Ovih je dana u Hrvatskoj pokrenut opći apel za pokušaj zamjene uvoza domaćom proizvodnjom kao jednim od mogućih rješenja za ublažavanje recesijskog udara na hrvatsko gospodarstvo. I dok je predsjednik HGK Nadan Vidošević, novi ciklus akcije “budimo kroativni”, ponovno prekrojio u “kupujmo hrvatsko”, doznaje se da su neki veliki poslodavci u Hrvatskoj već dali nalog za analizu razine uvoza sirovina i repromaterijala u svojim tvrtkama u želji da se kupnja u onoj mjeri u kojoj to neće ugroziti konkurentnost, preusmjeri na domaće izvore.

Najveća sindikalna središnjica, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, također je pozvala građane na štednju, odnosno na kupnju hrvatskih proizvoda. Samo tako se, kaže Ana Knežević predsjednica SSSH, mogu očuvati radna mjesta u Hrvatskoj. Akciji podizanja svijesti o važnosti domaće proizvodnje priključilo se i Ministarstvo gospodarstva. Iz Ministarstva je otišao nalog kojim se prikupljaju podaci o strukturi i kapacitetima u prerađivačkoj industriji, kako bi se pronašle grane i proizvodi u kojem je supstitucija moguća te kako bi se osmislile mjere koje se ne kose s pravilima Svjetske trgovinske organizacije i Europske unije. Iako to zbog procesa pristupanja EU neće dobiti status “službene državne politike”, jasno je da se u svjetlu sve raširenijeg intervencionizma u državama EU, traže načini da se zaštiti domaća proizvodnja. Prema podacima iz 2007. ukupni prihod domaće prerađivačke industrije je iznosio oko 200 milijardi kuna ili oko 30 milijardi eura. Vrijednost uvoza bila je 18,8 milijardi eura. “Bilo bi sjajno kad bismo uz određene mjere države, u pola godine uspjeli smanjiti uvoz za nekoliko postotaka. Ali, to i dalje neće riješiti naš ključni problem – nisku razinu izvoza. Po stanovniku Hrvatska uvozi proizvoda u vrijednosti 4,5 tisuće eura, a iza nas su Bugarska, Rumunjska i Poljska” – kaže Ruđer Friganović, direktor Sektora industrije u HGK. Većina se sugovornika slaže kako je utjecaj na svijest potrošača na razini marketinških akcija jedno, a stvarna realizacija zamjene uvoza nešto sasvim drugo. Dio ih smatra kako je nagli prelazak industrije na domaće dobavljače čista iluzija, jer bi se time ili narušila konkurentnost ili bi se efekt poskupljenja ulaznih stavki prebacio na potrošače. Uvozu se pribjegava zbog dva osnovna razloga – ili zato što je uvozni proizvod jeftiniji ili zato što se određeni proizvodi kod nas ne proizvode. Stoga poduzetnici smatraju da je supstitucija moguća tek djelomično. Proizvođači pritom upozoravaju da su među najvećim uvoznicima u Hrvatskoj trgovački lanci, koji pod vlastitim robnim markama prodaju uvozne proizvode.

“Podravka surađuje sa brojnim kooperantima u Hrvatskoj, ali zbog nedovoljnih proizvodnih kapaciteta i malo obradivih površina, oni nisu u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za određenim sirovinama. Stoga ostatak potrebnih sirovina i repromaterijala dolazi iz uvoza. Da bi postigli značajan rast količina, bitno je koordinirano djelovanje poduzetnika i državne, regionalne i lokalne sredine”, objašnjavaju u Podravci. Neven Vranković, potpredsjednik Atlantic Grupe smatra da koncept supstitucije nije moguć, osobito u kratkome roku. On pritom upozorava na drugu stranu medalje.“Ako se proklamira potrošnja hrvatskih proizvoda na jednoj strani, a potrošači, u koje u ovom slučaju ubrajam i domaće tvrtke, se okrenu domaćoj nabavi, što će se dogoditi s uvoznicima koji jednako tako zapošljavaju određeni broj ljudi. Tako zamišljeni koncept zamjene naprosto nije moguć” – kaže Neven Vranković, potpredsjednik Atlantic Grupe. I neki drugi kritičari smatraju da je pribjegavanje ideji supstitucije u ovome trenutku loše rješenje. Oni smatraju da se Vlada mora ugledati na mjere EU u kojima se kroz fiskalne intervencije rasterećuju poslodavci. “Ako je već fiskus tabu tema, ne bi bilo loše razmisliti kojim bi se djelatnostima, mogla dati prednost osmišljavanjem cjelovitih i usmjerenih programa potpora za tehnološku obnovu. Vladu, ništa ne priječi da osmisli program potpora kojim bi se najugroženijim segmentima gospodarstva ili nekim radno-intenzivnim granama, moglo pomoći da se tehnološki unaprijede” – kaže jedan sugovornik Poslovnog dnevnika. Poznavatelji upozoravaju kako Hrvatska u svom zakonodavstvu već ima ugrađene zaštitne mjere – antidampinške, mjere zaštite od prekomjernog uvoza te tzv. kompenzacijske carine u cilju obrane od negativnog utjecaja subvencioniranih uvoznih proizvoda, ali je njihovo aktiviranje komplicirano.

Odgovor

Neće biti reakcije iz EU
Na upit hoće li uslijediti reakcija iz EU zbog ponovnog vraćanja naziva “kupujmo hrvatsko” u Hrvatskoj gospodarskoj komori su odgovorili kako ne očekuju reakcije, jer akciju financira HGK i nije na teret državnog proračuna. Podsjećaju da je HGK-ova akcija u posljednjih 11 godina imala šest različitih slogana.