Obnovu i modernizaciju flote provoditi do kraja 2014. godine, trajno zadržati isplatu pojedinih današnjih potpora, malom ribolovu dopustiti prijelazno izuzeće od pet godina nakon pristupanja u EU, za dio tradicionalnih ribolovnih alata odobriti prijelazno razdoblje do 1. siječnja 2015., a uporabu nekih dopustiti trajno.

Čekanje poziva
Spomenuti detalji dio su pregovaračkih stajališta za Poglavlje 13 (ribarstvo) koje je Vlada otpremila u Bruxelles, a Poslovni dnevnik u posjedu je preslike dokumenta. Za stajališta o ribarstvu dugo se čekao poziv. O toj se temi u sjedištu Unije posljednji put razgovaralo 2006. Potom su Slovenci bacili ‘sidro’ i ZERP gurnuli u ponor. Poziv Europske komisije, nakon što je Francuska preuzela kormilo, za dostavu P-13 bez uvjetovanja mjerila u Vladi smatraju uspjehom koji minimizira dvoipolgodišnju stanku. Vjeruju da će ribarska ‘prigovaranja’ s Unijom otvoriti prije isteka 2008. Za razliku od Poglavlja 11 (poljoprivreda/ruralni razvoj), gdje je EK izneseno 29 zahtjeva za prijelaznim razdobljima i/li trajnim odgodama, u ribarstvu licitiramo tek 9 posebnosti i izuzeća. U ribolovnoj floti RH 80% plovila ispod je 12 metara duljine i 15 GT-a. Dok Unija svoje ribare (87.000 plovila) visokim subvencijama motivira na slanje brodova u staro željezo, Hrvatska je modernizaciju pokrenula 2006. U dva natječaja stigla su 53 zahtjeva, porinuto je tek šest brodova. Upravo je oglašen i treći, država nepovratno daje 30% vrijednosti, ribar na startu ulaže 10%, ostatak plaća kreditom. Modernizacija flote neće promijeniti njezinu strukturu, ostat će i dalje mala, uvjerava Zagreb Bruxelles. Međutim, u ocjeni napretka RH za 2007. EK zaključuje: “Trebat će ukinuti državne potpore koje nisu u skladu s pravnom stečevinom, kao što je program modernizacije flote.”

Bez povlastica
Trajno zadržavanje nekih potpora opravdava se činjenicom da su dosadašnje bile interventni ad hoc mehanizmi, a strukturne se tek planiraju. O potporama koje misli zadržati RH će EK izvijestiti najkasnije četiri mjeseca od datuma pristupanja. Socio-ekonomski profil stanovništva ispričnica je za prijelazna razdoblja za mali ribolov te privremeno ili trajno zadržavanje tradicionalnih alata. Dnevni ulov kod malog ribolova limitiran je na 5 kg uz zabranu trgovanja. Profesionalni ribari nezadovoljni su tim rješenjem, tvrde – radi se o nelojalnoj konkurenciji. Kod tradicionalnih alata zadržale bi se obalne koćice za gire oblice, čiji je izlov ograničen vemenski, prostorno i brojem ribara. Novih povlastica za gospodarski ribolov neće biti, stoji u P-13. Promjena vlasništva moguća je nakon što netko napusti ribarstvo. Podnositelj zahtjeva mora dokazati 5 godina prijavljeno boravište u nekoj od obalnih županija. Samo 5% izdanih povlastica drže tvrtke, ostalih 95% ribari obrtnici. Ribari su djelomično zadovoljni sa P-13. Uz potporu koju posljednjih godina imaju, kažu, više nisu ni očekivali. Dijelom zbog zadanih okvira pravne stečevine EU, ali i “činjenice da su neki političari pripravni sve darovati samo da se što prije smjeste u udobne bruxelleske fotelje”. Ipak, vjeruju, ima načina da se zaštite i nacionalni i interesi ribara. Bitno je, ističu, tko će u završnim pregovorima sjediti uz političku garnituru. “Bilo bi suludo pustiti ih same, ne iz nepovjerenja nego zbog toga da se pojedinosti ispuštene iz stajališta izbore za pregovaračkim stolom u Bruxellesu.”