Naselje Sv. Marko na zagrebačkom Svetom Duhu je jedno od najambicioznije zamišljenih projekata stanovanja, a trenutačno se bori s financijskom blokadom. Ako pregovori investitora Megrad i Erste banke uspiju, u naselju bi uskoro trebali početi završni radovi, a nakon toga će biti potrebno šest mjeseci za kompletno uređenje. Posebnost Sv. Marka je da je 15 zgrada, ili bolje rečeno kuća, čak 12 arhitektonski različito oblikovano, i to od različitih arhitekata i biroa. Ipak, urbanistički slijed je zadržan. Naselje je vrijedno više od 20 milijuna eura, a zasad su u potpunosti dovršena četiri objekta, dok je ostatak u gotovosti od 60 do 80 posto. Za sada svi radovi stoje, ali direktor i suvlasnik Megrada Zvonko Mesić kaže da je “umjereni optimist” u uvjerenju da će projekt ići dalje i da će time završiti agonija grupe Megrad i njihovih kooperanata. “Projekt je najvažniji razlog da sam skoro ostao bez tvrtke koju sam stvarao 30 godina. Agonija je započela kada je Erste banka 2009. godine bez razloga i ikakve najave prestala financirati projekt usprkos tri važeća potpisana ugovora. Neshvatljiv mi je to potez nakon dvije godine financiranja i nakon što smo zajedno s kooperantima izveli više od tri milijuna eura radova koji su ostali neplaćeni”, kaže Mesić.

Unutrašnje uređenje
On dodaje da je nakon dvije godine pregovora, ali i pokrenutih sudskih sporova, kod Erste banke došlo do spoznaje u neodrživost stanja i zato vjeruje u nastavak financiranja.To je siva strana ovog projekta, ali Mesić ipak ističe da je Sv. Marko projekt koji oni rado nazivaju “festival arhitekture” jer se slični koncept nije u Hrvatskoj i Zagrebu ponovio još od izgradnje Novakove ulice, čija posebnost je upravo planska arhitektonska različitost. Budući da bi se projekt ipak trebao nastaviti graditi, u Megradu su osmislili i poseban način prodaje jer je cijelo naselje ipak namijenjeno imućnijim građanima. Kada su prodavali prve objekte, uočili su da ima različitih zahtjeva za unutarnje uređenje. Zbog toga su odlučili napraviti zgrade, ali unutarnje uređenje, raspored, sve će biti ponuđeno kupcu na odlučivanje. Razrađene su tri opcije pomoću kojih će se moći izabrati želite li, primjerice, jednu, dvije ili tri spavaće sobe, koju površinu dnevnog boravak i slično. Osim toga svaki od 15 objekata bruto površine 600 četvornih metara, ovisno o želji kupaca, može biti moduliran od jednog do četiri stana. Tako da prvotno zamišljenih 60 stanova i ne mora biti realizirano u konačnici. Nego njihov broj može varirati ovisno o željama i platnim mogućnostima kupaca. Cijena takvog stana će biti od 2400 do 2500 eura po četvornome metru, ali kupac će dodatno morati platiti gradnju po svojoj želji te sam odlučiti u kakvu opremu želi investirati. Megrad bi osim izvođenja tih radova bio i upravitelj cijelog naselja i svake zgrade posebno te bi se tako osigurao dodatan komfor stanovnicima. “Mogućnost samostalnog rasporeda i uređenja dosad još nije bilo ponuđeno, i to smatramo našom komparativnom prednošću. Osim toga očekujemo i pojačani interes za ovakve stanove dolaskom stranih predstavništva zbog skorog ulaska u EU”, kaže Mesić. Izrada naselja u kojoj svaku kuću potpisuju različiti arhitekti inače nije trebala biti jedina posebnost projekta Sv. Marko. Kada je Megrad kupio zemljište sa 14 lokacijskih dozvola za klasične, istovjetne zgrade, osim promjena na zgradama htio je napraviti i posebne prostore za parkiranje i zajedničke objekte.

Ograničenja u GUP-u
Budući da je naselje na obronku, zamisao je bila da se ispod prometnice naprave zajedničke garaže te prostori za dvoranu i slično. Nju bi premošćivale zelene površine za sport i rekreaciju. Međutim, zbog ograničenja u Generalnom urbanističkom planu prema kojem se parkiralište mora riješiti na vlastitoj čestici, a Megrad zemlju za cestu mora prodati gradu jer ceste ne mogu biti privatne, nije dopuštena realizacija plana. Ako se uspješno završe pregovori s bankom i naselje završi, sada Megrad ima rezerviranu jednu parcelu u naselju za gradnju više zajedničkih sadržaja. “Žao mi je što nismo realizirali naselje kako smo ga prvotno zamislili jer bi se omogućila veća funkcionalnost i veća udobnost. To je dokaz da nekada birokratske norme bez ikakvog razloga guše inovativna rješenja”, zaključuje Mesić.