Bez investicija nema rasta i napretka – u Hrvatskoj to možemo vidjeti iz prve ruke.

Upravo zbog toga je poticanje investicija u ovoj krizi postala mantra domaćih političkih elita na svim razinama vlasti. No, u Hrvatskoj vrlo često interes politike pri poticanju investicija, usprkos pozitivnoj retorici, u praksi nije naklonjen investitoru i brzoj realizaciji investicija. Na spomen nove investicije, posebno na lokalnim razinama, često se razmišlja jedino o tome koliko će se ubrati prihoda od investitora, najviše od komunalnog i vodnog doprinosa. U Hrvatskoj prosječna opterećenost investicijama tim doprinosima iznosi sedam posto. I dok sama visina doprinosa i nije toliko sporna, sporno je ono što investitor dobiva za taj novac. A trenutno ne dobiva ništa. Naime, ni komunalni ni vodni doprinos nisu prihodi jedinica lokalne samouprave koji su vezani uz samu investiciju koja je donijela te prihode već su ta sredstva vezana uz plan komunalnih i vodnih mjera te proračun jedinica lokalne samouprave.

Posljedica nepostojanja regulative prema kojoj bi lokalne jedinice bile obavezne komunalni i vodni doprinos utrošiti namjenski na određenu investiciju je da, u velikom broju slučajeva, investitor koji je uplatio milijunske iznose za doprinose na kraju mora uložiti dodatan kapital i u izgradnju vlastite infrastrukture. Dakle, sedam posto vrijednosti investicije koji mora uplatiti investitor u Hrvatsku je u najvećem broju slučajeva ništa drugo nego vrijednost "ulaznice" za investiranje u Hrvatskoj. To je problematično jer je svaka investicija Hrvatskoj u startu skuplja sedam posto u odnosu na konkurentne zemlje koje ne naplaćuju slične "ulaznice" za ulaganje. 

Doprinosi
U HUP-Udruzi poslodavaca voditelja projekata u razvoju nekretnina ( developerima) godinama upozoravamo na ovaj veliki problem koji je velikim dijelom zaslužan za izostanak investicija u Hrvatsku. Investitori pritom čak ne traže ukidanje tih doprinosa, već smatraju da se način naplate tih doprinosa mora prilagoditi dobroj europskoj praksi. Naime, investitoru bi se trebalo omogućiti da umanji svoju obvezu po komunalnom i vodnom doprinosu za iznos troška eventualne gradnje infrastrukture, zatim da se jasno definira način na koji bi se investitora koji je uložio u gradnju infrastrukture obeštetilo u slučaju da se drugi kasnije vežu na tu infrastrukturu, ali i da se dio ili čitavi doprinos veže uz faze realizacije same investicije. Također, vrlo je bitno osigurati da se dio doprinosa iskoristi za širu društvenu korist na tom području u gradnji određene društvene infrastrukture primjerene konkretnom prostoru. Također, praksa u ostalim europskim zemljama je da se plaćanje sličnih doprinosa veže uz prihodovne faze investicije. Na taj način bi dobili sustav koji je pravedan i za investitore i društvo, odnosno sustav koji istovremeno osigurava maksimalnu pomoć u realizaciji investicije i maksimalan pozitivan učinak na zajednicu. A to je formula za postizanje održivog rasta i razvoj, koji bi nam svim trebao biti cilj. Sada nažalost imamo doprinose koji služe isključivo za krpanje proračunskih rupa jedinica lokalne samouprave.

A to investitori zaista ne bi trebali plaćati. Niti jedan investitor ne bježi od društvene odgovornosti prema zajednici u koju dolazi investirati i raditi, pa stoga plaćanje svih naknada za korištenje lokalne infastrukture nije upitno. Svakom dobronamjernom investitoru je itekako bitno da u sredini u koju je došao pomogne u osiguravanju održivog lokalnog društvenog i ekonomskog razvoja jer to na kraju koristi i njemu. No, plaćanje skupe "ulaznice" za ulaganje koja se onda troši na skupljanje političkih bodova lokalnih moćnika nije nimalo poticajno za ozbiljne investitore. Uz takav vrlo netransparentan i nepoticajan sustav plaćanja doprinosa, a ostavimo li sada po strani probleme previsokog poreznog opterećenja, neprohodne birokracije i nefleksibilnog tržišta rada, veliki problem koji odvraća investitore od Hrvatske je i visoka razina političke i pravne nesigurnosti.U Hrvatskoj više zaista nije neobično doživjeti da dojučerašnji sugovornici i zagovaratelji neke investicije iz pozicije na vlasti postaju njeni najveći oponenti samim trenutkom prelaska u opoziciju. 

Javna rasprava
Također, počinju se otvarati i presedani u javnoj raspravi o investicijama koji nikako ne bi smjeli postati praksa. Nedavno otvaranje javne rasprave o izmjeni planova koji definiraju prostor u lokalnoj zajednici kroz referendum, nakon proteka svih rokova koji su predviđeni za tu raspravu, sigurno nije dobro za investicijsku klimu i za pravnu sigurnost bilo kojeg investitora, domaćeg ili stranog.Naime, investitori u želji da realiziraju svoje projekte moraju izrijekom poštivati i slijediti zakonom propisanu proceduru te uvažavati konačna, temeljem zakona donesena rješenja, no jednako tako, svim investitorima koji poštuju zakonske procedure i rješenja nužno je omogućiti realizaciju investicije. Bez osiguravanja te osnovne pravne sigurnosti u poslovanju investicije će nas i dalje zaobilaziti.Sve navedeno pokazuje da u želji poticanja investicija još moramo mnogo poraditi na uređivanju sadašnjih odnosa i pravila, ali i na promjeni svijesti o investicijama u čitavom društvu. Da bi to uspjeli napraviti u što kraćem roku nužno je uspostaviti dijalog, pa i postići konsenzus svih socijalnih partnera o promjeni poslovne i investicijske klime u zemlji. A tome nema alternative jer jedino poduzetništvo i nove investicije mogu osigurati oporavak gospodarstva, održiv rast i razvoj, otvaranje novih radnih mjesta, veće plaće i mirovine, bolje obrazovanje i zdravstvo, ukratko, rast životnog standarda naših građana.

Denis Čupić, predsjednik HUP-Udruge poslodavaca voditelja projekata u razvoju nekretnina (developeri)

Industrija ljepote

Ljepota koja pokreće gospodarstvo: industrija vrijedna stotine milijardi eura i tri milijuna radnih mjesta

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost