Poput imunološkog sustava, industrijska politika može propasti jer njezina reakcija može biti preslaba, ili zatajiti, kao kod autoimunih bolesti, napadajući tijelo koje treba zaštititi.

Bez obzira na političke sklonosti, društvo koje ne prepoznaje vrijednost svojih stručnjaka propušta njihovo znanje i smanjuje broj i kvalitetu budućih stručnjaka.

Razvojna strategija usredotočila bi se na jednostavan cilj: poboljšati konkurentnost, raznolikost i složenost izvoza. To bi primoralo bi donositelje politika da nauče kako raditi važne stvari.

Tvorci politike trebali bi se usredotočiti na trenutačne probleme svojih zemalja i odabrati najprikladnija rješenja. Kopiranje rješenja drugih država ili fokusiranje na nebitne trendove mogu biti pogubna.

Najveće naslage litija nalaze se u Boliviji, ali politika vlade pobrinula se da ostanu u zemlji. Čile i Australija su napredovali i na njih otpada 70% globalne proizvodnje.

 Bez sigurnosnih jamstava teško je zamisliti ekonomsku transformaciju jer se tvrtke neće htjeti oslanjati na vrijednosne lance za koje postoji visok rizik da ih Rusija uništi.

U inovacijskom ekosustavu koji pravilno funkcionira kompanijska ulaganja stvorila bi velike novčane tokove koje bi sveučilišta mogla koristiti za financiranje učinkovitog kapaciteta za istraživanje i razvoj.

Iako učinci globalnog zatopljenja predstavljaju ozbiljnu prijetnju zemljama u razvoju, dekarbonizacija nije samo izvor ograničenja, ona je također promjena koja će stvoriti nove industrije i tržišta.

Vlade bi trebale razmatrati paket za gospodarski oporavak i nakon cijepljenja, a financijske institucije osnivati fondove privatnog kapitala s ciljem ulaganja u obećavajuće kompanije.