Na panelu o velikim gradovima kao posebnoj priči kada je riječ o odvajanju otpada bivši ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović rekao je kako ima pozitivnih pomaka u 10 godina jer se rade centri za gospodarenje i odvajanje. No napomenuo je i kako je hrvatska politika gospodarenja s druge strane proteklih pet godina bila nejasna.

“Iz aspekta investitora i gospodarstvenika vlada pravna nesigurnost i pitanje zašto nije bilo veće investicije u području recikliranja otpadom. Postavlja se i pitanje je li se to trebalo prepustiti tržištu i kroz javne pozive. Od 2013. kada su ukinute koncesije pa do danas imamo sakupljače koji voze i posluju po starim ugovorima koji su istekli, a ministarstvo taj dio nije odradilo pa ne možete očekivati ulaganja stranih investitora”, rekao je Zmajlović. Smatra i kako prebacivanje odgovornosti države prema lokalnim samouprava i obrnuto nema smisla .

Pročelnica Mirka Jozić rekla je da se pomak vidi u dogovorima o nabavama spremnika i izgradnji reciklažnih dvorišta, nabavi specijaliziranih vozila i u tome kako podijeliti spremnike kojih sada ima za biootpad, miješani komunalni otpad, metal i plastiku.

“Ljudi tako mogu lako odvajati otpad, a uz to provodimo aktivnosti po svim gradskim četvrtima. Izgradili smo u Zagrebu 19 reciklažnih dvorišta, od čega je 11 fiksnih i 8 mobilnih. Potpisali smo ugovore s privatnim firmama koje preuzimaju odvojeni otpad i oporabljuju ga dalje. Imamo veliki porast, a ovim tempom ne bismo imali problema s dostizanjem zacrtanih ciljeva. Ovaj sustav je skup, radi velike pritiske na cijenu zbog puno programa. Trenutno nas uz taj pritisak na cijenu muči i plaćanje postrojenja privatnim firmama”, rekla je Jozić.

Pročelnica UO za graditeljstvo, energetsku učinkovitost i zaštitu okoliša Grada Osijeka, Ljiljana Belajdžić, podsjetila je kako je taj grad jedan od uzora, gdje se s odvojenim prikupljanjem otpada sustavno krenulo prije deset godina s konceptom od vrata do vrata, prvenstveno u kolektivnom i obiteljskom stanovanju.

“Osijek je imao specifičnu situaciju – nismo mogli do naših odlagališta komunalnog otpada zbog ratnih okolnosti, a sa sanacijom je tome prethodilo razminiravanje. Jedinice lokalne samouprave kažu da su spore, no zaboravljamo da smo do 2013. gospodarenje otpadom poznavali kao priču o prikupljanju kao komunalnoj djelatnosti. Stanovnici su mislili da plaćanjem komunalne naknade plaćaju i odvoz otpada. S održivim gospodarenjem otpada 2013. ovo postaje industrija uz nova pravila ponašanja”, istaknula je Belajdžić.

Jozić smatra kako je svatko sam počeo određivati što je ispravno jer zakoni i pravila nisu bili dovoljno regulirani. “Uredba kreće od načina prikupljanja i odvoza, a kad smo to sve implementirali u Gradu, to je Ustavni sud stavio van snage.

Čipiranje i elektronsko očitavanje su bili spremni, a sve je stavljeno na čekanje dok Ustavni sud ne odluči. Nije dobro da se tako radi”, navela je Jozić, na što se nadovezala Belajdžić koja smatra kako problem nije bilo lutanje koliko neznanje u javnosti i političkim krugovima.

“S jedne strane možete povećati cijene da pokrijete troškove, a s druge možete utjecati na troškove. Problem je neznanje jer kod nas postoje mitovi da je gospodarenje otpadom unosan posao na čemu svi zarađuju. Postoje određeni segmenti koji su visokoprofitabilni, no cijela priče košta”, naglasio je bivši ministar, s čime se složila i Mirka Jozić.

Osvrnula se i na novi cjenik kojim se očekuje njihov rast, ali je podsjetila je i da Čistoća godinama nije dizala cijenama, te da ovdje veliku ulogu igra politika.