Kako dekarbonizirati zgradarstvo kao najznačajniji sektor po tome što najviše doprinosi štetnim emisijama? Pitanje je za sve članice EU isto, no sve modeliraju i vlastiti plan djelovanja kroz novi društveni dogovor o mjerama kojima će se ostvariti ambiciozni cilj Europskog zelenog plana – postizanje ugljične neutralnosti do 2050.

Predvodnik u planiranju dekarbonizacije danas je Finska koja je odredila 2035. kao godinu nulte emisije. Španjolska i Francuska također su već donijele svoj plan, a Hrvatska treba ubrzati korak i okupiti različite poglede i perspektive da dobije što kvalitetniji novi dokument koji postaje referenca za regulatora i zakonodavstvo.

Može li “Putokaz za dekarbonizaciju zgrada u Republici Hrvatskoj”, kojeg je izradio Hrvatski savjet za zelenu gradnju, doprinijeti ostvarenju nižih emisija cjeloživotnog ugljika, vidjet će se u sljedećem razdoblju.

Međutim, ono što budi optimizam jest to da spomenuti nacionalni putokaz, trenutno nacrt koji je s mnogim dionicima iskomuniciran kroz tzv. fokus grupe, nije samo vizija kako postići cilj, već sadrži i preciznu podjelu uloga za svakog dionika dekarbonizacije te metodologiju. Poziva sve njih na tijesnu suradnju i interakciju.

Javna rasprava o njemu uslijedit će kroz narednih mjesec i pol, a trebala bi integrirati najbolje prijedloge s terena, dok će 24. studenog u Zagrebu biti javno predstavljen završni tekst na Središnjoj konferenciji o održivoj gradnji u organizaciji Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.

Plan dekarbonizacije za RH donijet će se do kraja godine, navodi izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju Dean Smolar, a njegova poruka donositeljima odluka na nacionalnoj i lokalnoj razini glasi: “Bez uzimanja u obzir ostalih aspekta cjeloživotnog ugljika nećemo moći postići postavljene ciljeve jer je puno više ugljika u zgradi nego što se misli da jest kroz potrošnju energije!”.

“S ovim dokumentom nastojimo uvesti standard cjeloživotnog ugljika u zgradama i ocjenom održivosti zgrada u životnom ciklusu utjecati na smanjenje emisija ugljika u sektoru zgradarstva.

Također, želimo biti predvodnici takvog trenda; naime, ako želimo postići ambiciozne ciljeve i provesti nove politike, krucijalno je da više ne govorimo samo o aspektu upotrebe zgrade, već sagledati sve faze koje nose emisije cjeloživotnog ugljika. To znači identificirati ugrađeni utjecaj ugljika i u fazama prije, tijekom i poslije korištenja zgrade.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Za procjenu utjecaja zgrada na izgrađeni okoliš najvažnija postaje procjena životnog ciklusa (tzv. LCA – Life Cycle Assessment)”, pojašnjava Smolar. Putokaz je proizašao iz međunarodnog projekta Building life. U timu pored Smolara sudjeluju i Aleksandar Jelovac, Ana Šenhold te Ivan Fratrić.

Svi naši sugovornici podcrtavaju osnovnu ideju: kako bi se dekarbonizirao sektor zgradarstva koji najviše doprinosi emisiji stakleničkih plinova, više nije dovoljno govoriti samo o potrošnji energije u ovom sektoru.

Zasad se u praćenju stanja uzima u obzir samo operativni ugljik koji se stvara tijekom korištenja zgrade, tako da je kroz energetske preglede vidljivo kakva je energetska učinkovitost zgrade. Ide se prema tome da zgrada ima što bolji energetski certifikat, odnosno troši što manje energije. Međutim, ključan je pokazatelj da nije došlo do smanjenja emisija CO2 samim time što se prati energetska učinkovitost zgrade.

Naprotiv, emisije CO2 su u porastu, što znači da energetska učinkovitost i energetski pregledi ukupno gledano nisu cjelovito rješenje za smanjenje CO2. Zato je potrebno sagledati životni ciklus od samog početka do samog kraja životnog vijeka zgrade te definirati koliko je emisija po različitim fazama.

Širok je raspon emisija povezanih s radom zgrade: ventilacija, grijanje, hlađenje, rasvjeta, vodoopskrba…/SLAVKO MIDŽOR/PIXSELL

Golem potencijal
Utoliko, najveći doprinos ovog projekta upravo je skretanje pozornosti na tzv. ugrađene emisije – sve što se s emisijama događa u fazi izgradnje, kao i tijekom operativnog vijeka na razini održavanja te nakon upotrebe kad dolazi do rušenja i recikliranja otpada te prenamjene.

Nacionalni putokaz uključuje pregled pozitivnih međunarodnih praksi, nacionalnog zakonodavstva, pregled stanja na tržištu, kao i transformaciju tih istih okvira u Hrvatskoj implementacijom cjeloživotnog ugljika, kako bi se postigli ciljevi dekarbonizacije i proveo Europski zeleni plan, što nimalo nije jednostavan zadatak.

Govoreći o stanju na globalnoj razini, Smolar ističe da potrošnja energije čini čak 80% emisija stakleničkih plinova. Međutim, od ukupne potrošnje energije na europskoj razini 40% otpada na zgradarstvo u operativnom vijeku zgrade. U RH je ta brojka i veća – 48%, slijede industrija i promet.

Budući da se ne smije zanemariti da zgrade zbog korištenja energije ne emitiraju CO2 samo tijekom uporabe, već i u fazama prije i poslije upotrebe, udio emisija u zgradarstvu gledano kroz životni vijek zgrade se globalno povećava na ukupno 40% svih stakleničkih plinova.

Također, gleda li se aspekt povećanja cirkularnosti s trenutnih oko 9% gospodarstva, zbog činjenice da se oko 50% svih ekstrahiranih elemenata iz okoliša odnosi na sektor zgradarstva, potencijal za razvoj kružne ekonomije i na ovaj način proizlazi da je golem.

Kad je riječ o fazama životnog ciklusa zgrade koje rezultiraju ugrađenim ugljikom, prva je faza proizvoda koja uključuje emisije vezane uz nabavu i transport sirovina i primarne energije korištene u proizvodnji svih materijala i proizvoda koji se koriste za izgradnju zgrade.

Faza građenja uključuje procese od ulaza materijala i opreme na gradilište do završetka građenja: transport materijala i proizvoda, uključujući skladištenje i distribuciju, kao i procese vezane uz izvođenje i opremanje zgrade sustavima, instalacijama i fiksnim elementima.

Kod faze uporabe obuhvaćeno je vrijeme od završetka građevinskih radova do uklanjanja ili razgradnje, tj. široki raspon emisija povezanih s radom zgrade: ventilaciju, grijanje, hlađenje, rasvjetu, vodoopskrbu i druge komunalne usluge, kao i održavanje, popravke, preuređenja i adaptacije. Faza kraja životnog vijeka obuhvaća uklanjanje ili razgradnju i sve utjecaje uzrokovane njima, npr. transport i zbrinjavanje dijelova i materijala od rušenja.

Vanjski utjecaji uključuju uklanjanje ili razgradnju kao izvor predmeta i materijala koji se mogu ponovno upotrijebiti ili reciklirati.

Stvaranje potražnje
Sve je to dio analize životnog vijeka zgrade, uz neizostavnu sastavnicu metodologije izračuna emisija CO2 u zgradi. Kao alat za provedbu izabran je njemački model certificiranja, DGNB, jer je usklađen s europskim politikama i regulativama, što ga prema Smolaru danas čini najpogodnijim alatom kojim investitori i projektanti u Hrvatskoj mogu optimizirati projekte s ciljem izgradnje dugoročno održivih zgrada.

Procjena životnog vijeka zgrade kao proizvoda kroz analizu CO2 najvažniji je aspekt zelene gradnje, pa je i za Hrvatsku ključno donošenje nacionalnog plana za dekarbonizaciju, u kojem je po pitanju zelene javne nabave prepoznato da nam najviše nedostaje stvaranje potražnje.