Hrvatska je treća naturistička zemlja u svijetu prema broju kapaciteta, iza Francuske i Njemačke. Dvanaest naturističkih kampova ukupno može primiti 24.770 osoba. Najviše ih je u Istri gdje šest kampova može prihvatiti 19.400 osoba, a ondje se nalaze i jedina tri naturistička kampa s četiri zvjezdice. Na Kvarneru su 4 kampa za 4.750 osoba, dok je na Pašmanu i Hvaru po jedan kamp koji mogu smjestiti ukupno 620 naturista. Uz to, u Hrvatskoj je i veći broj kampova s barem jednom plažom rezerviranom za naturiste.

Zlatne osamdesete
Iako je Hrvatska odavna poznata kao kvalitetna naturistička destinacija, broj naturista opada iz godine u godinu, a naturizam je danas daleko od zlatnih osamdesetih godina kad je Hrvatska s Francuskom imala “monopol” na naturistički vid turizma te postizala izvrsne rezultate u svjetskim razmjerima. Navodno smo u svjetskom trendu pada broj naturista, no, znalci ovu pojavu objašnjavaju i nedostatkom strategije razvoja naturizma i nikakve promidžbe u svijetu, te činjenicu da generacija pravih naturista, zaljubljenika u prirodu i slobodu, polako “odumire”, jer mlađi preferiraju tekstilne kampove. Uz to, naturistički kampovi u nas nerijetko zarađuju i loš epitet za prave naturiste jer postaju okupljališta ljudi razuzdanog životnog stila. Manjak naturista u kampovima, tumači se i slobodnom toleriranju naturizma u Hrvatskoji i izvan kampova, na manjim odvojenim plažama, a i konkurencija na Mediteranu jača. Naturizam se sve više prihvaća i u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj, zemljama koje su u prošlosti negativno gledale na taj oblik turizma. “Do 1987. godine, naturizam je konstantno rastao. Od tada je počeo lagano padati, a sada je taj pad već ozbiljan. U to smo vrijeme imali tridesetak naturističkih kampova, a sada tek trećinu. Samo je u Dalmaciji nekad bilo petnaestak takvih kampova, danas samo dva. U zlatnoj godini naturizma (1986. g.) 82 posto naturista bilo je s njemačkog govornog područja, dok ih je ove godine oko 63 posto. Iz godine u godinu najbrojnijih je naturista manje za 2 do 3 posto, a sve su brojniji u tekstilnim kampovima. Nakon Njemaca i Austrijanaca, u hrvatskim naturističkim kampovima, najzastupljeniji su Talijani s udjelom od 11 posto, Nizozemaca je 5 posto, Slovenaca 3 posto, dok domaćih gostiju nema niti 0,5 posto”, kaže Jerko Sladoljev, voditelj projekta Top Camping Pool i ističe kako je jedan od velikih problema nepoštivanje naturističkih pravila u takvim kampovima, među kojima je ključna integralna goloća (golotinja tijekom čitavoga dana). Naturizam se, prema Sladoljevim riječima, može ojačati prije svega ulaganjem u kvalitetu i promidžbom u svijetu uz detektiranje pravih razloga podbačaja u ovom segmentu. “Za kvalitetnije naturističke kampove interes je gostiju još uvijek značajan, iako u opadanju. Trenutačno su ulaganja u kvalitetu i smanjenje kapaciteta u većini hrvatskih kampova pridonijela boljem kretanju, usprkos generalnom stagniranju naturizma.

Slaba promidžba
Naši će se naturistički kampovi tako nastojati održati dok god bude bilo zainteresiranih gostiju, iako u manjim kapacitetima uz specijalizaciju i poboljašanje ponude“, kaže Adriano Palman, direktor Kamping udruženja Hrvatske i podsjeća kako su pojedini tek u procesu laganog smanjenja kapaciteta naturističkih kampova i uvođenja novih oblika smještaja ili ne-naturističkog dijela kampa. Drugi su to već odradili proteklih godina poput Monsene u Rovinju. Palman ističe kako se u Hrvatskoj gotovo uopće ne ulaže u promociju naturizma i prezentaciju kvaliteta i prednosti naših kampova naturističkim gostima na stranim tržištima. Bez toga, ”golaćima” ćemo biti još manje zanimljivi.