Otoci hrvatskog Jadrana ovog će ljeta, a neki to već i jesu, biti prave oaze opuštanja i bezbrižnosti. Ovi pojmovi ne zvuče samo kao reklamni turistički mamci, već su ove godine i vitalno važni u odabiru destinacije za odmor koji bi bio upamćen po kupanju i sunčanju barem malo više nego po vođenju računa o fizičkom razmaku na rivi i dezinficiranju ruku u hotelu ili apartmanu zbog rizika od širenja koronavirusa. 

Epidemija je otoke, realno gledano, slabo dotakla. Na Murteru je, istinabog, već na početku u ožujku bilo gadno, otok je bio i prva naša karantena. I Brač je u jednom trenu u svibnju bio mini-žarište (koje je relativno brzo i ugaslo), no statistički su otoci u broju oboljelih prolazili bolje od kontinenta, pa su u većoj mjeri i obranili status coronafree zona. No, ta oslobodođenost od zaraze različito se odražava na raspoloženje turista za dolazak i ovisi zapravo o blizini otoka i njegovoj ‘dohvatljivosti’.  

katastrofalne brojke

Turistička katastrofa otoka Hvara: “Kada sam vidio brojke, nisam mogao vjerovati svojim očima”

Tako su se, prema prvim naznakama, nad Hvar, kojem se oduvijek tepa da je najsunčaniji naš “škoj”, nadvili tmurni tonovi, turisti se broje u dvjema znamenkama i tamošnji turistički radnici već nagovješćuju kataklizmu, a i na susjednom dalmatinskom i spomenutom Braču plaže su prazne i nedostaju im turisti. 

No, s druge strane, Mali Lošinj i posebno Vir u razdoblju uoči glavne sezone osjećaju neke pozitivne brojke u dolascima i noćenjima turista, što je u njihovom slučaju posljedica ili blizine glavnih tržišta i bolje prometne povezanosti, ili, kod Vira, toga da ondje najviše dolaze domaći u svoje vikendice. 

Odolijevaju Covidu 

A otok koji već i prije top sezone odudara od prognoza i procjena nacionalnih turističkih vlasti da ćemo biti sretni postignemo li do kraja rujna lanjskih 30-35% turističkog prometa, istovremeno odolijevajući i Covidu-19, jest Rab. Na njemu je samo u posljednjem tjednu lipnja, tj. u razdoblju od praznika 22. lipnja do nedjelje 29. lipnja, bilo 50% manje nego lani, što je, dakle, znatno više od državnog prosjeka. Prvog i jedinog “kovidaša” ondje su imali još donedavno, 10. lipnja, no taj je slučaj bio kuriozitet jer se ispostavilo da se čovjek još u ožujku bio vratio iz Austrije, bio je u samoizolacijI i bez simptoma, da bi se sad testirao i pokazao pozitivnim, no zarazu nije prenio nikome. Nije ju donio niti jedan od više tisuća gostiju koliko ih je u spomenutom periodu boravilo na ovom kvarnerskom otoku, kamo je većina stigla trajektom s kopna iz Stinice.

FOTO: Sergej Novosel Vučković

Jedno prijepodne krajem prošlog tjedna stiničko pristanište punilo se, reklo bi se kao da je normalno doba, i ugrabiti dobro mjesto za ukrcaj činilo se baš pogođenim oko pola 11, kad smo stigli, vidjevši brod da upravo odlazi, i uzdajući se u informacije o plovnom redu Rapske plovidbe s web stranica tog brodara i one s radijskih izvješća Hrvatskog autokluba (HAK), da sljedeći polazi u 11.

U lučici živo, od šest ugostiteljskih objekata, izvedenih iz kioska ili velikih drvenih kućica kao za Advent i “apgrejdanih” terasama, radi njih pet, gosti kao da su se rasporedili da baš svi lokali imaju posla, ali ne da konobari padaju s nogu, a i lakše se drži distanca. Ona je i u redu za kupnju karata, s tim da se poneki vozač došulja do naplatne kućice tobože radi provjere cijene, a u biti tražeći hladovinu. Cijene za vozilo i putnike su niže nego lani, tj. sezonsko je poskupljenje izostalo, odgođeno zbog korone. Na šalteru doznajemo da trajekta u 11 neće biti, da je tek otišao, isto nam vele i djelatnici Lučke uprave koji usmjeravaju aute u trake za ukrcaj, govore da je na onim jutarnjim plovidbama bilo cisterni pa je plovni red izvanredan.

FOTO: Sergej Novosel Vučković

Opet smo na blagajni, prodavač dodaje da idu linije po potrebi, no da vozi samo jedan trajekt. Rapska plovidba, jedini prijevoznik na liniji Stinica-Mišnjak-Stinica, u floti ih ima tri, ljeto im je udarno vrijeme kad su stalno u pogonu. Jest da je ovaj jedini tog prijepodneva u akciji onaj najveći, “flagship” kompanije, imena Četiri zvonika, na koji stane i 99 vozila, no u pristaništu vidimo i aute s kamp prikolicama, kombije, manje kamione, neki su bili i prije našeg dolaska, očekivali bismo stoga da najvećem trajektu u pomoć uskoče i manji, da se čekanje skrati. Iza nas u traci, među onima koji stoje i broje minute, švicarski kamper, obitelj ide na Rab, zaželjeli se odmora, znaju da će u kamp u Loparu, zdravi su, ne boje se mogućih rizika. Pomislimo, mogu spavati i u kamperu, prostran je, udoban. Tu su i auti njemačkih registracija, Austrijanci su digli stražnja vrata karavana, “gepek” je pun, a puno je putnika izašlo i iz auta iz Austrije, klinci se išli slikati na molu. Dojam je da su svi strpljivi, makar postaje vruće.  

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

FOTO: Sergej Novosel Vučković

Evo i Četiri zvonika, oko pola 12 se otvara i prima nas u sebe. Premda je u luci upozorenje da se ne izlazi iz vozila zbog protuepidemijskih mjera, ili da je u slučaju izlaska preporučena maska, nosi je možda dvoje-troje, svi ostali su bez i bez žurbe se, a s oprezom zbog strmijih stepenica, penju na palubu. Na “decku” dezinfekcijskog sredstva nismo vidjeli, što ne znači da ga nije bilo, nismo ni pitali. Natpisi s upozorenjima Covid-19 na više su mjesta. 

Plovidba do Mišnjaka od 15-ak minuta je prošla mirno i idemo prema glavnom otočkom mjestu – gradu Rabu, preko Barbata i Banjola. Putem primijećujemo da su objekti, višekatnice s apartmanima, poluprazne, jer nema ni nešto parkiranih automobila, optimistično mislimo “dobro, tek stiže vikend, tek je kraj lipnja, ima još vremena, nije sve zbog korone”. U Rabu parkiramo prije ulaska u centar, ne tražimo mjesto u Malom Palitu, četvrti koja je manje turistička, već kod osnovne škole i male marine. Plaća se, stranci su zauzeli većinu mjesta. Na javnom parkiralištu uz gradski park isto, od Austrijanaca do Čeha i Poljaka, kao da se odande nisu makli danima, a tek je podne. Park s dječjim igralištem koji je u ovo doba lani bio pun i domaće i strane djece, sad broji petero djece, čujemo da su jedni naši, drugi Mađari. Prolazi i omanja četa đaka.  

FOTO: Sergej Novosel Vučković

U blizini je prije par godina srušen stari hotel Istra s namjerom da se digne novo i bolje zdanje, no i dalje je samo izravnan i ograđen teren, investicija je na čekanju. Ovdje počinje i rapska riva gdje bude i izletničkih brodova za kružne ture do Krka, Cresa, Golog otoka, no danas vidimo jedan-dva. Ostali su otplovili, no vjerojatnije je da još nisu ni dobili priliku. Na trgiću gdje je bilo i sjedište turističke tvrtke Imperial, koju je preuzeo najveći igrač u toj branši u zemlji, Valamar, u obližnjoj fontanici prska se dvoje-troje djece. U okolnim kafićima slika otprilike kao radnim danom rano ujutro u centru Zagreba – za svakim trećim stolom par gostiju. U jednom ipak i nešto više, jer gleda na onu fontanicu, čujemo hrvatski i slovenski jezik. Ovdje je široki prostor sa štandovima, od igračaka do bižuterije, no prodavači su zamišljeni, netko se došeće, pita, rijetki kupuju. I tih je štandova manje.  

Jednima drago da nema gužvi, drugima ne 

Odavde se ide dublje u centar u Donju ulicu gdje su dućani, suvenirnice, butici i restorani, ili, pak stepenicama prema Srednjoj i Gornjoj ulici i četirima zvonicima crkava po kojima Rab ima prepoznatljivu panoramu. Idemo lijevo u Donju, ovdje će 25. do 27. srpnja biti poznata Rabska fjera, događaj koji različitim sadržajima oživljava srednjovjekovlje. 

FOTO: Sergej Novosel Vučković

“Nema sad nešto prometa, još je to početak, za Fjeru će doći ljudi, valjda”, kažu nam u nekoliko butika dok hodamo niz skoro pustu ulicu. Neki butici su još zatvoreni, izlozi na nekima govore da će takvima i ostati, a još se nisu zagrijali ni restorani. Pristojno će konobari pozdraviti nas u prolazu, no kao da im fali onog animiranja i zazivanja gostiju da uđu, dođu. 

“Hoće li nam biti bolje? To nitko živ ne može sa sigurnošću reći, vidimo da ljudi prolaze po gradu, ima ih koji zastanu i pogledaju vani menije, no nismo još imali par dana i pogotovo večeri zaredom da bismo bili i napola puni”, kažu nam u jednom restoranu ugodnog ambijenta, s vanjskom terasom i ovećim interijerom, koji zadovoljava i mjere socijalne distance. Niže je drugi, pak, zatvoren, s terasom je pod kolonadama, pod kojom dvojica domaćih razgovaraju.  

U jednoj je uličici i Kuća rabske torte, mjesto za sladokusce, s delicijama otočnim i jadranskim. Ondje je dvoje starijih turista kupilo par čokolada i raspitivalo se o izradi znamenite slastice iz imena trgovine. U tvrtki Vilma, koja upravlja Kućom, kažu nam da nešto ljudi ima i postaje življe, čak i više nego su očekivali. 

FOTO: Sergej Novosel Vučković

“Mi se nadamo da će biti sve u najboljem redu koliko je to danas moguće, otvaramo i novi objekt u Srednjoj ulici, treći u samom gradu, bit će uz naše proizvode i rakija, likera, slastica i čokolada drugih dobavljača, paških sireva, kobasica. Trebamo se boriti za svakog kupca”, priznaju iz Vilme. 

Idemo prema višim ulicama, gdje se nalazi i ponuda privatnog smještaja. U kamenim kućama, od prizemnica do dvokatnica, apartmani su od dvije pa do četiri zvjezdice, vrata većine zatvorena, no susreli smo neke od iznajmljivača – nose u rukama robu, kaže jedan da priprema sobu za par iz Njemačke. Gospođa niže približava se svojem objektu u ulici okomito na Gornju. Kaže da je puna ovih dana i da ima dobrih naznaka da bi tako moglo biti i u srpnju i kolovozu. Gosti iz Europe Nijemci, Austrijanci, Slovenci. Silazimo s Trga slobode prema gradskoj plaži. Mladi par Nijemaca na stepenicama hvata poželjni kadar za selfie, vele da su prvi put tu, već su tri dana i drago im je da nisu gužve. Uvid u službene evidencije Turističke zajednice Grada Raba upućuje na zdravu ‘turističko-kliničku sliku’, naravno, obzirom na aktualnu situaciju. 

“Samo razdoblje od 22. do 30. lipnja zabilježeno je oko 48 tisuća noćenja, što je, usporedimo li s lanjskom godinom, 58% lanjskog rezultata. Od 22. do 29. lipnja bilo je 4906 dolazaka (4263 stranih i 643 domaćih). Turisti su se u ovom terminu odlučivali za sljedeće smještajne kapacitete: njih 59% za objekte u domaćinstvu, 13% nekomercijalni smještaj, 10% kampovi, 10% hoteli, te ostalih 8% se odlučilo za neki drugi vid smještaja (objekti ili kampovi u OPG – u i slično). Očekivano objekti u domaćinstvu ‘vode’ po proju noćenja, zbog svoje brojnosti, ali i očekivanja da će se turisti ipak sigurnije osjećati kod privatnih iznajmljivača”, govori nam direktorica TZ-a Raba Ivana Matušan. 

FOTO: Sergej Novosel Vučković

I ona potvrđuje odakle je najviše gostiju: “Top 5 nacija koje su posjetile Rab su Nijemci, Slovenci, Hrvati, Austrijanci i Česi, dakle rapski i inače tradicionalni turisti”.  

Gleda li se cijeli protekli mjesec lipnja, onda su rezultati ovakvi: 

„Na području grada Raba se od početka mjeseca lipnja pa do 30. lipnja bilježi oko 86 tisuća noćenja, što bi značilo 43% od lanjskog rezultata, dok kumulativni rezultat – od početka godine do 30.6., na području grada Raba se bilježi 100 tisuća noćenja tj. 37% od lanjskog rezultata. Iz ovih brojki je vidljivo da je u mjesecu lipnju ostvarena većina turističkih noćenja, te da je početak sezone ove godine prolongiran na lipanj“, ustvrdila je direktorica TZ-a. 

Fjera nije upitna 

Ta glavna sezona, u srpnju i kolovozu, kako ona predviđa, bit će zadovoljavajuća. 

”Nemamo informaciju o otkazima rezervacija, niti u vrijeme lockdowna, pa tako ni sada, za navedene mjesece. Ti su mjeseci su obično najbolje popunjeni na području Grada Raba te su najave zasad zadovoljavajuće i obećavajuće u smislu da upravo ovi mjeseci mogu djelomično nadoknaditi manjak iz predsezone. Vjerujemo, ako ne bude većih proboja zaraze na nacionalnoj razini te na našim emitivnim tržištima, da nas očekuje zahtjevna, ali ipak moguća turistička sezona”, realna je Ivana Matušan. 

Na području grada je, inače, u privatnom smještaju oko 15.000 kreveta, a djeluje i osam hotela i pod uvjetom da većina njih odluči biti otvorena do rujna mogao bi se zadržati sadašnji trend od 50-ak posto lanjskog prometa u ovoj Covid-19 godini. Na svoj dio kolača očekivano računaju i ugostitelji, kako god prema dosadašnjem tijeku bili sumnjičavi. 

”Zasad imamo pozitivne komentare ugostitelja – iako je manji promet, i oni su se prilagodili situaciji te rade uz manji broj radnika. Poneki kažu da se mogu više posvetiti gostu i stvoriti bolju atmosferu i kulinarski doživljaj, te manji broj gostiju gledaju kao novi izazov. Bez obzira na to, uočili smo kako se kvaliteta zaista isplati i u ovo vrijeme, te restorani koji su bili rezervirani za turiste bolje platežne moći i dalje odlično kotiraju među našim turistima i ostvaruju korektan promet.Ugostitelji svakako očekuju da će ovogodišnjim prometom uspjeti pokriti barem trošak poslovanja”, poručuje čelnica Turističke zajednice.  

U jednom restoranu s velikom natkrivenom terasom koja dijelom gleda na luku, takvog su stava. 

”Radimo da dođemo na nulu, sve iznad bude uspjeh, krenulo je nešto ali je sezonu teško predvidjeti, bit će dobro ako preživimo. Poštujemo mjere, evo vidite terasa je velika i ako treba broj stolova ćemo još spominjati, no ako nam npr. Austrijanci zatvore granice onda će biti problema”, kažu nam voditelj restorana i konobarica, koji imaju dio biznisa i na kontinentu. 

I oni gledaju prema kraju srpnja i Rabskoj fjeri, za koju Ivana Matušan podsjeća da je prvi i najveći srednjovjekovni festival u Hrvatskoj, koji se ove godine planira održati 19. put.  

”S obzirom na tradiciju Fjere, kojom se mi Rabljani ponosimo, Turistička zajednica grada Raba, kao jedan od suorganizatora uz Grad Rab i Pučko otvoreno učilište Rab, planira održati Rabsku fjeru i ove godine, prema preporukama i mjerama Nacionalnog stožera RH te HZJZ-a, ne dovodeći u opasnost tom odlukom lokalno stanovništvo, a niti turiste. Vjerujemo da i smanjeni opseg ovog festivala koji se planira, može zadovoljiti našu publiku, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo”, zaključuje direktorica Turističke zajednice Raba. 

Iz drugog nadležnog tijela za praćenje turističkog prometa na otoku, TZ općine Lopar, bili su vrlo pedantni u vezi rezultata posljednjega lipanjskog tjedna. Domaćih je posjetitelja na tom području gdje ima i najviše hotela i kampova bilo 2184 a stranih 19.843. Prema zemljama udjeli su: Njemačka – 31,88%, Slovenija – 22,01%, Češka – 10,47%, Hrvatska – 8,10%, Mađarska – 9,70%, Austrija – 5,77%, Slovačka – 3,27%, Poljska – 3,20%, Italija – 2,75%, Rumunjska – 0,76%. 

”Trenutačno smo na 49,85% noćenja u odnosu na lani, kad je domaćih bilo 3953, a stranih 40.230 i kad je poredak država njihova porijekla bio isti”, poručili su iz TZ Lopara, priznajući da su u maloj gužvi, što bi trebao biti dobar znak zahuktavanja i buđenja interesa gostiju. Lopar je destinacija kamo se ide s obiteljima na pješčane plaže od kojih je najpoznatija Rajska, redovito na ljestvicama najpopularnijih i najposjećenijih na našem Jadranu. Stižemo s desne strane, gdje je ulaz u kamp san Marino kompanije Valamar. Valjda prvi put osjećamo da smo na Otoku sreće (Felix Arba), kako se Rab naziva stoljećima – parkiranje pred ulazom u kamp nismo platili, što (ni) je za hvaljenje jer bi ispalo da se švercamo, no grižnju savjesti ne osjećamo ni minimalno jer nam nitko nije ni prišao niti nas išta pitao. Pretpostavljamo da je tarifa ista kao lani – dnevna karta od 8 do 23 h je 50 kuna, od 14 sati pada na 30, a sat vremena je 20 kuna. 

FOTO: Sergej Novosel Vučković

Prolazimo kampom, zapažamo da ima i kamp prikolica i kampera.

Nema Britanaca, kojima je očito sve slabiji magnet činjenica da je njihov nekadašnji suveren Edward VIII. na ovdašnjim plažama “valjao” svoju ljubavnicu Wallis Simpson , zbog koje je i abdicirao. Zadrzala je Britse korona na njihovom Otoku, ali zato ne nedostaje pripadnika onih germanskih naroda kojima se domaći turistički trudbenici možda i (naj)više vesele – Nijemaca i Austrijanaca.

Ne treba zanemariti ni Poljake i Čehe. Jaroslav dolazi godinama, tegli svoju kampicu, priušti si tjedan dana pretkraj lipnja, odgovara njemu i obitelji i vrijeme i zdravstvene mjere. Veći dio kampa je u šumici bjelogorice i ovdje prevladavaju upravo gosti koji stižu svojim mobilnim kućicama ili ih unajmljuju, premda je izuzetan komfor i u tzv. camping homeovima jer San Marino Camping Resort ima razinu usluge 4 zvjezdice.  

FOTO: Sergej Novosel Vučković

Na plaži izostao čovjek na čovjeku 

Drugi razlog naše sreće bio je pogled na plažu – polupusta je i ležaljke, par sa suncobranom, su lako dostupne, no ne prolazi se gratis kao s parkingom, brzo se ukaže djelatnik komunalne tvrtke Lopar Vrutak, koncesionara. Cijena je 80 kuna, pristupačno, na splitskim Bačvicama je i 100, nećemo pogriješiti kažemo li da je ovdje ipak ljepše. 

Komunalac u kratkom ćaskanju konstatira da će biti sve gore, pritom govoreći o skoku broja zaraženih, dok se u prognoze sezone nije upuštao. 

”Ima ljudi, optimisti smo…’, dodaje kratko, upozoravajući nas,pak da se, kad smo pitali za slavinu za oprati voće, cijeli jedan set sanitarnih čvorova u kampu neće vjerojatno ni otvarati. Iz Valamara nam nisu mogli reći koliko je u proteklom tjednu gostiju boravilo u San Marinu ili njihovim drugim smještajnim objektima na Rabu. 

FOTO: Sergej Novosel Vučković

Na plaži se distanca lako ostvaruje jer se koristi svaka druga ležaljka, koje su ionako međusobno udaljene barem metar i pol. I na pijesku dovoljno pa i previše slobodnog prostora. Rajska plaža proteže se u širinu od dva kilometra, dio obuhvaća kamp, dio ostali turistički objekti. U normalnim godinama usred srpnja i kolovoza čak je, unatoč zaista dugačkom plićaku koji pruža sigurnost za kupanje djeci i neplivačima, dijelu ljudi teško podnošljivo doživjeti odmarati se na takvom pjeskovitom mjestu gdje su katkad gosti stisnuti kao morževi na hridi, a more je toplo kao da se zakuhalo. Zato bi sad takvima moglo biti po volji zbog prostranosti i distance uzrokovane manjkom ljudi.  

”U Loparu je sad možda 900 gostiju, lani je bilo oko 3000, stranaca ima, vjernih gostiju, ali ča će, i on čita novine i vidi kako je, no nadamo se da bude cijelo ljeto bolje, možda do 50%”, iznosi svoju procjenu s terena, kućici za najam pedalina, domaći mladić. Nije toliko zaposlen, proda možda par jednosatnih vožnji pedalinom u nekoliko sati. Parkiranih ima na Rajskoj plazi 5-6, koliko ima i konkurent. Cijene su jednake i konkurentne – sat je 50, dva 90 kuna, što je dulja vožnja sat je povoljniji, a cijeli dan plovidbe pedalinom stoji 300 kn pa se obiđe ne samo obližnji otočić Lukovac gdje je bila bizantska utvrda, već se hrabriji mogu otisnuti i na pučinu. Od drugih sadržaja na plaži je i velika gumena ‘konstrukcija’, napuhanac za skakanje, s cijenama 40 kuna za pola i 50 kuna za puni sat vratolomija. Sudeći po broju korisnika, mahom djece, dobro je, no bilo je i bolje. 

Dobro se ovdje provodio i Amerikanac Todd, koji nam je prišao s upitom želimo li igračke za vodu koje ne bi nosio sa sobom kući pa ih radije želi darovati. Ide sutra pa zadnji dan želi maksimalno iskoristiti i još koga usrećiti.  

FOTO: Sergej Novosel Vučković

”Došli smo autom i odsjeli u hotelu Bellevue (luksuzniji obiteljski hotel, op.a.) i divno smo se proveli tjedan dana s troje djece. Prvi put smo ovdje i uopće u Hrvatskoj, stigli smo autom, živimo u Švicarskoj pa nam je bio izazov doći. Prijatelj s kojim sam studirao uputio nas je na vašu zemlju i na Rab i ne strahujemo od Covida. Glavni razlog zašto smo ovdje je pijesak, prekrasna je plaža, zbilja smo imali ‘good time”’, razdragano će nam Todd, s potvrdom da će doći i nagodinu i razglasiti svojima da je na Rabu izvrsno.  

Čini nam se da takvi stavovi osobe zatečene u posve prirodnom i polugolom stanju više znače nego reklame nacionalnih turističkih vlasti i stvaraju temelj za sretnije ovogodišnje rapske turističke dane i noći. Svi koji tamo žive od gostiju i za njih rade, vjerojatno bi odmah potpisali da Toddova oduševljenost postane zarazna i oni uđu u pozitivu.