Kad je potkraj kolovoza Petrol u Ljubljani potpisao predugovor o stvaranju zajedničkog poduzeća za trgovinu naftnim derivatima s ruskim Lukoilom, to je izazvalo niz različitih reakcija konkurenata u regiji. Bilo je tu izjava kako nema straha od konkurencije, do ozbiljnog upozoravanja analitičara tržišta energenata koji su upozoravali kako je suradnja Petrola s Lukoilom u ovom obliku tek prvi korak u Lukoilovoj strategiji kojoj je cilj potpuna kontrola tržišta u regiji jugoistočne Europe. O razlozima za suradnju, planovima za buduće razdoblje i o budućnosti tržišta energenata u regiji razgovarali smo u Ljubljani s predsjednikom Uprave Petrola Markom Kryžanowskim.

Je li inicijativa krenula od Petrola ili je Lukoil tražio partnera u regiji?
– Teško je reći tko je bio prvi. U Petrolu smo tražili prije svega partnere koji bi nam jamčili vertikalnu integraciju. Lukoil je bio u posjetu našoj vladi još u studenom prošle godine i bio je jedan od kandidata pri traženju partnera. Za pregovora Lukoil se pokazao kao partner s kojim je najbrže i na zadovoljstvo obiju kompanija bilo najlakše naći rješenja za poslovno povezivanje. Ne treba zaboraviti kako je Lukoil kompanija koja ima dovoljno zaliha. To je privatna kompanija s jasnom vlasničkom strukturom koja u potpunosti funkcionira po zapadnim principima poslovanja. Između više kandidata s kojima smo pregovarali Lukoil se pokazao kao najprimjereniji i dugoročno za ovu regiju najzanimljiviji.

Petrol Lukoilu donosi ekspertizu. U čemu se ona sastoji?
– Lukoil je snažan u izvlačenju i proizvodnji nafte. Petrol ima, i to tvrdim sa sigurnošću, jednu od najboljih operacija u maloprodaji. Sustav toliko sofisticiran kao što je Petrolov ne postoji nigdje drugdje. Mi imamo online kontrolu nad svakom pumpom, svakim prodavačem, svakim proizvodom i svakim kupcem. Takav sustav vođenja maloprodaje nema nitko u regiji. Naši konkurenti u regiji imaju u maloprodaji negativne trendove poslovanja (padanje dobiti ili gubitke), a Petrol se može pohvaliti pozitivnim rezultatima i rastom. Stalno nudimo nove proizvode i usluge, i to je taj know-how koji Petrol daje u novu kompaniju. Petrol se bazira na organizaciji maloprodaje i to radi već šezdeset godina. U vremenu kad su rafinerijske marže bile visoke, Petrol te marže nije imao, već je razvijao maloprodaju. Stoga smo danas najbolji na području upravljanja prostorom i upravljanja zalihama. U devet mjeseci ove godine snizili smo zalihe za sedam milijardi tolara. Tu je Petrol među vodećima i naši nam konkurenti to svaki dan pokazuju. Tako idealne partnere kao što su Lukoil i Petrol teško je naći.

Objava suradnje s Lukoilom bila je veliko iznenađenje. Nedugo prije bila je objavljena strategija razvoja Petrola do 2010. godine u kojoj o Lukoilu nije bilo ni riječi, kao ni o izdvajanju djelatnosti trgovine iz kompanije.
– To nije potpuno točno, već smo u strategiji jasno naznačili da će se Petrol organizirati kao holding s četiri poslovna područja: naftnom i plinskom djelatnošću, energetikom i ekologijom. I u strateškom planu bile su izražene želje strateškog povezivanja s partnerima koji imaju vlastite izvore. Potrebno je razumjeti da smo u vrijeme izrade strategije pregovarali s potencijalnim partnerima i, nažalost, ili, hvala Bogu, najprije smo objavili strategiju gdje je vidljiva nužnost strateškog povezivanja želi li Petrol kao dioničko društvo biti jedna od najmoćnijih kompanija u ovom dijelu Europe.

Burzovni analitičari, posebno slovenski, tvrde da je spajanje s Lukoilom uračunato u cijenu dionice kompanije koja je nedavno doživjela cjenovni vrhunac da bi se netom poslije objavljivanja povezivanja s Lukoilom vratila na prijašnju razinu?
– Kad je ova uprava stupila na dužnost 1. prosinca prošle godine, cijena dionice bila je 68.000 tolara, a danas je cijena 104.000 tolara. Vrlo je važno kako analitičari promatraju Petrol. Ako ga se uspoređuje s naftnim kompanijama koje imaju downstream i upstream operacije, moguće je da je za neke dioničare dionica mrvicu precijenjena. Ako se Petrol uspoređuje s trgovačkim kompanijama kao što je Mercator, Interspar ili Agrokor, naša je dionica i dalje relativno jeftina. Sve ovisi o tome u kojem kontekstu analitičar promatra kompaniju. Ako je naša strategija da budemo energetsko poduzeće ili da radimo na području trgovine, tada je potrebno to uspoređivati s trgovačkim društvima kao i cijene. Sa sigurnošću mogu tvrditi da je sama vrijednost dionice odraz tržišta, a potražnja za dionicama Petrola puno je veća od ponude. Petrol je jedna od dviju potpuno likvidnih dionica na Ljubljanskoj burzi, uz onu Krke. Danas su poslovi s Petrolom vrlo mali. Riječ je o malim poslovima, ne samo za institucionalne već i male ulagače. Dakle, ponude gotovo da i nema. Ponude nije bilo ni na cijenama iznad 110.000 tolara. Slovenski ulagači vide Petrolovu dionicu kao izvor dugoročne rente, a ne kao špekulativno ulaganje. U skladu s tim je i strategija uprave da holding ostane u slovenskim rukama, tj. da svatko može kupovati na burzi, a osim toga nemamo ni jednog vlasnika kojeg bi preferirali. Naše je osnovno usmjerenje stabilna dividendna politika i rast vrijednosti tvrtke.

Kako kompanija planira širiti djelovanje na području energetike i kakvu strukturu prihoda očekuje do 2010. godine?
– Ponovno je važno promatrati obilježja same djelatnosti. Petrol je drugi najveći vlasnik Geoplina, a to u Sloveniji znači stopostotni udjel. Vrlo sam ponosan da smo i prvo strano poduzeće koje je dobilo koncesiju za distribuciju plina u Srbiji što je bio velik korak, a pregovaramo i na drugim tržištima. Planiramo na području plina pronaći strateškog partnera s kojim bi u cijeloj regiji dobili distribuciju plina. Moguće je čak izgradili neke plinske elektrane. Što se tiče električne struje, javili smo se na natječaj za elektrane u Bosni i Hercegovini pa u srednjoročnom području imamo mogućnost investirati u proizvodnju električne energije. S Montenegrobonusom potpisali smo ugovor o suradnji u Crnoj Gori. Jedino u Hrvatskoj ni s kim ne pregovaramo o proizvodnji električne energije.

S koliko pumpi u projekt ulazi Petrol, a koliko Lukoil? Kolika će ulaganja biti potrebna da bi se dostigao cilj od 1250 pumpi do zadanog roka?
– Sve zajedno ih je 565. To je vrlo jednostavna matematika; oko 2 milijuna eura prosječno po pumpi. Računamo da će investicije u pumpe iznositi oko milijardu eura. Sad je pitanje hoće li dio novih pumpi biti u sklopu nekih preuzimanja. Prosječno ćemo godišnje investirati oko 200 milijuna eura.

Što će biti s rafinerijama? Kao mogući izbori najviše se spominju rafinerije u Lendavi i u talijanskoj Mantovi.
– To su dva potpuno odvojena pitanja. Lendava je u vlasništvu države, a pregovori vlade s Lukoilom već su održani. Potpisano je bilo i pismo namjere, a kupnja Mantove, koja je u potpunom privatnom vlasništvu, ovisi o raspisivanju natječaja. Sve ovisi o dvama vlasnicima rafinerije koji zajedno posjeduju 80 posto rafinerije. Što se tiče globalnih trendova, rafinerijske marže padaju, zlatno je doba završeno, čak i za neke od najmodernijih poput one u Rotterdamu. Velike investicije arapskih država u rafinerije ukazuje na to da planiraju sve manje prodavati sirovu naftu što znači da imaš proizvodnju tamo gdje su ti izvori i ne dupliciraš logistiku. Najave o manjku rafinerijskih kapaciteta najvjerojatnije nisu istinite. S druge strane, ako nisi povezan s vlasnicima rafinerije, vjerojatno ćeš skuplje kupovati derivate.

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Koliki udjel nafte Petrol kupuje od Lukoilova Litasca? Je li to sad veći dio i jesu li sad vaši uvjeti za kupnju od Litasca bolji?
– Ne, mi imamo tri dobavljača. Nijedna naftna kompanija nema samo jednog dobavljača, a čak i OMV kupuje od Litasca. Petrol je uvijek imao dobre uvjete. Ove smo godine isposlovali dobre cijene, a s Litascom još bolje. Petrol ima najbolje uvjete nabave s obzirom na činjenicu da nema vlastitu rafineriju, a za nas je izuzetno važno da osiguramo stabilnost nabave i neposredan pristup do izvora nabave.

Dolazak Lukoila s Petrolom samo je prvi korak da Lukoil preuzme kontrolu nad tržištem cjelokupne regije, a nervoza zbog mogućnosti takvog razvoja događaja primjetna je kod svih regionalnih konkurenata.
– Zadali smo si cilj da u cijeloj regiji budemo među najvećima, ne samo na regionlanoj razini već i na svakom pojedinačnom tržištu. Ako ne prvi na svakom od tržišta, onda barem drugi. Naša je misao vodilja da budemo najbolji i jako ćemo se angažirati na aktivnostima prodaje na svakom od tih tržišta. No od svega nam je najvažnije kupcima dati najbolje uvjete. Ako danas pogledamo standarde pojedinčanih ponuđača na tržištu regije, odstupanja među konkurencijom su golema. Ako se smijem našaliti, neki su još u vremenu Jugoslavije, a neki imaju standarde više od konkurenata u zapadnoj Europi. Razlika je toliko velika da želimo da se prosječni standard ponude u regiji u kratkom roku znatno podigne.

Petrol u Hrvatskoj ima 18 pumpi. Koliki je plan za 2009. godinu?
– U Hrvatskoj uvijek razmišljamo o tome kolike su nam mogućnosti organskog rasta koje su ograničene zakonodavstvom i lokacijskim planovima. Druga je mogućnost preuzimanja privatnih pumpi. U roku četiri do pet godina planiramo imati barem osamdeset do sto benzinskih pumpi. Što se tiče akvizicija, mali privatnici u našoj branši vrlo teško mogu pozitivno poslovati zbog niskih marži, regulacije i volatilnosti cijena gdje u jednoj noći možeš izgubiti milijun eura. Tu je važna igra velikih brojeva. Hrvatska nije kao Srbija gdje je više od polovice pumpi u privatnom vlasništvu malih vlasnika. U Hrvatskoj je samo nekoliko većih privatnih vlasnika. Poanta posla je prodaja. U Bosni imamo samo tri posto crpki, a prodajemo više od deset posto derivata na tom tržištu. Tržišni udjeli su nam bitni po prodaji količina derivata, a ne po broju pumpi.

Slovenski mediji stalno kalkuliraju s tim da će se nakon 2009. godine prodati novo poduzeće, a i u Lukoilu tvrde da ih ne zanima preuzimanje svega?
– To su insinuacije tzv. dobro obaviještenih izvora blizu Petrola ili Lukoila. To je besmisleno. Naravno, nitko od nas ne može reći što će biti 2009. Jasno je da je novo poduzeće partnerstvo Petrola i Lukoila. Partneri namjeravaju razvijati maloprodaju svih artikala, ne samo nafte, a jasno je da će poduzeće raditi u regiji: Italija, Mađarska, Austrija, Bugarska, Rumunjska, Grčka, Albanija i cijela Jugoslavija. To su činjenice. Što će biti tada, ovisi o toliko faktora da je teško reći što je moguće. Mi želimo 1250 benzinskih pumpi i 4,5 milijardi eura prometa, i to je sve.

Jedan posto rasta prodaje znači 10 milijuna eura dobiti

Rast je potrebno promatrati na više polja. Planirani rast na području trgovine iznosi 40 posto do 2010. godine, deset posto godišnje i u regiji nema nijednog poduzeća s tako optimističnim planovima, i to bez spajanja i akvizicija. Drugo, jedan posto povećane prodaje na tržištima na kojima Petrol danas posluje, dakle u regiji bivše Jugoslavije, jedan posto je na području prodaje naftnih derivata jako puno, posebno u svjetlu smanjenja potrošnje naftnih derivata – automobili bolje koriste gorivo, smanjuje se potrošnja loživog ulja i mazuta – a mi i dalje rastemo. Jedan posto rasta prodaje za Petrol znači novih 10 milijuna eura dobiti. Zasigurno je velik rast na području nafte moguće ostvariti isključivo preuzimanjima ili spajanjima. Organski rast po dvoznamenkastim stopama danas je u naftnoj industriji nemoguć. Vezani smo na automobilsku industriju i ako kod nje nema rasta prodaje, nema ni kod nas. Treće, tu je i rast na područjima koja su za Petrol još relativno nova, djelatnosti u koje se tek uključujemo kao što je mobilna telefonija, lutrija itd. Samo u lutriji prošle godine ostvarili smo rast od 25 posto. Moram naglasiti da su bruto marže na tim područjima velike. Zbog velikih kapitalnih ulaganja koje zahtijeva naša branša važno je da je povrat na kapital stabilan i u visini zacrtanog. Petrolov je povrat na kapital vrlo visok.

Za sada nema liberalizacije cijene goriva

Očekujete li liberalizaciju cijena derivata na regionalnom tržištu i može li to dovesti do nekih pogodnosti za kupce?
– Kratkoročno ne očekujem neke promjene na području regulacije cijena. U cijeloj regiji imamo apsurd da su trošarine najniže moguće, ni PDV nema velik utjecaj na to. Marže su na pojedinačnim tržištima relativno stabilne, barem u Sloveniji, a na ostalima je manje stabilna. Za stranog ulagača je važno kad radi poslovni plan da ima zagarantiranu maržu koja osigurava prinos na kapital. Većina vlada regulira cijene goriva uračunavajući i inflacijske trendove, a time se zatvara tržište koje je manje zanimljivo ulagačima, a drugo daješ signal drugim stranim ulagačima da nisu dobrodošli. Regulacija sama po sebi nije ništa loše, a osigurava i makroekonomsku stabilnost tržišta. Drugo je pitanje upotrebe modela. Na području bivše Jugoslavije pitanje modela regulacije vrlo je specifičan problem. Za sve je važno da se tržište otvori. Pitanje je neće li cijene porasti jer će svaki od aktera željeti povećati svoje marže na razinu koja bi mu omogućila odgovarajuće stope rasta.

Energetika treba proizvodne kapacitete

Neki tvrde da su vas u Sloveniji iz suradnje s nuklearkom izgurali Gorenje i Istrabenz?
Najvažnije je za nas i naše dioničare profitabnilnost djelatnosti, a tu smo prvi i najbolji. Ne bih govorio o tome tko je koga izgurao jer prostora je dovoljno za sve u regiji. Potrebne investicije mjere se u milijardama eura tako da tu nije pitanje tko će koga izgurati, već je pitanje tko će s kime surađivati. Nuklearka će uvijek biti u vlasništvu Slovenije i Hrvatske i struju će prodavati na tržištu. Stvar je u tome da, želiš li se baviti energetikom, moraš imati proizvodne kapacitete. Bez njih i bez tradinga u budućnosti bit će sve teže raditi s čime se veliki trgovci u regiji već suočavaju jer nemaju vlastitu proizvodnju. Što se tiče prijenosnih djelatnosti, one će biti uvijek u vlasništvu države.