BEOGRAD – Savjet republičke radiodifuzne agencije raspisao je dugo očekivani natječaj za dodjelu dozvola kojima se stječe pravo na frekvencije za emitiranje TV i radio programa. Time višegodišnja priprema za uređenje ovog područja ulazi u završnu fazu, što je kod brojnih TV i radiopostaja izazvalo pravu strku kako bi udovoljile temeljnim kriterijima, od kojih se posebana važnost pridaje vlastitoj produkciji, a ne emitiranju inozemnog programa i njegovu učestalu repriziranju.

Koncesije za tv i radio
Prema raspisanom natječaju, odobrit će se pet nacionalnih frekvencija za televizijske i 14 za radio postaje. Nacionalna frekvencija omogućava emitiranje na cijelom prostoru Srbije. Mnogobrojne sadašnje televizijske postaje zainteresirane su za dobivanje nacionalne frekvencije iz ekonomskih razloga jer emitiranje programa na cijelom srbijanskom prostoru ujedno jamči veći interes oglašivača, a upravo su reklame glavni izvor financiranja. Godišnja naknada za korištenje nacionalne televizijske frekvencije iznosi 680 tisuća eura, a za radio 138 tisuća eura. Cijene su, za srbijanske prilike, prilično visoke, ali nisu umanjile interes mnogih televizijskih kuća za dobivanje nacionalne frekvencije. Prednost pored RTS-a, koji treba postati javni servis, imaju televizije u sadržaju kojih prevladava vlastiti program. Zato je posljednjih mjeseci naglo porastao broj emisija u vlastitoj produkciji. U Savjetu, međutim, ističu kako već dvije godine prate televizijske programe, te kako će na temelju toga odlučivati kome će dodijeliti nacionalne frekvencije. Među važne kriterije ulazi i posjedovanje informativnog programa. Tako je TV Pink uveo informativnu emisiju nazivajući je nacionalnim dnevnikom, što je trebalo impresionirati republički Savjet. Umjesto toga, izbio je sukob s RTS-om. Na TV Pink dovedeni su istaknuti novinari, poput Nenada Ristića, Mihaila Kovača i Petra Lazovića, koji su u vrijeme Miloševićeva režima otjerani s RTS-a. Oni su svojedobno bili i oštri kritičari programa TV Pinka, koji se temeljio na popularizaciji turbofolka, što je njezin vlasnik Željko Mitrović, koji je bio član JUL-a, objašnjavao time da narod to voli. Mihailo Kovač je postao voditelj nacionalnog dnevnika poslije četverogodišnje diplomatske karijere obavljajući posao veleposlanika u Beču.
Za nacionalnu frekvenciju konkuriraju TV Pink, BK TV, TV B-92, Studio B, dok je za RTS od sadašnja tri kanala previđeno da takav status dobiju prvi i drugi program, dok bi se treći prodao, s ogradom da se budućem vlasniku ne jamči da će dobiti nacionalnu frekvenciju, tako da i on ulazi u konkurenciju za tri frekvencije, jer su dvije već rezervirane za RTS.

RTS postaje javni servis
U posljednje vrijeme podignula se velika prašina oko BK TV, što je direktorica i glavna urednica Bojana Lekić povezala s kampanjom protiv Bogoljuba Karića, ali i s predstojećom podjelom frekvencija. Dva suvlasnika BK TV Astra banka i Europa osiguranje nalaze se u fazi likvidacije, odnosno pod državnom kontrolom, što su konkurentske TV kuće koristile da prikažu kako većinsko vlasništvo u BK TV ima država, a ona, prema zakonu, ne može biti vlasnik televizije. Zato i RTS treba biti pretvoren u javni servis. Odmah nakon objavljivanja cjenika za dobivanje TV i radio frekvencije, javila se udruga Asocijacija neovisnih elektronskih medija (ANEM) s pritužbom da su cijene za frekvencije, koje se smatraju nacionalnim dobrom, poput rudnika, visoke, te da ih većina medija ne može platiti.

Koliko vrijedi medijski prostor

Prema istraživanju AGB Nielsen media researcha, što ga je objavio beograski nedjeljnik Ekonomist, realna vrijednost ukupog srbijanskog medijskog tržišta iznosi 95 milijuna eura. To je za 15 milijuna više nego u 2004-oj, a za 30 milijuna više nego u 2003. godini. Na TV oglašavanje odlazi 63 posto, 20 posto je zastupljeno u tisku, 12 posto na radiju, četiri posto na bilbordovima i jedan posto na ostale vrste oglašavanja.