Na forexu se više od 85% trgovine obavlja sa sedam glavnih valuta nazvanih ‘majors’, a to su američki dolar, euro, japanski jen, britanska funta, švicarski franak, kanadski i australski dolar. Čitanje valutnih kvota (tečajeva) može izgledati malo zbunjujuće, ali je u biti jako jednostavno.

Treba zapamtiti dva pravila:

1. Valuta u paru navedena na prvom mjestu je osnovna valuta.
2. Vrijednost osnovne valute je uvijek 1.

Američki dolar se smatra centralnom valutom na forexu. U parovima USD/JPY, USD/CHF i USD/CAD on je bazna valuta i ima vrijednost 1. Dakle, ako je USD/JPY tečaj 110.25, to znači da 1 USD vrijedi 110.25 japanskih jena. Kad tečaj raste, to uvijek znači da vrijednost osnovne valute raste. U parovima gdje američki dolar nije osnovna valuta (EUR/USD, GBP/USD i AUD/USD), princip je uvijek isti. Ako rastu tečajevi, raste vrijednost osnovne valute, tj. prve navedene u paru, a pada vrijednost kontra valute. Valutni parovi u kojima nema američkog dolara zovu se ukršteni tečajevi. Npr. EUR/JPY 137.45 znači da 1 euro vrijedi 137.45 japanskih jena. Na forexu su uvijek navedena dva tečaja (cijene) po valuti. Prvi je bid cijena (kupovna), a druga je ask (prodajna). Po bid cijeni dealer kupuje valutu, a po ask prodaje ili, rečeno drukčije, trgovac na burzi po ask cijeni kupuje, a po bid prodaje svoju valutu.

‘Leverage’ i zahtjevi za maržu
Ono što najviše privlači trgovce (osobito male) da trguju na forexu je ‘leverage trading’ ili ‘trading on margin’. To znači da se od trgovca ne traži da punim iznosom na svom marginalnom računu pokrije svoju poziciju, tj. da na svom računu ‘margin account’ ima toliko novca koliki je iznos ugovorne veličine (lot), (najčešće 100.000 američkih dolara), nego samo 1%, tj. 1000 USD (najčešće) ili 2%, tj. 2000 USD. Razlog ovomu je da nema velikih dnevnih oscilacija tečajeva, uglavnom manje od 1% dnevno. Za valute s kojima se rjeđe trguje traže se i veći iznosi pokrića na računu (manji ‘leverage’). Dakle, marža (margin) je minimalni zahtijevani iznos na računu koji služi kao garancija za trgovanje, tj. da bi se mogao skinuti gubitak nastao po trgovini. Ne smije se zaboraviti da ‘leverage’ povećava kupovnu moć trgovca te time povećava profit, ali i gubitak po trgovini. Zato je nužno stalno promatrati stanje vlastitog računa te koristiti stop loss naloge kako bi izbjegli velike gubitke i ograničili rizike povezane s trgovinom. Broker, dakle traži samo 1000 USD na računu da bi trgovali sa 100.000 USD valutne pozicije (standardni iznos). Ovaj iznos od 1000 USD naziva se “marža”. Iznos je dakle garancija za gubitke.
Zahtijevana marža se računa na sljedeći način: marža = (ugovorna veličina /lot) / leverage)
Imate 500 USD na mini računu. Za izvršenje 8 mini lotova (1 mini lot = 10.000 USD) USD/JPY (80.000 USD) po 200x leverage, jednostavno podijelimo ugovornu veličinu s ‘leverageom’, npr. (80.000 USD/ 200 = 400 USD). Dakle, vi koristite samo 400 USD marže za ovu trgovinu, ostavljajući 100 USD razlike na računu.

Vrste naloga

Trgovac može upotrijebiti jedan od tri naloga za ulaz ili izlaz s tržišta: tržišni, limit i stop-nalog. On treba razumjeti što svaki nalog znači i kako se koristi da bi profitirao na trgovanju.

Tržišni nalog – nalog dan brokeru da kupi ili proda valutu po trenutačnoj cijeni na tržištu.
Limit-nalog – kupujemo ispod tržišne cijene ili prodajemo iznad.
Stop-nalog – kupujemo iznad tržišne ili prodajemo ispod tržišne cijene.

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

Tipovi trgovanja
Dva su tipa trgovanja. position trading (pozicijsko trgovanje) i day trading (dnevno trgovanje). Pozicijsko trgovanje je kad ustanovite poziciju na tržištu za više dana, tjedana ili mjeseci. Scalping (skalpiranje) je strategija dnevnog trgovanja. Vi doslovno napadate (iskorištavate) male promjene u tečajevima. Vaša trgovina traje do 3 sata.

Što je pip?
To je najmanja jedinica u kojoj se mjere promjene tečajeva. Sve valutne kvote osim para USD/JPY se navode s četiri znamenke iza decimalnog zareza. tj. napr. EUR/USD 1.2545/1.2548. Kaže se da se tečajevi navode u pips-ima. PIP znači ‘percentage in point’ (postotak u poenu) a odnosi se na četvrtu decimalnu znamenku u tečaju. što je 1/10000. Dakle, razlika između ask i bid cijene je 3 pipsa (1.2548 – 1.2545 = 0.0003 pipsa).
Među glavnim valutama jedina je iznimka yen koji ima samo dvije decimalne znamenke u tečaju. Napr. USD/JPY 110.25/110.28. no i ovdje je razlika 3 pipsa.