Dinova-Diona vratila se na tržište, slikovito kaže njezin predsjednik Uprave Franjo Volaj nakon što su rezultati poslovanja pokazali da je promet u 2005. godini bio 27 posto veći u usporedbi s prethodnom godinom.
Iako trgovine relativno dobro posluju, Volaj dodaje kako im nedostaje novac koji je država trebala isplatiti na temelju kupoprodajnog ugovora iz 2003. godine, a koji je konzorcij Dinova sklopio s Ministarstvom financija te ondašnjim Ministarstvom gospodarstva. Novac se planiralo uložiti u restrukturiranje i modernizaciju jer u trgovine se nije ulagalo više od deset godina.

Zajednička nabava
Na zagrebačkom tržištu danas je najjači trgovac Konzum, a nekada je to bila Slavija. Zagrebačko je tržište podijeljeno i svaki od domaćih trgovaca, Prehrana, Žitnjak ili Union, ima svoje kvartovske prodavaonice. “Mi smo prodavaonice iz susjedstva koje daju uslugu svaki dan. Moto nam je dobra usluga, prihvatljive cijene i kvalitetna roba koja je više od 70 posto hrvatskog porijekla. A od širokoga proizvodnog asortimana najveći nam je dobavljač Vindija”, kaže Franjo Volaj. Dinova-Diona ima 110 prodavaonica od kojih je najveći dio u Zagrebu, a nekoliko ih se nalazi u Karlovcu. Njihova površina od 80 do najviše 600 četvornih metara primjerena je tipu prodavaonice “iza ugla”. Jednog dana prodavaonice će se objediniti s četrdesetak Gavrilovićevih trgovina širom Hrvatske, jer je Gavrilović većinski vlasnik Dinove-Dione. Osim toga, Gavrilović je i većinski vlasnik rapskoga trgovačkog poduzeća Merkur s tridesetak prodavaonica uglavnom na Rabu. Zasad im je jedinstveni nastup na tržištu – cjelokupna politika nabave i prodaje.

Banke isplaćene
Kupnjom Dinove-Dione htjelo se da nekadašnje najveće zagrebačko trgovačko poduzeće Slavija, koje je u privatizaciji postalo Diona, opstane kao kompanija kojom bi se plasirala roba hrvatskih proizvođača. Zato se i dobila podrška prijašnje Vlade, no ona ni do danas nije realizirana. Naime, prijašnja Vlada odrekla se dijela svojih potraživanja i ustupila ih, odnosno prodala za kunu konzorciju Dinovi kao potporu opstanku Dione. Taj dio potraživanja u iznosu od 22,6 milijuna kuna nije realiziran, odnosno i danas se nalazi na računu Dione u stečaju. Međutim, konzorcij je platio oko 80 milijuna kuna za Dionu u stečaju, a od banaka je dogovorio otkup njihova potraživanja. “Konzorcij je kupio uglavnom cjelokupnu imovinu, ali uz određene izuzetke koji su ostali u Dioni u stečaju”, tumači Volaj. Posao se uglavnom privodi kraju. S prodajom nekoliko spornih objekata i s novcima koji je dobiven od konzorcija Diona u stečaju moći će podmirivati dio dugova vjerovnicima. Dinova je isplatila tvrtki u stečaju oko 80 milijuna kuna i preuzela zaposlene i sve kreditne obveze prema određenim bankama. “Neke banke su isplaćene kreditom od HBOR-a i iz vlastitih sredstava većinskog vlasnika”, objašnjava Volaj te dodaje kako je riječ o velikim kreditima koji će se morati otplaćivati, no trgovine još nisu toliko osposobljene da bi ih mogle vraćati u cjelosti. Tvrtka je pred završetkom restrukturiranja i uvođenja informatizacije u što se već dosad uložilo oko 75 milijuna kuna. Išlo bi i brže, kaže Volaj, da su sadašnja Vlada i Diona u stečaju ispunili svoje obveze.

U godinu dana u Hrvatskoj 2,6 posto manje maloprodajnih objekata

Kad je Diona otišla u stečaj, u veljači 1999. godine, dio nekadašnjeg rukovodstva, a među njima i Franjo Volaj, vratio se u Dionu da pomogne u programu preustroja u stečaju koji je trajao pet godina. Preustroj nije uspio jer ga nisu prihvatili vjerovnici, u prvom redu banke, koje nisu htjele u Dioni imati vlasničke udjele, već su željele gotov novac. Tada je odlučeno da imovina ide u prodaju kako bi se zadržala radna mjesta. Neki su ipak otišli i danas u poduzeću radi 900 zaposlenih. Diona d.d. u stečaju prodana je 2003. godini konzorciju Dinova koji su sačinjavali Podravka, Vindija, Lura, Kraš i Gavrilović. U međuvremenu mijenjala se i slika trgovačkih “kvadrata”, posebice u Zagrebu, otvaranjem velikih domaćih i stranih centara, većinom na rubnim dijelovima grada. Vlasnici manjih gradskih prodavaonica još ih ne smatraju opasnom konkurencijom iako je krajem 2005. ukupan broj . Procjenjuje se da bi dugo najavljeni ofenzivni dolazak Lidla u ovoj godini, a od kojeg strahuju svi trgovci, mogao prije naškoditi tvrtkama koje se bave samo trgovinom. U boljem položaju su oni koji iza sebe imaju i industriju jer se nadaju proizvodnji privatnih trgovačkih marki za Lidlove diskonte.