Ubrzo nakon uhićenja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura, predsjednik SAD-a Donald Trump uputio je pohvale novom vodstvu te zemlje. Delcy Rodríguez, dosadašnja je Madurova potpredsjednica koja je preuzela vlast nakon njegova uhićenja i izručenja Sjedinjenim Državama. “Svaka joj čast”, izjavio je Trump. Američki je predsjednik također istaknuo kako “nafta ponovno počinje teći, a golema financijska sredstva, neviđena dugi niz godina, uskoro će donijeti značajnu pomoć narodu Venezuele.”

Sudeći po Trumpovim izjavama, Venezuela bi trebala proživljavati gospodarski procvat. Štoviše, prema Trumpovu omiljenom mjerilu, to se i događa: proizvodnja nafte bilježi rast, doduše skroman, s 908 tisuća barela dnevno krajem 2025., na 1,03 milijuna u travnju. Budući da SAD efektivno nadzire prihode te zemlje od nafte, venezuelanska sirova nafta – koja se pod američkim sankcijama nekada prodavala uz goleme popuste – sada postiže cijenu znatno bližu neuobičajeno visokim međunarodnim vrijednostima, što je izravna posljedica rata u Iranu. U teoriji, Venezuela bi trebala plivati u dolarima, no je li situacija na terenu uistinu takva?

Tečaj potonuo, inflacija ubrzava

Makroekonomski podaci otkrivaju potpuno drukčiju sliku od trijumfalnih izjava koje stižu iz Caracasa i Washingtona. Od smjene Madura, službeni tečaj potonuo je za više od 70 posto. U istom razdoblju, vrijednost dolara na crnom tržištu skočila je s 585, na više od 730 bolivara, čime je neslužbeni tečaj premašio službeni za čak 32 posto. Tako ne izgleda naftni procvat. Kada zemlje dožive nagli porast prihoda od izvoza, devize se prilijevaju, a valute se obično stabiliziraju ili jačaju. Venezuela se kreće u suprotnom smjeru: njezina valuta ubrzano gubi na vrijednosti, inflacija se ubrzava, gospodarska aktivnost slabi, a dolari postaju rijetki.

Gdje su venezuelanski petrodolari? Izvan užih krugova Trumpa i Rodríguez, nitko ne zna. A nijedna administracija nije se potrudila podijeliti te osnovne informacije. Netransparentnost je postala glavno obilježje nove političke ekonomije Venezuele. Prihodi od nafte ove zemlje sada se slijevaju na račune kojima upravlja Ministarstvo financija SAD-a pod vodstvom državnog tajnika Marca Rubija, uz gotovo nikakvo javno polaganje računa o uključenim iznosima ili načinu na koji se ta sredstva koriste.

Jedina iznimka zabilježena je u veljači, kada je pod pritiskom Kongresa Rubio bio prisiljen obznaniti prijenos 500 milijuna dolara naftnih prihoda Venezueli. Međutim, taj iznos predstavlja tek dio onoga što je zemlja trebala uprihoditi od izvoza nafte. Otada novi podaci nisu stavljeni na uvid javnosti. Operativna kontrola nad venezuelskim naftnim sektorom, po svemu sudeći, koncentrirana je u samoj Bijeloj kući, pri čemu ključnu ulogu ima Trumpovo novoosnovano Nacionalno vijeće za energetsku dominaciju. Sam naziv vijeća zorno prikazuje prioritete administracije: Venezuela se ne promatra kao država kojoj treba pomoći da obnovi demokraciju, već kao izvor nafte i plina koji služi američkim interesima.

U političkim sustavima izgrađenima na rentijerstvu, netransparentnost je pravilo, a ne iznimka. Primjerice, novi venezuelanski zakoni o ugljikovodicima i rudarstvu – navodno skrojeni pod snažnim utjecajem SAD-a i ekspresno izglasani u parlamentu – daju vladi odriješene ruke u ugovaranju poslova. Javni natječaji pali su u drugi plan pred izravnim i tajnim pregovorima koji prolaze bez ikakve kontrole.

Tajnost iz korijena mijenja poticaje. Dok transparentni sustavi ograničavaju samovolju, netransparentnost omogućuje političkim insajderima i povlaštenim posrednicima ostvarivanje nepripadajuće koristi. Već kruže glasine da su Trumpovi suradnici osigurali povoljne ugovore o podjeli proizvodnje. Pritom je gotovo nevažno je li svaka od tih glasina točna jer netransparentnost u startu onemogućuje bilo kakvu provjeru.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Čini se da ista logika pokreće i predstojeće restrukturiranje venezuelanskog duga. Pregovori o državnom dugu obično započinju analizom održivosti koju provodi MMF kako bi se utvrdilo koji opseg duga zemlja može realno servisirati uz istovremenu obnovu rasta i stabilnosti. Ta analiza postavlja održivi okvir otplate i osigurava vladama snažniju pregovaračku poziciju pred vjerovnicima.

Lešinarski fondovi, danas jedni od najvećih vjerovnika Venezuele, protive se tom procesu jer on obično donosi veće otpise dugova i strožu kontrolu. Oni zagovaraju restrukturiranje izvan okvira MMF-a. Taj model očito uzima maha jer Trumpova administracija prednost daje nagodbi s vlasnicima obveznica, a tek onda dogovoru s multilateralnim institucijama. Takav potez ruši tradicionalno pravilo o prvenstvu naplate ključnih vjerovnika. Ujedno prebacuje moć u ruke privatnih igrača kojima je cilj brza zarada, bez obzira na rizik da Venezuelu gurnu u dužničko ropstvo.

Status quo zbog interesa

Najjasniji pokazatelj prioriteta Trumpove administracije krije se u onome što je nestalo iz službenog narativa. Američka politika prema Venezueli nekada se temeljila na demokratskim izborima, ustavnom poretku i ljudskim pravima. Danas, međutim, gotovo da nema pritiska za utvrđivanje izbornog kalendara, imenovanje neovisnog izbornog povjerenstva ili otvaranje biračkih popisa za milijune Venezuelanaca u egzilu i mlade u domovini. Izostaju i ozbiljniji napori za siguran povratak prognane oporbene čelnice i nobelovke Maríje Corine Machado. SAD je praktički žrtvovao političke i građanske slobode radi pristupa nafti.

U međuvremenu, represija režima ne pokazuje znakove popuštanja. Prema Foro Penalu, skupini za ljudska prava koja pomaže žrtvama proizvoljnog pritvaranja i njihovim obiteljima, 473 politička zatvorenika i dalje su iza rešetaka. Od Madurova uhićenja 3. siječnja, više od 80 ljudi navodno je pritvoreno iz političkih razloga. Slučaj Víctora Huga Quera Navasa posebno je znakovit. Nakon što je uhićen u siječnju 2025., obitelj ga je u više navrata pokušavala locirati, da bi tek prošlog mjeseca doznala da je preminuo još prošlog srpnja tijekom boravka u pritvoru. Službeno objašnjenje nikada nije ponuđeno, a protiv odgovornih nije pokrenut kazneni postupak.

Slučaj zorno prikazuje uzroke sve većeg nemira među građanima Venezuele. Mnogi strahuju da zemlja nezaustavljivo klizi prema novom poretku u kojem se izbori, institucionalna obnova i demokratske reforme odgađaju na neodređeno vrijeme, dok moćne elite svjesno održavaju status quo radi vlastitih interesa.

Za vladajuću elitu u Venezueli netransparentnost je ključ opstanka, dok američkim krugovima ona otvara vrata za unosne poslove. Riječ je o očitom preklapanju interesa: venezuelanski kleptokrati dobivaju politički vjetar u leđa i međunarodnu zaštitu, dok umreženi igrači u SAD-u osiguravaju ekskluzivan pristup naftnim resursima i unosnim financijskim aranžmanima.

Dok se Trumpovi pristaše i Madurovi lojalisti enormno bogate, bolivar doživljava slom, cijene divljaju, a obični su Venezuelanci prisiljeni bespomoćno promatrati kako obje struje komadaju njihovu domovinu. Kleptokrati više ne moraju birati izolaciju kako bi opstali. Udruživanje s drugim kleptokratima, pokazalo se, donosi daleko veći profit. Kleptokrati cijeloga svijeta, ujedinite se!

© Project Syndicate, 2026.