Američki predsjednik Donald Trump bio je izuzetno iskren o svojim planovima za Venezuelu. U intervjuu za Fox News obećao je obnovu naftne infrastrukture zemlje, dodajući da će SAD biti “glavni” i da očekuje da će naftne kompanije uložiti najmanje 100 milijardi dolara. Na pitanje kada će Venezuelanci moći glasati za novo vodstvo, Trump je potpuno odbacio tu pretpostavku. “Oni ne mogu imati izbore,” inzistirao je. “Oni ne bi sada ni znali kako održati izbore.”
Zanemarimo uvjerljivu pobjedu Edmunda Gonzáleza u ukradenim predsjedničkim izborima 2024., kao i činjenicu da nedavne ankete pokazuju široku podršku oporbenoj čelnici i dobitnici Nobelove nagrade za mir Maríji Corini Machado.Također je izričito iznio svoj pristup: prvo obnova, izbori u neodređenom budućem roku. Implikacija nije bila samo da izbori moraju pričekati, već da Venezuelanci nisu sposobni za samoupravu dok strana sila ne “izgradi” zemlju iznova.
Drugi u administraciji ponovili su Trumpove izjave. Zamjenik šefa kabineta Bijele kuće Stephen Miller ismijao je “neoliberalni okvir” zahtijevanja hitnih izbora, zagovarajući “razuman, promišljen i pažljiv proces tranzicije.” Državni tajnik Marco Rubio, pak, iznio je plan u tri faze: “stabilizacija”, nakon koje slijedi “gospodarski oporavak i pomirenje”, a tek potom demokratska “tranzicija”. Laura Dogu, Trumpova izaslanica u Venezueli, također je opisala završnu fazu koja kulminira “prijateljskom, stabilnom, prosperitetnom i demokratskom Venezuelom.” U ovom okviru, demokracija nije izvor političkog legitimiteta; već je ona posljednji, i najmanje važan, cilj.
Vrijeme za prekrajanje pravila
Za Venezuelance u zemlji i u inozemstvu, Trumpova retorika duboko je uznemirujuća. Ona upućuje na to da je demokracija samo paravan za kontrolu venezuelanskog naftnog bogatstva. “Stabilizacija” i “oporavak” nemaju jasan završetak. Mogu trajati neograničeno. A ako se izbori stalno odgađaju, možda se nikada neće ni održati.
Ovo je tipičan problem signaliziranja. U ekonomiji, obveze postaju vjerodostojne kada uključuju troškove koje bi samo iskreni akter bio voljan snositi. Tranzicija koja na prvo mjesto, stavlja naftu, a izbore na zadnje, ne nameće takve troškove. Lako ju je objaviti, a još lakše produžiti.
Štoviše, odugovlačenje nije neutralno. Daje onima na vlasti vremena da konsolidiraju moć, prekroje pravila, zastraše protivnike i normaliziraju ideju da je demokracija privilegija koja će se dodijeliti kasnije, kad vlasti odluče da je zemlja “spremna.” U međuvremenu, diktatura zadržava svoju moć i dodatno se bogati.
Ironično, ista logika vrijedi i za samu naftnu industriju. Ulaganje u naftu nije humanitarna pomoć. To je dugoročni ugovor. Tvrtke ulažu kapital u zamjenu za desetljeća očekivanih povrata, koji se temelje na stabilnosti i institucionalnom kontinuitetu. SAD ne može uvjerljivo tražiti 100 milijardi dolara privatnih ulaganja dok istovremeno šalje signale da se o političkom legitimitetu može pregovarati. Bez vjerodostojnih institucija, Venezuela je, kako je to sročio izvršni direktor ExxonMobila Darren Woods, “neinvestabilna.” Da je SAD ozbiljan po pitanju eventualne venezuelanske demokracije, ne bi najavljivao nejasne obveze. Djelovao bi odmah da ispravi ono što treba ispraviti, a toga ima napretek. Takvo bi djelovanje bio vjerodostojan signal stvarnih demokratskih namjera. Izostanak rješavanja ovih problema ukazuje na nedostatak posvećenosti demokraciji i vladavini prava.
Što treba ispraviti? Očito je da treba krenuti od Nacionalnog izbornog vijeća Venezuele, koje je dugo bilo pod kontrolom režima i koje je predsjedalo ukradenim izborima 2024. Vraćanje vjerodostojnosti nalaže imenovanje novog Vijeća kroz transparentan proces koji uključuje pravnike i civilno društvo, osigurava sudjelovanje svih glavnih političkih snaga i uspostavlja snažne zaštitne mehanizme protiv stranačkog preuzimanja. Imenovanje sudaca koje aktualna vlast ne može kontrolirati šalje jasnu poruku da igra neće biti namještena.
Sljedeći korak bio bi ponovno otvaranje i ažuriranje registra birača. U 2024. nezakoniti su zahtjevi spriječili milijune ljudi u ostvarivanju prava glasa, Venezuelanci u inozemstvu bili su praktički obespravljeni, a mnogi mladi građani nisu se mogli registrirati. Treba uspostaviti kratko razdoblje registracije, recimo četiri mjeseca, uz povećanje broja mjesta za registraciju u konzulatima, siguran mrežni pristup i međunarodni nadzor. Ako venezuelanska dijaspora od osam milijuna ljudi i tri milijuna birača s pravom glasa, uglavnom mladih, koji se nisu mogli registrirati, ne mogu sudjelovati, legitimitet procesa bit će doveden u pitanje, kao i legitimitet svih važnih gospodarskih odluka donesenih u ime “obnove”.
Politički pluralizam također se mora obnoviti. Pod Chavismom, sudovi i regulatori ispraznili su oporbene stranke uklanjanjem njihovog izabranog vodstva i postavljanjem režimskih marioneta. Ponovno uspostavljanje ravnopravnih uvjeta znači vraćanje legitimnih stranačkih vođa, ukidanje zabrana pokretima, jamčenje jednakog pristupa medijima i zabranu korištenja javnih resursa za političke kampanje.
Amnestije na papiru
Pluralizam pretpostavlja kraj političkog progona. Stotine političkih zatvorenika i dalje su iza rešetaka, a mnogi prognanici ne mogu se sigurno vratiti. Amnestije na papiru nisu vjerodostojni signali. Zatvorenici moraju biti pušteni, a prognanim oporbenim vođama, uključujući Machada, moraju se osigurati provediva sigurnosna jamstva kako bi se mogli vratiti, putovati i voditi kampanju bez straha od uhićenja ili nasilja. Totalitarni zakoni koji kriminaliziraju legitimno političko djelovanje moraju se ukinuti. Istinska demokratska tranzicija nalaže zaštitu prava na neslaganje.
Datum izbora mora biti objavljen odmah kako bi se osigurao jasan raspored reformi i učvrstila očekivanja društva. Za izbore su potrebni pravila i sigurnost, a ne savršeno gospodarstvo. Venezuelanci su više puta pokazali da se mogu politički mobilizirati usred nedaća. Nedostaje vladajući koji je spreman priznati poraz. Nacionalni izbori trebali bi se održati ove godine uz neovisan međunarodni nadzor, trenutačnu objavu potpunih rezultata glasova i unaprijed dogovoren mehanizam za rješavanje sporova.
Na kraju, naftni profiti ne smiju postati zamjena za demokraciju. Prihodi od resursa trebali bi se staviti na namjenski račun u ime venezuelanskog naroda, a njihova isplata trebala bi biti uvjetovana ispunjavanjem demokratskih kriterija. Korištenje tim sredstvima za promicanje institucionalnih reformi pomoglo bi u suzbijanju tvrdnji da se Trumpov plan svodi na preuzimanje venezuelanske nafte “uz prijetnju oružjem”.
Vjerodostojnost je jednako važna u politici kao i na financijskim tržištima. Ako SAD želi da Venezuela bude pouzdan partner i zemlja kojoj investitori mogu vjerovati, demokracija mora biti organizacijsko načelo američke politike. To znači uspostavljanje pravnih i institucionalnih jamstava koja osiguravaju slobodne, poštene i konkurentne izbore. Sve manje od toga s pravom će se smatrati praznim pričama.
© Project Syndicate, 2026.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu