Stambeni krediti: 1 bod viša kamata trošak otplate diže za 1800 kn godišnje

Autor: Jadranka Dozan , 01. lipanj 2022. u 06:42
Foto: SHUTTERSTOCK

HNB se pozabavio mogućim učincima rasta kamatnih stopa otplata kredita kućanstvima.

S obzirom na inflatorne pritiske i izgledan porast referentnih kamatnih stopa s postepenim prelijevanjem na cijene kredita, Hrvatska narodna banka pozabavila se u najnovijem izdanju Financijske stabilnosti mogućim učincima rasta kamatnih stopa na trošak otplata kredita kućanstvima.

Za analizu su odabrali stambene i gotovinske kredite koji čine 85 posto preostale glavnice kredita stanovništvu (oko 120 mlrd. kuna) na kraju 2021., i to u scenarijima rasta kamatnih stopa za pola, jedan i dva postotna boda (pb).

Ukratko, računice pokazuju da za porast kamatne stope od 1 pb prosječan godišnji nominalni porast troška otplate stambenoga kredita iznosi oko 1800 kuna (150 mjesečno). To predstavlja u prosjeku 5,6 posto povećan trošak servisiranja duga, s tim da bi polovina korisnika novoodobrenih stambenih kredita iskusila rast troška otplate viši od 1400 kuna godišnje.

S druge strane, zbog kraćeg dospijeća trošak otplate gotovinskih nenamjenskih kredita u tom kamatnom scenariju prosječno bi porastao za oko 400 kuna godišnje ili 2,2 posto.

U slučaju porasta kamatnih stopa od dva postotna boda, pak, godišnji teret otplate povećao bi se za oko 3700 kuna ili 11,5 posto za stambene kredite, odnosno oko 800 kuna ili 4,5 posto za gotovinske nenamjenske.

Stambeni krediti u pravilu, naime, sadržavaju više iznose preostale glavnice, dulje dospijeće i uglavnom su vezani uz promjenjive kamatne stope (barem u dijelu razdoblja otplate), ističu analitičari HNB-a.

Podcrtavaju i da mogući porast troška otplate u prvom redu ovisi o preostalom razdoblju fiksiranja kamatne stope kao i o dospijeću kredita, pri čemu je osjetljivost troška otplate veća za kredite s duljim dospijećem i/li s kraćim razdobljem fiksiranja kamate.

3700

kuna više u prosjeku godišnje bi trebalo plaćati za kredit uz porast kamate za 2pb

Budući da su gotovinski krediti kraćeg dospijeća i odobreni uz više kamatne stope, trošak otplate kod njih manje je osjetljiv na rast kamatnih stopa. Tako i u slučaju rasta kamatne stope za 2 pb trošak njihove otplate ne bi porastao za više od 10 posto, osim za vrlo mali udio kreditnih partija ročnosti dulje od deset godina.

Nasuprot tome, ako bi stope na stambene kredite (u pravilu odobrene s nižom kamatnom stopom) porasle za dva postotna boda, trošak otplate povećao bi se 10 posto ili više za više od polovine (53%) kreditnih partija sa 62% ukupne glavnice stambenih kredita građanima.

Usto, za gotovo svaku osmu kreditnu partiju (11,7%) odnosno 21 posto glavnice stambenih kredita to bi rezultiralo porastom troška otplate za više od petine.

Nalazi analize samo potvrđuju važnost razboritog donošenja odluke o razdoblju početnog fiksiranja kamatne stope, no u cijeloj toj priči treba podsjetiti da je za teret otplate duga bitno i kretanje dohodaka dužnika.

“Tako bi s nastavkom rasta nominalnih dohodaka sam teret otplata duga mogao porasti u manjoj mjeri ili čak ostati stabilan ako nominalni dohoci dužnika porastu snažnije”, ističu u HNB-u. Vrijedi i obrnuto; pad nominalnih dohodaka dodatno bi dužnicima otežao teret otplata.

U tom smislu inflatorni pritisci na nastavak rasta nominalnih dohodaka dužnika mogli bi ograničiti opseg eventualne materijalizacije kamatno induciranoga kreditnog rizika, a uz visoku kapitaliziranost, sistemski učinak na bankarski sektor bio bi razmjerno blag, zaključuje se u analizi.

Kad su posrijedi rizici i ranjivosti povezane s rastom cijena na tržištu nekretnina, što je dijelom i posljedica dugog razdoblja povoljnih uvjeta financiranja, osim HNB-a ta je pitanja već adresirao i Europski odbor za sistemske rizike.

U veljači ove godine uputio je upozorenja o srednjoročnim ranjivostima s prijedlozima mjera makrobonitetne politike za njihovo ublažavanje za pet članica EU. No, u nekolicini zemalja kojima su preporuke dane još 2019. ranjivosti i unatoč nekim provedenim mjerama ostale visoke ili su čak dodatno porasle.

Stručnjaci se slažu da na cikluse na tržištu nekretnina najbolje utječe kada se koordinirano primijene mjere različitih politika, od makrobonitetne do porezne i stambene, uključujući politiku subvencija i drugih olakšica pri rješavanju problema povezanih s dostupnosti i priuštivosti stambenih nekretnina.

Komentirajte prvi

New Report

Close