EN DE

Od projektiranja Arene Zagreb do futurističkih tornjeva za biogorivo

Autor: Tomislav Pili
02. veljača 2010. u 22:00
Podijeli članak —

U 15 godina postojanja arhitektonski studio UPI-2M prjektirao je niz građevina, a poseban naglasak u njihovu radu je održiva gradnja

Zagreb 2030. godine. Automobilom na bioetanol vozite se gradom i odlučite ga dopuniti gorivom. Dolazite na jedno od mjesta gdje je početkom 21. stoljeća stajala stara benzinska crpka, a sada stoji Biooctanic, 160 metara visok toranj za proizvodnju biogoriva. Dok se spremnik automobila puni gorivom, šetate parkom koji okružuje toranj…

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Ovaj futuristički scenarij mogao bi postati stvarnost ako se realizira projekt zagrebačke arhitektonske tvrtke UPI-2M. Biooctanic je odgovor stručnjaka UPI-2M-a na sve veće potrebe za biogorivom u budućnosti uz racionalno korištenje resursa za njegovu proizvodnju. “Te će potrebe biti tolike da jednostavno neće biti dovoljno poljoprivrednih površina za uzgoj konvencionalnih biljaka za biogorivo. Kako se proizvodni kapaciteti neće moći širiti horizontalno, logično nam je bilo da se šire vertikalno”, kazao je inž. građevine Berislav Medić, jedan od osnivača tvrtke.“Prema godišnjim potrebama za gorivom jedne benzinske crpke izračunat je i volumen nebodera. Prema grubim procjenama cijena gradnje nebodera bila oko 20 milijuna eura”, dodaje Alan Leo Pleština, partner i glavni arhitekt. Iako je ovakvo proizvodno postrojenje za naše prostore još uvijek znanstvena fantastika, u razvijenom svijetu to je bliska budućnost. “Za Biooctanic imali smo već upite iz SAD-a, Rusije, Australije i Kine. Projekt je prezentiran i u desetak svjetskih časopisa. Optimističan sam u vezi njegove realizacije”, tvrdi Pleština.

Zagreb 2030. godine. Automobilom na bioetanol vozite se gradom i odlučite ga dopuniti gorivom. Dolazite na jedno od mjesta gdje je početkom 21. stoljeća stajala stara benzinska crpka, a sada stoji Biooctanic, 160 metara visok toranj za proizvodnju biogoriva. Dok se spremnik automobila puni gorivom, šetate parkom koji okružuje toranj…

Ovaj futuristički scenarij mogao bi postati stvarnost ako se realizira projekt zagrebačke arhitektonske tvrtke UPI-2M. Biooctanic je odgovor stručnjaka UPI-2M-a na sve veće potrebe za biogorivom u budućnosti uz racionalno korištenje resursa za njegovu proizvodnju. “Te će potrebe biti tolike da jednostavno neće biti dovoljno poljoprivrednih površina za uzgoj konvencionalnih biljaka za biogorivo. Kako se proizvodni kapaciteti neće moći širiti horizontalno, logično nam je bilo da se šire vertikalno”, kazao je inž. građevine Berislav Medić, jedan od osnivača tvrtke.“Prema godišnjim potrebama za gorivom jedne benzinske crpke izračunat je i volumen nebodera. Prema grubim procjenama cijena gradnje nebodera bila oko 20 milijuna eura”, dodaje Alan Leo Pleština, partner i glavni arhitekt. Iako je ovakvo proizvodno postrojenje za naše prostore još uvijek znanstvena fantastika, u razvijenom svijetu to je bliska budućnost. “Za Biooctanic imali smo već upite iz SAD-a, Rusije, Australije i Kine. Projekt je prezentiran i u desetak svjetskih časopisa. Optimističan sam u vezi njegove realizacije”, tvrdi Pleština.

Vrhunsko priznanje struke
Uz futurističke projekte, UPI-2M je široj javnosti ipak mnogo poznatiji po projektu Arene Zagreb koja je njihov najznačajniji, najnagrađivaniji i najeksponiraniji projekt. UPI-2M je lani za Arenu na Svjetskom festivalu arhitekture u Barceloni nagrađen za najbolji dizajn konstrukcije. To je tek jedna u nizu nagrada u 15 godina postojanja tog arhitektonskog studija. UPI-2M su 1995. osnovali Berislav Medić, predavač Nosivih konstrukcija na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu te Danijel Malčić, ekonomist po struci i sadašnji predsjednik Uprave tvrtke.“Iako sam mogao raditi na vanjskim projektima preko zavoda Arhitektonskog fakulteta, shvatio sam da bi bilo mnogo efikasnije i spretnije ako bih osnovao svoju tvrtku. Isprva smo se bavili samo konstrukterskim dijelom projektiranja, a prvi mali ured otvorili smo na Pešćenici. U to vrijeme baš i nije bilo mnogo posla, ali smo već za nekoliko godina napravili nekoliko većih projekata. S Pešćenice smo 2000. otišli u veći ured u Ulici Republike Austrije, a tada smo već imali šestero zaposlenih. Te nam se godine pridružio i Alan, pa smo otvorili i arhitektonski odjel tvrtke”, prisjeća se poduzetničkih početaka Medić. Pleština, po rođenju Britanac, prije nego što je postao treći partner u tvrtki radio je neko vrijeme sam.“Zatim sam se zaposlio u jednoj građevinskoj tvrtki kao šef gradilišta. To mi je bilo vrlo vrijedno iskustvo za mene kao arhitekta jer sam u praksi upoznao cjelokupni proces građenja”, rekao je Pleština.

Tvrtka zapošljava 30 ljudi, a uskoro će iz pomalo tijesnih prostora u Krajiškoj ulici preseliti u nove poslovne prostore u Vinogradskoj ulici u zgradi koju su sami projektirali. “Uvijek smo nastojali zapošljavati ljude sukladno razvoju tvrtke. Vjerujemo da ćemo nastaviti širiti broj zaposlenih ako bude razloga za to”, smatra Malčić. Prirodni rast oduvijek je bila nit vodilja u razvoju poslovanja ovog trojca. “Uvijek smo željeli da tvrtka organski raste. Ne patimo na novac, ne kupujemo skupe automobile ili jahte”, ističe Medić. No, recesiju i krizu u građevinskom sektoru ipak su osjetili. “Prošla je poslovna godina za nas bila prilično dobra. No, iako smo poslovali s dobiti, ona nam je manja za 30 posto u odnosu na 2008. Uprihodili smo 12,5 milijuna kuna”, tvrdi Malčić. Prema mišljenju trojice partnera UPI-2M-a, upravo je recesija prilika za novi start. “Dok traje recesija cilj nam je ojačati i restrukturirati tvrtku. Nastojimo osigurati dovoljno posla za 2010. kako bi imali što bolju startnu poziciju kada kriza prođe. Sve smo poteze do sada radili oprezno i postupno vodeći računa da se ne poskliznemo. Prije nastupanja krize imali smo planove za poslovno širenje u regiju. Ti su planovi sada privremeno zaustavljeni, ali ćemo ih uskoro opet pokrenuti. Razmišljamo kako se pripremiti za otvorenu tržišnu utakmicu u trenutku kada Hrvatska bude punopravna članica EU. Već se sada promoviramo na europskim tržištima”, otkriva Pleština.

Ugostiteljstvo i nakladništvo
Sastavni dio poslovanja tvrtke je i UPI-2M Books, izdavačka kuća i specijalizirana knjižara.“Knjižara je nastala iz potrebe tržišta na kojem se gotovo ništa nije izdavalo, a poznato je da je bez stručne literature teško ići ukorak sa tehnologijama i zahtjevima tržišta. Shvatili smo da na tom području ima prostora. Danas je UPI-2M Books po svojoj ponudi vrlo respektabilan izdavač, kako u regiji tako i u međunarodnim okvirima, ali i distributer stručne arhitektonske literature i časopisa. Malo je sličnih izdavača koji nude toliko naslova iz područja arhitekture, građevinarstva, dizajna i fotografije”, kazao je Malčić. Prošle i pretprošle godine za dva naslova – “U prvom licu” i “Arhitektonske kronike” – dobili su i godišnju nagradu “Neven Šegvić” Udruženja hrvatskih arhitekata. Kao rezultat prirodnog procesa širenja nastao je i bar „Kôta“. “U njemu smo povezali marketing i izdavaštvo s promocijom struke, ali i dizajna i fotografije. To nije samo kafić za ljude iz struke, već mjesto za sve koje na posredan ili neposredan način zanima arhitektura i umjetnost”, zaključuje Pleština.

Vizija

Rješenje za energetsku krizu
“Radi se o eksperimentalnom projektu nebodera koji vanjštinom simbolizira što se događa unutra: uzgajaju se alge od kojih bi se proizvodio biodizel te bi se hidroponski, bez zemlje, uzgajao i bambus od kojega bi se proizvodio bioetanol. Osim proizvodnje goriva, Biooctanic bi emitirao i kisik u atmosferu”, pojašnjava Alan Leo Pleština. “Prema godišnjim potrebama za gorivom jedne benzinske crpke izračunat je i volumen tih nebodera.

Autor: Tomislav Pili
02. veljača 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close