U Salemu u Massachusettsu 1692.-1693. nije bilo vještica, a ipak su deseci ljudi pogubljeni na temelju lažnog razumijevanja svijeta. Danas slična zabluda oblikuje američku ekonomsku politiku: “recipročne” carine predsjednika Donalda Trumpa odražavaju pogrešno uvjerenje da Sjedinjene Američke Države pate od velikih trgovinskih deficita koji odražavaju gospodarski pad i inozemnu eksploataciju. Potaknut lošim računovodstvom, ovaj narativ sada prijeti potkopavanjem i američkog prosperiteta i međunarodnog poretka koji ga održava.

Prema tradicionalnim računovodstvenim standardima, SAD je zabilježio kumulativni deficit tekućeg računa platne bilance od 14,4 bilijuna dolara između 2000. i 2024. godine. Na prvi pogled to ukazuje na to da ta zemlja živi iznad svojih mogućnosti. Da se taj deficit financirao zaduživanjem po prosječnoj kamatnoj stopi od četiri posto, neto plaćanja kamata trebala su porasti za 576 milijardi dolara. Ali u istom razdoblju, neto financijski prihod smanjio se za samo 19 milijardi dolara.

Vrijednost kroz ideje
Dakle, gdje je 557 milijardi dolara koje nedostaju? Podrobniji pogled otkriva da taj jaz odražava često zanemarenu američku snagu: sposobnost stvaranja vrijednosti kroz ideje, tehnološke inovacije i stručnost. Ova nematerijalna imovina podupire globalnu mrežu podružnica i dosljedno ostvaruje dovoljno visok povrat da nadoknadi deficit tekućeg računa platne bilance.

SAD je u 2024. zabilježio trgovinski deficit od 1,2 bilijuna dolara, ali je također zabilježio suficit od 295 milijardi dolara u prekograničnom pružanju usluga. Što je još važnije, američke podružnice u inozemstvu ostvarile su 2,1 bilijun dolara prihoda od prodaje, za razliku od stranih podružnica koje su ostvarile 1,5 bilijuna dolara i koje posluju u SAD-u. Posljedica toga bio je neto suficit usluga od 895 milijardi dolara, što je gotovo dovoljno da nadoknadi deficit u području robe.

Strane podružnice američkih tvrtki također su ostvarile 632 milijarde dolara neto dobiti samo u 2024. Pod konzervativnom pretpostavkom povrata od četiri posto, to podrazumijeva bazu imovine od 15,8 bilijuna dolara – zapanjujuća brojka za zemlju koja je, na papiru, imala kumulativni deficit tekućeg računa platne bilance od 14,4 bilijuna dolara.

Da bismo shvatili ovu prividnu proturječnost, razmotrimo drukčiji narativ: SAD se zapravo zadužio ne 14,4 bilijuna dolara, već 28 bilijuna dolara. Polovica je otišla na domaću potrošnju; drugom se polovicom koristilo za financiranje izravnih stranih ulaganja.

Ključna razlika leži u načinu na koji su američke tvrtke rasporedile ta sredstva. Kombinirajući kapital s nematerijalnom imovinom poput ideja, intelektualnog vlasništva i organizacijskih sposobnosti, ostvaren je povrat od osam posto, daleko iznad četiri posto koji obično zarađuju pasivni ulagači, uključujući strane zajmodavce.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Zapravo, SAD ne izvozi samo dolare, već i oblik nevidljivog kapitala koji služi kao pouzdan izvor prihoda. Godine 2005. moj kolega Federico Sturzenegger i ja upotrijebili smo izraz “tamna tvar” kako bismo opisali neizmjerenu vrijednost ugrađenu u imovinu temeljenu na znanju koju tradicionalno računovodstvo ne uspijeva obuhvatiti.

Ova strukturna dinamika dugo je dopuštala SAD-u da ima trajne trgovinske deficite bez uobičajenih posljedica, kao što su rastuća plaćanja kamata. Od kraja Drugog svjetskog rata – i, izričitije, od Urugvajskog kruga trgovinskih pregovora 1994. – SAD je predvodio napore za institucionalizaciju zaštite prekograničnih ulaganja i intelektualnog vlasništva. Zauzvrat, zemlje u razvoju dobile su prošireni pristup američkim tržištima kapitala i potrošača. Iako nesavršen, globalni trgovinski sustav omogućio je SAD-u da izvuče trajnu vrijednost iz svog nematerijalnog kapitala.

Taj temelj američke moći sada je u opasnosti. Trumpove carine na “Dan oslobođenja” nisu samo simbolična gesta. One upućuju na spremnost da se napuste sama načela koja su desetljećima podupirala globalnu trgovinu i ulaganja. Ako se smatra da se SAD povlači iz svoje predanosti otvorenim tržištima, druge zemlje mogu odgovoriti smanjenjem zaštite intelektualnog vlasništva. Zarade velikih američkih tvrtki, posebno u tehnološkoj, farmaceutskoj industriji i zabavi, mogle bi se suočiti s većim porezima, strožim propisima, pa čak i eksproprijacijom. Kao posljedica toga, prihod koji pomaže u nadoknađivanju američkog deficita tekućeg računa platne bilance mogao bi presušiti.

Naravno, šteta od Trumpove agende mogla bi se proširiti daleko izvan trgovine. Snaga američkog ekonomskog modela uvijek počiva na njegovoj otvorenosti prema ljudima, kapitalu i idejama. Desetljećima je SAD bio magnet za talente u znanosti i tehnologiji, od europskih emigranata koji su pomogli u izgradnji atomske bombe do današnjih istraživača umjetne inteligencije i biotehnoloških poduzetnika. Ali dok se SAD okreće prema unutra – napadajući sveučilišta, potkopavajući istraživanja i zatvarajući se svijetu – uništava bazu znanja koja stvara “tamnu tvar” koja održava njegovu vanjsku ravnotežu.

Prilika za Kinu
Geopolitičke posljedice mogle bi biti duboke. Američki saveznici poput Kanade i Europske unije već se štite od nepredvidljivosti Trumpove administracije jačanjem međusobnih veza i veza s Kinom, a zemlje Latinske Amerike slijede njihov primjer. Kina, pak, radi na smanjenju svoje ovisnosti o američkom tržištu, a sveučilišta diljem svijeta pokušavaju privući akademike i istraživače sa sjedištem u SAD-u. Ako se SAD više ne smatra pouzdanim jamcem međunarodnog poretka temeljenog na pravilima, riskira da odluta u stratešku izolaciju.

Povijest nudi vrijedne pouke o opasnostima Trumpovog pristupa. Početkom dvadesetog stoljeća, njemački car Vilim II srušio je složeni sustav savezništva koji je pažljivo izgradio kancelar Otto von Bismarck. Odbacujući Bismarckov sustav kao zastario, Vilim je provodio asertivnu jednostranu politiku koja je u konačnici dovela do opkoljavanja njegove zemlje i postavila okvir za Prvi svjetski rat. Nije uspio vidjeti da je ono što je nalikovalo ograničenjima zapravo temelj njemačke sigurnosti i utjecaja.

Trump sada čini sličnu pogrešku. Gledajući na trenutni sustav trgovine i ulaganja kao na zamku, a ne kao na pobjedu, on je odlučan u namjeri da demontira mehanizme koji su omogućili SAD-u da napreduje, proširi svoj utjecaj i izbjegne sukob velikih sila gotovo cijelo stoljeće.

Ne postoji ništa neizbježno u padu američke moći. Ali nerazumijevanje uzroka američkog trgovinskog deficita platne bilance – i pokušaj popravljanja nečega što nije nefunkcionalno – riskira pretvaranjem statističke iluzije u vrlo stvarnu krizu.