ponavlja i nema dvojbe da će tako biti i u budućnosti. Kako se pritom ponašaju vlasnici kompanija, poduzetnici, menadžeri, ali i svi zaposlenici, to je ono je što je u tim vremenima zanimljivo promatrati.

Jesu li pripremljeni i oboružani znanjem i vještinama koji će im pomoći da iz krize izađu još bolji i čvršći? Za dobrih vremena love se tržišni udjeli, teži se što većem rastu, često puta zanemarujući prevelike troškove ili slabiji konačni rezultat pojedinih prodajnih akcija ili pak investicija. Dobri prihodi mogu “progutati” i poneki loš potez. Takav način poslovanja se u doba recesije bitno mijenja. Prihodi padaju, resursi poskupljuju, likvidnost slabi, poslovni ciklus poduzeća se usporava, a sve u poduzeću hvata panika.Tada jednostavno nema mjesta greškama. Na prve znakove krize menadžeri žele odmah znati odgovore: koji dio poduzeća generira gubitke, tko je počeo slabiti, koji segment poslovanja postaje teret kojeg se treba riješiti. Ako u poduzeću postoji uređeni sustav kontrolinga, ta i slična pitanja dobit će odgovor u vrlo kratkom vremenu, dok će se drugi naći u problemu shvativši da nemaju kvalitetne mehanizme za brzo, efikasno i što je najvažnije – ispravno detektiranje slabih točaka. O pitanjima hrvatskog kontrolinga razgovarali smo s konzultanticama “Altius savjetovanja” Jasminom Očko i Andrejom Švigir. “Altius savjetovanje” konzultantska kuća je koja je prva u Hrvatskoj počela s implementacijom i razvojem kontroling funkcije u hrvatskim poduzećima, te edukacijom kontrolera i menadžera.

Kako ocjenjujete spremnost kontrolinga u Hrvatskoj da pomogne svojim upravama da prežive nadolazeću krizu?
Generalno govoreći, kontroling je u Hrvatskoj još uvijek u povojima, u mnogim poduzećima i ne postoji, a tamo gdje je odjel i formiran, pitanje je što se zapravo i kako radi. Kontrolingu u Hrvatskoj dodjeljuju se zadaci koji su vrlo često daleko od pravog kontrolerskog posla. Stoga nam se čini da je kontroling na žalost postao moda, a moda je nešto što se često mijenja i kratkog je vijeka. Nadu hrvatskom kontrolingu daju ona poduzeća koja su u njemu prepoznala ono što on doista i je – decentna klasika. Opženito gledajući, smatramo da veliki dio hrvatskih poduzeća nema spremne instrumente mjerenja koji će pomoći menadžmentu da ispravno odlučuje o tome što i kako treba reducirati, a što treba ostati na životu i u doba najveće krize. To znači da će mnogi menadžeri i u ovim kriznim trenucima – kao i do sada – upravljati poduzećima u velikoj mjeri na bazi vlastite intuicije i slobodne procjene. Problem je u tome što sada pogrešaka smije biti daleko manje, a i puno su skuplje.

Zašto je situacija s kontrolingom takva?
Razloga za to je više. Počnimo od menadžera. U Hrvatskoj su menadžeri uglavnom usmjereni na kratkoročne ciljeve, ostvarive u roku od jedne godine, a to je isključivo profit. Uspjeh poduzeća je puno više od profita. To je podizanje njegove cjelokupne vrijednosti. Da bi se uveo kontroling u poduzeća, potrebno je odvojiti dosta vremena i strpljenja, treba biti otvoren za promjene, strateški promišljati, biti spreman čuti i ono što se ne želi čuti. Kod nas se puno govori o menadžerskim vještinama koje su uglavnom usmjerene na pitanja upravljanja ljudima, motiviranja, vođenja, timskog rada, komuniciranja i sl. Da, to su svakako potrebne vještine, ali apsolutno nedovoljne da bi se moglo ozbiljno upravljati poduzećem koje ima imovinu vrijednu milijune eura. Težina, zahtjevnost i odgovornost menadžerskog posla leži u svakodnevnom donošenju kvalitetnih poslovnih odluka. A za to su potrebna tvrda ekonomska znanja. Razumijevanje mikroekonomije, vladanje teorijom troškova, poznavanje ekonomskih analiza, razumijevanje računovodstva i upravljanje financijama, nužne su vještine koje mora imati svaki menadžer kako bi poduzeće mogao voditi – kako u dobrim, tako još više u lošim vremenima. Menadžeri moraju zaista dobro razumjeti i kontinuirano pratiti financijske izvještaje svog poduzeća, ali i konkurencije. Saznanja do kojih tim putem dolaze, neprocjenjiva su za uspješno poslovanje. Menadžeri koji se dobro snalaze na tim područjima su glavni pokretači kontrolinga. Oni dobro znaju zašto im kontroling treba, što mogu i moraju od kontrolinga dobiti i kako će te informacije iskoristiti kako bi donosili kvalitetnije odluke.

Koji su ostali razlozi da u Hrvatskoj kontroling nije razvijeniji?
Drugi razlog su naravno – nadzornici. Kad menadžment odluči formirati odjel kontrolinga, odmah se nađe pred zidom – gdje naći educiranog i zaista stručnog nadzornika? Najčešće se pronalaze polovična rješenja pa se u tim odjelima zapošljavaju uglavnom računovođe i financijaši koji su po svojoj stručnosti najbliži poslovima kontrolinga, ali i daleko od njih. Kontroling nisu niti financije niti računovodstvo, već su i financije i računovodstvo samo jedan segment kojeg nadzornik mora jako dobro poznavati. Dobro smo upoznate s tom situacijom jer smo na svom putu izučavanja kontrolinga, istraživanja i sazrijevanja prošle trnovit put samosnalaženja. Na tom putu je školovanje u inozemstvu sasvim sigurno bilo kruna cijele priče.U razvijenim zemljama svijeta kontroling je samorazumljivost, na europskim fakultetima ekonomije posvećena mu je znatna pažnja, postoje razne kontroling akademije te ostali oblici kontinuirane edukacije i cjeloživotnog učenja. Upravo zbog svoje educiranosti i multidisciplinarnosti nadzornici su desna ruka top menadžmentu, često ih zovu upravljačima iz sjene, a kao takvi obično napreduju i prema najvišim pozicijama u upravi.

Kako biste u kratkim crtama objasnili bit kontrolinga?
Kontroling nisu samo tablice ili grafikoni, izvještaji ili prezentacije, kao što se vrlo često misli. Kontroling je znanje i umijeće, filozofija upravljanja na bazi ekonomske logike racionalnosti, skup multidisciplinarnih znanja koja su potrebna kako bi se na bazi bezbrojnih podataka iz poduzeća i izvan njega prikupio optimalan broj informacija koje su menadžerima, dakle onima koji odlučuju neophodne za kvalitetno odlučivanje. Sastoji se od integriranog sustava upravljanja koji u osnovi ima sustav vrednota – viziju, misiju i ciljeve – kao temelj poslovne politike poduzeća. Kontroling zatim objedinjuje planiranje, kontrolu, informiranje, organizaciju i upravljanje ljudskim potencijalima.

Kako se obrazovati

Što se u Hrvatskoj mijenja u vezi sa školovanjem nadzornika?
Kada se kontroling uvede u poduzeće, tu nije kraj, već početak. Zbog toga smo napravili i program edukacije nadzornika koji traje godinu dana, gdje nadzornici sustavno izučavaju sve ono što moraju znati da bi taj posao mogli samostalno obavljati. Trenutno se educira prvih tridesetak nadzornika, većinom diplomiranih ekonomista. “Altius savjetovanje” navedeni program izvodi u suradnji s poslovnim učilištem “Experta”, a polaznici nakon uspješno svladanog gradiva dobivaju zvanje nadzorni menadžer koje se upisuje u radnu knjižicu.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?