Ubrzavanje epidemije u Hrvatskoj u posljednjih tjedan dana otvorilo je mnogima oči da razdoblje mira bez novozaraženih nije bilo ništa drugo doli privremeni predah u pandemiji. Građani i tvrtke, jasno je, moraju se naviknuti na “novo normalno”, suživot s COVID-om 19.

Prilagodba svakodnevnog načina života građana u kojem maske, rukavice i distanca postaju trajna stvar pristojnosti i zdravlja, a ne tek privremena neugodnost. S porukama da novog općeg ‘lockdowna’ najvjerojatnije neće biti, tvrtke i poduzetnici opstanak i budućnost na tržištu tražit će u novim epidemiološim uvjetima.

Aktualne procjene da će gospodarstvo ove godine pasti oko 10 posto su, u najboljoj mogućoj mjeri, informirana nagađanja. Mnogi ekonomisti smatraju da će biti dobro ako se pad zaustavi na toj granici, no ima onih optimističnijih koji drže da su loši scenariji već dobrim dijelom ukalkulirani u taj minus.

Ostaje, naravno, otvoreno pitanje kojim će putem gospodarstvo iduće godine, a to najviše ovisi o razvoju situacije s pandemijom. Uz radnu pretpostavku da BDP padne 10-ak posto ove godine na umu treba imati da je to prosjek, odnosno, da neće padati jednako svi sektori.

Neki će doživjeti potop (tu je realno prevodnik turizam i vezane djelatnosti) dok će drugi pasti manje jer iako nisu direktno izloženi, ali neće izbjeći opću kontrakciju, pad prihoda i kupovne moći kupaca i klijenata. No, tu je i treća grupa poduzetnika koja će unatoč koronavirusu naći prilike za rast što se povijesno empirijski potvrdi tijekom svake ekonomske (i druge) krize.

Evo primjera, još uvijek aktualni ministar zdravstva Vili Beroš prije nekoliko dana najavio je da će jedna osječka tvrtka započeti proizvodnju kirurških maski s mogućnošću proizvodnje više stotina tisuća komada u jednom danu.

Prekinuti lanci

Prije toga, novinske stupce i TV minute punile su vijesti o domaćim tvrtkama koje su se bacile na proizvodnju dezinficijensa za kojima je potražnja odletila u nebo. To je tek prvi korak. U onom idućem promišljaju se strategije za prekinute nabavne lance proizvodnje u Kini i Dalekom istoku.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Direktorica američke trgovinske komore AmChama u Hrvatskoj Andrea Doko Jelušić nedavno je istaknula da prilike za domaće tvrtke leže upravo u tim prekinutim lancima. Velike multinacionalne kompanije razmišljaju o povratku proizvodnje u Europu što može predstavljati šansu za one koji su spremni.

Dakle, priča se vraća na ulaganja i (neodvojivu) konkurentnost domaće ekonomije. Iz udruge Hrvatski izvoznici, koji su zbog koronavirusa svoju tradicionalnu godišnju koferenciju prolongirali za jesen objavivši samo godišnju Deklaraciju, ističu upravo tu temu.

U narednih nekoliko godina očekuju da će države gospodarski lideri Europske unije pokrenuti značajan ciklus investicija u cilju smanjenja ovisnosti o uvozu s dalekih tržišta, odnosno preseljenju i vraćanju proizvodnje iz azijskih zemalja u domicilna gospodarstva i geografski bliže regije.

Traže dodatne mjere

“To za naše izvoznike znači da će jačati regionalni europski lanci stvaranja vrijednosti, što je za slabije razvijene članice EU-a uključujući Hrvatsku prilika da u većoj mjeri postanu proizvođači i dobavljači komponenti – intermedijarnih proizvoda, ali i finalnih proizvoda za tržišta razvijenih članica”, stoji u Deklaraciji.

Pritom drže da će za poticanje novih ulagaja biti važna fiskalna oslobođenja te pozivaju usmjeravanje bespovratnih ili djelomično bespovratnih sredstava državnih potpora najperspektivnijim, strateški važnim, izvrsnim i izvozno orijentiranim segmentima domaće prerađivačke industrije.

Da računaju na nastavak pomoći države i nakon izbora ponovno su istaknuli iz Hrvatske udruge poslodavaca smatrajući da gospodarstvo ne smije stati niti si Hrvatska to može dozvoliti.

“Nova vlada morat će žurno donositi dodatne mjere za rješavanje korona krize jer bez njene pomoći oporavak od korone će predugo trajati. HUP već dugi niz vremena ističe tri najvažnija segmenta u kojima očekuje pomoć države, a to su maksimalno očuvanje svih radnih mjesta, očuvanje likvidnosti kako bi tvrtke mogle održavati i razvijati svoje poslovanje i poticanje rasta potražnje i potrošnje”, rekao je glavni direktor HUP-a Davor Majetić.

Bez državnog intervencionizma teško će i tvrtke pronaći najbrži put izlaska iz krize. Ipak, ovako rijetka prilika koja je pred domaćim (i drugim europskim) tvrtkama ovisi primarno o privatnoj inicijativi. Bilo bi zavaravanje (a mnogima nije strano) razmišljati da će država odraditi posao umjesto privatnog sektora.

Doduše s državom koja se bespotrebno gura u realni sektor gdje joj nikako nije mjesto (bankarstvo, ideja portala za iznajmljivanje, primjeri su brojni). Posao države nije ni selektivno kreditiranje niti poticanje “izabranih” tvrtki i sektora. Posao države je da stvori igralište gdje su pravila igre jednaka za sve, sreže administraciju i pretvori ju u efikasan javni servis, smanji namete i poreze olakšavajući privatnu inicijativu.

Osvajanje tržišta

O tome sve govori jedno istraživanje HNB-ovih istraživača Mateja Bule i Andrijane Ćudine. Analizirajući ulaganja u Hrvatsku između 2002. i 2017. došli su do idućeg zaključka: strane tvrtke koje su ulagale radile su to da osvoje tržište, a tek u manjoj mjeri da povećaju efikasnost svoje matične grupacije.

To je ilustracija slabe konkurentnosti domaćeg gospodarstva, direktni podbačaj države da stvori igralište koje bi privuklo izvozno orijentirane investicije. Njihov izostanak u kombinaciji s ograničenjem malog tržišta slabe kupovne moći razlog su vrlo skromnog priljeva stranih investicija u nefinancijska poduzeća.

Sa izvjesnim suživotom s COVID-om 19 do daljnjega, Hrvatska je u mnogočemu na prekretnici. Imamo priliku promijeniti model gospodarstva teško ovisnog o turizmu i rentijerstvu (što dugoročno podrazumijeva zaostajanje prema najrazvijenijima) u zdraviji model s većim udjelom izvoza. Za to je nužno da država smanji svoje apetite, potrošnju i preraspodjelu u BDP-om kojim nezdravo dominira te olakša poslovnu klimu stvarajući konkurentnije okruženje.

S korona krizom i početkom novog političkog ciklusa prilika je za konkretne reformske poteze jer je fiskalni prostor praktično sveden na nulu. Tijekom posljednje krize prilika je propuštena, država nije rezala potrošnju već pokušavala sačuvati status quo na leđima privatnog sektora što nas je stajalo najdulje recesije u Europi.

Jesmo li naučili lekciju ili ćemo i u mandatu nove Vlade nastaviti s politikom guranja glave u pijesak, saznat ćemo brzo. Samo bi nas ovog puta kriva odluka mogla puno skuplje stajati.