Gotovo mjesec dana cijena pšenice je top tema. Ratari ne odustaju od 1,25 kuna po kilogramu no, svi pregovori s Vladom završeni su tek zaključkom o novom susretu pa će o cijeni pšenice peti puta razgovarati 1. srpnja. Što o žetvi i otkupnoj cijeni misli mlinarsko-pekarska industrija za Poslovni dnevnik iznosi direktor Žitozajednice Dragutin Barišić. Ovogodišnja žetva za Barišića je i jubilej, četrdeseta u kontinuitetu njegova radnog vijeka.

Je li cijena koju traže ratari ucjena ili realnost, koliko su pripravne platiti pšenicu članice Žitozajednice?
Mogu zahtijevati i 1,5 kuna po kilogramu no, gdje će naći kupca u situaciji kada je pšenica u regiji jeftinija i do 50 posto. Na burzi u Budimpešti i Novom Sadu, u Rumunjskoj i Ukrajini. Vlada sama mora odlučiti hoće li dati desetke milijuna kuna premda ne zna kome će pšenicu prodati i koliko će izgubiti. Mlinarsko-pekarska branša nema novac, pripravna je platiti maksimalnu tržišnu cijenu. To je globalni princip koji moramo prihvatiti, u protivnom stalno ćemo imati konfliktne situacije.

Argument ratara je da su pšenicu iz žetve 2008. prodavali 1,4-1,5 kuna, a da su u međuvremenu troškovi proizvodnje drastično skočili.
Zbog lani isforsirane cijene, danas svi mlinari imaju nezapamćene zalihe i pšenice i brašna, dostatne za tri mjeseca. Takvu situaciju ne pamtimo unatrag 40 godina. Mlinari su i financijski iscrpljeni, ne mogu plaćati kao prijašnjih godina. Olako se prelazi preko te činjenice. Vlada mora s bankarima naći rješenje jer, ugasi li se mlinarska industrija, što je realna prijetnja, tko će pšenicu otkupljivati dogodine. Podsjetit ću, lani u srpnju mnogi nisu htjeli prodati po 1,5 kunu, nakon pola godine kupaca nije bilo ni za 0,90 kuna.

Procjenjuje se da će ovogodišnja žetva uz zalihe dati višak pšenice jednak godišnjoj potrošnji nacionalnog tržišta?
Takva su očekivanja, pravo stanje zna se tek kada se pšenica smjesti u silose. Imperativ je taj višak izvesti najkasnije do berbe kukuruza i tu država mora biti aktivno uključena. Mora odlučiti hoće li možda višak, ne samo iz ove žetve, bilateralnim ugovorima razmjenjivati za naftu, južno voće ili nešto treće što ne proizvodimo.

Brašno je navodno već jeftinije od pšenice?
Cijena brašna niža je nego pšenice lani. Srbija će imati golemi višak pšenice, stoga je vrlo izvjesno da nam uskoro preko te ili granice s Bosnom i Hercegovinom stigne još jeftinije brašno. Pogotovo ako Mađari, a ne mi prodaju pšenicu u BiH, što je s obzirom na cijenu izgledno. U Splitu je kruh već sada jeftiniji nego u nekim slavonskim gradovima, vjerojatno zbog ‘meke’ granice sa susjedima.

Ratari najavljuju niže cijene kruha.
U zemljama EU pšenica je 50 posto jeftinija, a kruh nekoliko puta skuplji. Hrvatski pekari trgovcima za marže i povrat kruha daju pola od prodajne cijene. Nizozemski pekar nema ni rabata ni povrata jer njihova Vlada daje prednost poljoprivredi, a ne trgovini. Konkretno, od 8 kuna za štrucu kruha ovdašnjem pekaru ostanu četiri iz kojih mora podmiriti sirovine, energiju, plaće, poreze i doprinose.

Kruh se još ne tretira kao tržišni proizvod.
Trgovci raskošno naručuju količine, a pekari gube na maržama i povratu. Vrijednost pekarskih proizvoda koji se dnevno bacaju na godišnjoj razini prelazi iznos koji traže ratari. Takav luksuz ne dopušta si nitko osim nas.

Visoka cijena iz lanjske žetve povećala je jesenas hektare pod pšenicom, mogu li ova zbivanja negativno utjecati na iduću sjetvu?
Cijena pšenice od lani neće se ponoviti sljedećih 10 godina no, sumnjam da će sjetva biti manja. S pšenicom nema puno posla, a dobar je model za pritiske iz kojih se uvijek nešto ostvari. Prosvjednici tvrde da nemaju za gorivo, a došli su s traktorima skupljim od 100 tisuća eura. Mehanizacija ratara 10 puta je veća od potreba. Postala je stvar prestiža i to se hoće naplatiti kroz skupu cijenu pšenice.

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa

Uvozimo enormne količine povrća, je li moguće ‘slomiti’ tradiciju ratara i usmjeriti ih na kulture koje nedostaju tržištu?
Država definitivno mora politikom poticaja mijenjati strukturu poljoprivredne proizvodnje. Nije u pitanju samo povrće ili voće. Raž je žitarica zdravija od pšenice, imamo idealne uvjete i nekad smo sijali, posebno su pogodni Lika i područje oko Orahovice, a mi već 20 godina uvozimo i raž.

Usvojen je Zakon o skladišnici, u resornom Ministarstvu poljoprivrede misle da će riješiti mnoge probleme.
Zakon o skladišnici kasni, bilo bi dobro da smo ga imali prije dvije godine.

Prodaja mlinara Mati Škoji je iznenađenje

Većinski udjel u Mlinaru prodali ste Ivici Todoriću, a on je upravo preprodao Mati Škoji, koji najavljuje da će biti lider u kontinentalnim županijama dok će obalne ‘držati’ njegov partner iz Splita. Kako ostale članice Žitozajednice gledaju na to?
Prodaja Mlinara Škoji i za mene je iznenađenje. Poznajući Škojinu upornost i to što nije početnik u branši ostvarit će tu ambiciju. Konkurencija je u pekarstvu iznimno jaka, mali zatvaraju obrte, veliki se snalaze. Danas šansu da opstane ima tko proizvodnju realizira kroz vlastitu maloprodaju.