Prema stavu Vrhovonog suda RH u odluci br. Rev-35/2011 ističe se da su primjenom dopuštenog složenog kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) pripisane kamate postale sastavni dio glavnice i da je tako (legalno) formirana glavnica, zatečena na dan metodskog prijelaza, od 1. travnja 1994. osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode, a ne početna (izvorna) glavnica.

Pritom je ispravno shvaćanje drugostupanjskog suda da obračunavanje zateznih kamata do 31. ožujka 1994. na revaloriziranu glavnicu nije protivno načelu monetarnog nominalizma. Naime, i ovaj sud je suglasan s motrištem drugostupanjskog suda da su propisi do 1. travnja 1994. koji su odredili primjenu složenog kamatnog računa, koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici, bili nužni u vrijeme tadašnje monetarne situacije kad zakonske zatezne kamate, ma koliko god bile propisane visokim stopama, nisu mogle pratiti visoku inflaciju. Stoga je revalorizacija glavnice primjenom komforne metode načina obračuna kamata imala svrhu korekcije načela monetarnog nominalizima. Također, suprotno navodima revizije, takvom metodologijom kamatnog izračuna nije povrijeđeno niti načelo zabrane anatocizma (tj. zabrane uglavničenja, kapitalizacije, dospjelih kamata).

Sukcesija u odnosu na privatnu imovinu

Prema stavu Vrhovonog suda RH u odluci br. Rev-1333/2009 Zakonom o potvrđivanju ugovora o pitanju sukcesije, odnosno pitanjima sukcesije ("Narodne novine" br. 2/04) u aneksu G u čl. 1. propisano da će se prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznati, te će imovina biti zaštićena i vraćena u te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba, – a to uključuje i osobe koje su nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici, a osobe koje ne mogu ostvariti ta prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.

U smislu pododjeljka 1(b) istoga članka bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) toga članka, bit će ništav. Nije odlučno što ugovor od 11. studenoga 2004. sklopljen između tužitelja i Izdavačkog poduzeća "R." iz B. nije sklopljen pod prisilom, a okolnost što će eventualno predmetni poslovni prostor biti vraćen Izdavačkom poduzeću "R." iz B., ne isključuje ništavost predmetnog ugovora o kupnji predmetnog poslovnog prostora od 11. studenoga 2004. Naime, valja uzeti u obzir da je navedena Uredba još na snazi, jer postupak razdruživanja bivše SFRJ još nije okončan, te je stoga navedeni ugovor od 11. studenoga 2004. još uvijek bez pravnog učinka. 

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik