Hrvatska se već desetak godina gubi u strategijama, planovima i programima gospodarenja otpadom, iliti pronalaženju najboljeg rješenja za održivo gospodarenje otpadom.

Umjesto ujednačenog pristupa i strategije, svaka nova vladajuća struktura istu mijenja pa se godine gube na prilagodbe takvim promjenama umjesto da se usmjerimo stalnoj strategiji i razvitku infrastrukture za gospodarenje otpadom, a pri tome se zanemaruje činjenica da je upravo segment gospodarenja otpadom velika prilika za razvoj i gospodarski rast naše zemlje koja se mjeri u milijardama kuna. Kakva je trenutno situacija u sustavu gospodarenja otpadom, kakvi su trendovi te što možemo očekivati, govori Jure Vukić, predsjednik Uprave tvrtke CE-ZA-R, članice C.I.O.S. grupacije koja je hrvatski i regionalni lider u gospodarenju otpadom.

Kako generalno vidite situaciju s gospodarenjem otpadom u Hrvatskoj iz vaše pozicije lidera na tržištu?

Kod gospodarenja otpadom u Hrvatskoj vidljivi su pomaci na bolje, ali zbog učestalih promjena raznih zakonskih okvira i samih nacionalnih strategija gospodarenja otpadom još se uvijek poprilično luta. Nije jasan smjer razvoja sektora gospodarenja otpadom, zbog čega još uvijek dosta zaostajemo kao zemlja u gospodarenju otpadom naspram drugih razvijenijih članica EU. Stava smo da se Hrvatska strategija gospodarenja otpadom ne bi smjela mijenjati ovisno o vladajućim strukturama. Potrebno je da se konačno svi vladajući zajedno s oporbom, strukom i dionicima sustava gospodarenja otpadom konačno usuglase oko dugoročnih ciljeva i strategije, a što bi konačno rezultiralo stabilnošću tog sustava i potaknulo razvoj i investicije. Teško je planirati velike investicije kad vam se zakonodavstvo i strategija mijenjaju svake četiri godine, a ponekad i češće.

Trendovi na tržištu sirovina se ciklički mijenjaju, a sada je na sve to došla još i korona. Što se trenutno događa na globalnom, a onda posljedično i na hrvatskom tržištu?

Otpad generalno možemo podijeliti na tri osnovne kategorije i svaka od njih ima specifičnu situaciju na tržištu. Kod otpada koji ima tržišnu vrijednost, kao što su metali gdje je samo tržište posložilo tokove otpada, stopa sakupljanja i recikliranja su na zavidnoj razini. Zatim postoje posebne kategorije otpada propisane Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, primjerice otpadna ambalaža, otpadne gume, otpadna vozila, EE otpad,….

Taj sustav funkcionira putem tvrtki – ovlaštenika za sakupljanje i oporabu, a naše društvo CE-ZA-R je značajan sudionik tog sustava. Na kraju postoji otpad koji generiraju građani, a to su miješani komunalni otpad te odvojeno sakupljeni komunalni otpad, npr. papir, plastika, glomazni otpad…

Centri za gospodarenje otpadom koji bi trebali biti okosnica sustava za sakupljanje i obradu komunalnog otpada još nisu izgrađeni tj. ne postoji infrastruktura te su županije, gradovi tj. komunalna društva ostavljena da sami rješavaju probleme koje generiraju ove vrste otpada. Hrvatska i dalje odlaže neprihvatljivo velik udio komunalnog otpada, daleko iznad EU prosjeka, iako privatne tvrtke, uključujući i CE-ZA-R, posjeduju infrastrukturu i opremu za oporabu i ove vrste otpada. Zbog nejasne vizije na razini države kako i na koji način će se u budućnosti gospodariti tim otpadom nismo spremni ići u dodatna velika ulaganja u ovom segmentu.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Kakva je trenutno pozicija CEZ-A-R-a na tržištu?

Vodeća smo tvrtka u sektoru gospodarenja otpadom u Hrvatskoj i najveća operativna članica matične nam C.I.O.S. Grupacije. Svojevrsna prijelomnica u našem razvoju je bila 2017. nakon što je hrvatski vlasnik Grupacije otkupio preostalih 50% udjela koje je do tada bilo u suvlasništvu njemačkog društva Scholz.

Time je započelo operativno restrukturiranje društva, postali smo brži i operativniji, otvorila su nam se nova tržišta, mladi stručnjaci su preuzeli upravljanje, pa je prošle godine došlo i do smjene generacija. Trenutno CE-ZA-R zapošljava 335 zaposlenih, dok cijela Grupacija zapošljava preko 1200 djelatnika. Osim sjedišta u Zagrebu, imamo dvije podružnice i to ljevaonicu čelika Felis u Sisku i postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada MBO u Varaždinu. Kapacitet ljevaonice izdvojenog željeza s postupkom taljenja u elektrolučnoj peći iznosi 4.000 tona godišnje. Sa svojim MBO pogonom za miješani komunalni i drugi nereciklabilni otpad držimo trećinu hrvatskih kapaciteta. Imamo 17 lokacija radnih jedinica u Hrvatskoj na kojima prikupljamo i do neke faze obrađujemo taj otpad. Ovlaštenik smo za gospodarenje posebnim kategorijama otpada: otpadnih vozila te električnog i elektroničkog (EE) otpada kao i oporabu metalne ambalaže.

Godišnje sakupimo i obradimo oko 600 tisuća tona otpada, a očekujemo da će već ove godine to biti i milijun tona. Kontinuiran i stabilan rast omogućio nam je velike investicije u jedinstvena postrojenja u Hrvatskoj, između ostalog i tzv. šreder koji usitnjava karoserije vozila i ostali otpad te potom iste razvrstavaju po vrsti materijala, predtrgač, postrojenje za obradu velikih rashladnih uređaja te MBO postrojenje.

Kakvi su vam poslovni rezultati?

Početak 2020. bio je obilježen globalnom epidemiološkom krizom što je za posljedicu imalo snažan pad gospodarskih aktivnosti u svijetu i u Hrvatskoj. To smo iskoristili za dodatno restrukturiranje unutar tvrtke te smo napravili značajniji iskorak na tržišta Mađarske, Austrije, Slovenije, Italije i Njemačke.

Zbog svega toga, unatoč lošoj situaciji, negativnim tržišnim trendovima i raznim ograničenjima u međunarodnom prometu, drugi dio 2020. ostvarili smo rekordne količine tokova otpada sa naglaskom na crnim metalima. To je za posljedicu imalo i znatna ulaganja u opremu, kako bismo sve te količine robe mogli na vrijeme obraditi i isporučiti domaćim i stranim kupcima. U prošlogodišnjoj pandemijskoj godini, krenuli smo u investicije vrijedne 60 milijuna kuna, od čega se najveći dio odnosi na ulaganje u najsuvremenije škare za rezanje metala velikog kapaciteta. Prihod nam je lani bio 1,1 milijardu kuna, a što je rast za 34% u odnosu na 2019. Od toga smo 75% ostvarili u izvozu. Istovremeno smo povećali i količine sakupljenog i obrađenog otpada za 51% u odnosu na 2019. Pokazatelji za prvi ovogodišnji kvartal su nam još bolji s prihodom od 465 milijuna kuna, a od čega 88% dolazi od izvoza. Izvoz je povećan sa 70% iz 2019. na 88% u prvom kvartalu ove godine, što nas čini jednim od najznačajnijih izvoznika u Hrvatskoj.

Radi se o velikim količinama sirovine koju izvozite. Koje modele prijevoza koristite za transport?

Postali smo generator izvoza preko hrvatskih morskih luka. U dvije godine su pretovari sa 100.000 tona povećani na preko 500.000 tona. Poslujemo u Luci Rijeka, Split i Ploče te od svibnja 2021. krećemo sa izvozom iz Luke Zadar, a što se tiče kopnenog prijevoza velik partner su nam Hrvatske željeznice. Imamo veliku potrebu za dodatnim kapacitetima u kamionskom prijevozu jer naših 300-tinjak kamiona nije dovoljno. I ovim putem pozivam sve prijevoznike koji su zainteresirani za prijevoz rasutih tereta da nam se jave jer im možemo osigurati dugoročnu suradnju.

Koja su vam glavna izvozna tržišta?

Kada govorimo o metalu to je Turska. U tu zemlju, koja je na samoj obali Mediterana, kod Izmira je locirano više od 100 željezara, plasiramo već sad oko 500 tisuća tona metalne sirovine. U kratkome roku planiramo povećati te isporuke na milijun tona. Manje količine izvozimo i u Sloveniju, Mađarsku, Austriju, Njemačku i Italiju, a prisutni smo i na domaćem tržištu, za potrebe željezare u Sisku.

Kakva vam je struktura zaposlenih i imate li problema s pronalaženjem kadrova, a što je generalno bio problem hrvatskim tvrtkama prije korone?

Imamo trenutno 335 zaposlenih kojima isplaćujemo prosječno 13.500 kuna bruto plaće, a u doba Korone smo čak i povećali bruto plaću za 2.000 kuna. To je omogućio naš poslovni rast i višestruko veća profitabilnost – tijekom 2019. smo imali produktivnost od 89 tona obrađenog otpada po radniku, a ove godine smo to digli na 221 tonu. Većina naših radnika je srednje stručne spreme s kvalifikacijama, uglavnom se radi o vozačima, bageristima i drugim upraviteljima strojeva, mehaničarima i sl. Kako našim radnicima osiguravamo dobre radne uvjete i primanja više od prosjeka, nismo imali problema s pronalaženjem novih zaposlenika.

Kakvi su vam planovi za naredno razdoblje?

Radimo s ciljem da zadržimo poziciju tržišnog lidera, kako na hrvatskom tako i na regionalnom tržištu uz zadržavanje visokih standarda i stope recikliranja u poslovanju.

Planiramo povećati kapacitete s ulaganjima u najsuvremeniju opremu za sakupljanje i obradu određenih vrsta otpada, pa u narednoj godini planiramo ulaganje dodatnih 150 milijuna kuna. Cilj nam je već ove godine prikupiti i obraditi milijun tona otpada. Poslovni plan CE-ZA-R-a uklapa se u cijelosti u strategiju C.I.O.S. Grupacije baziranoj na načelima kružnog gospodarstva, odnosno pretvaranju otpada u resurse.

Tvrtka CE-ZA-R je najprepoznatljivija po prikupljanju i reciklaži automobila. Možete nam dati neke brojke koliko tih automobila zbrinete te koliko je potrebno da dovezena olupina postane sirovina?

U 2020. Grupacija je sakupila i obradila oko 59 tisuća tona, što znači oko 60 tisuća komada automobila. CE-ZA-R dnevno preradi oko 250 vozila na lokacijama 17 radnih jedinica u Hrvatskoj, gdje se obavlja demontaža vozila s izdvajanjem opasnih komponenti iz vozila, s time da se završna obrada, proizvodnja sekundarnog čelika u šrederu, obavlja samo u Zagrebu.

Šreder postrojenje ima kapacitet 800 tona dnevno u dvije smjene. Dakle, otpadna vozila koja nam se predaju na oporabu obrađuju se po segmentima – skidanje guma, vađenje elektronike, isušivanje od ulja i tekućina i sl., pa onda odlaze na usitnjavanje i separaciju u šreder. Ostatak materijala iz vozila kojeg čine plastika, tekstil, koža, guma s određenih dijelova itd., dodatno se mehanički obrađuje u drugoj članici C.I.O.S. Grupacije u Sisku, čime se izdvaja dodatna količina vrijednih sirovina. Time je Hrvatska zahvaljujući, našim ulaganjima i pameti, ispunila jedan od nacionalnih ciljeva i obveza prema EU, koji se odnosi na oporabu i recikliranje otpadnih vozila. Radi internih potreba normiranja procesa, izmjerili smo da nam je potrebno oko 15 minuta da otpadno vozilo “postane“ sirovina.

U svijetu, a i Hrvatskoj, sve je veći broj električnih vozila. Da li ste već imali iskustva s njima i da li se tu uopće radi o istoj tehnologiji i proceduri reciklaže?

Radi se o dosta drukčijoj tehnologiji od postojeće. Zapravo, tehnologija proizvodnje, a samim tim i oporabe automobila stalno se mijenja. Za primjer, stara Zastava 101 proizvedena 1980-ih je bila sastavljena od 90% metala, a sada noviji Mercedes ima 20-ak posto metala, dok je sve ostalo plastika ili neki kompozitni materijali. Električni automobili donose tu dosta noviteta, posebno po pitanju baterije koja je značajni dio vozila, pa bi s postojećim kapacitetima i tehnologijama s time bilo i opasno rukovati.

Naime, svaki proizvođač automobila ima drugačije proizvedenu bateriju, pa rastavljanje svake od tih baterija zahtijeva drugačiji pristup odnosno „ručni rad“.

Nisam siguran niti da trenutno postoji neki adekvatni model visoke stope recikliranja takvih baterija. Europska komisija dodala je litij na svoj popis kritičnih sirovina, a za proizvodnju baterije električnih vozila i pohranu energije koriste se kao ključni litij i kobalt. Baš zato je nužno potaknuti ulaganja u infrastrukturu za recikliranje baterija te osmisliti održivi dizajn tih baterija. Europska Komisija je najavila da će se skoro predložiti novu sveobuhvatnu uredbu koja će se baviti mogućnostima dugog vijeka trajanja baterija (ponovna uporaba i ponovna namjena), stopama prikupljanja, recikliranja i oporabi njenih materijala, te uvesti model proširene odgovornosti proizvođača.

Kako učestalo pratimo trendove iz EU, mi smo već krenuli s istraživanjima u inozemstvu, a naši inženjeri razmatraju opcije. Do sada smo imali samo jedan upit za reciklažu e-vozila, no nije bio konkretan nego načelan, jer je jedan distributer u Hrvatskoj tražio potvrdu za svoje korporativne potrebe da li se takav automobil može reciklirati u našoj zemlji. Procjenjujem da ćemo se za nekih pet do sedam godina početi susretati s reciklažom e-automobila, a do tada ćemo zasigurno imati tehnologiju i stručne kadrove.•