Dugo već to spominjemo, ali sada i sa sigurnošću možemo reći – stigao je kraj jedne ere, kako političke tako i gospodarske. Slučaj Agrokor koji puni novinske stupce sada već gotovo godinu dana možemo promatrati kroz tri aspekta – gospodarski, dnevnopolitički, ali i geopolitički. Nikako ga ne smijemo promatrati ad hominem ili, preciznije, kroz Ivicu Todorića, jer koliko god se to činili kao relativiziranje stvari koje se događaju, on je u svemu ovome najmanje bitna. Bitan je jedino kao simbol jednog razdoblja u kojem se u Hrvatskoj poslovalo po malo drugačijim načelima od onih tržišnih. Neki će sada govoriti o razdoblju dogovorne ekonomije, ali malo tko će se usuditi pitati što bi bilo da nije bilo tako. I oni koji danas drže kamen u ruci spremni da ga bace čim ugledaju Todorića dugo su godina šutke poslovali u tim istim okvirima i bez puno podizanja glasa, a na kraju balade neki su uspješni, a neki ne. Ali bilo bi malo pretjerano tvrditi da je za sve ove neuspješne kriv samo jedan čovjek.

Međutim, to ne bi ni trebalo biti trenutni fokus kako javnosti tako ni svih onih vezanih uz slučaj Agrokor. Ovdje možemo reći onu tako dragu našim političkim elitama – “neka institucije rade svoj posao”, jer ako će skeptici i reći da dosad to nije bilo tako, ovo je odlična prilika da država pokaže kako je država prava.

U slučaju Agrokor naglasak bi trebao biti na dvije stvari od tri spomenute. Na gospodarstvu i očuvanju stabilnosti sustava koji je sistemski važan za Hrvatsku te na geopolitici, jer koliko god mi to zaboravljali, preko leđa Agrokora slučajno ili namjerno prelamaju se i utjecaji dvaju kapitala – Američkog (Knighthead Capital) i Ruskog (VTB i Sberbank). Dnevnom politikantstvu tu nema mjesta. Ovo je, gledano s te razine, bitka koju je dobio Most i ne treba im to osporavati, ali je sada to bitka u kojoj trebamo političke jedinstvo jer lex Agrokor je izglasan i na snazi te samim time i najbolje što imamo.

A Hrvatska još treba stabilan Agrokor jer o njemu ovisi previše gospodarskih čimbenika od domaćih kreditora, preko velikih dobavljača do malih i srednjih tvrtki i OPG-ova koji zajedno gledaju kako ne potonuti ako se koncern uruši. Uostalom, s krajem jedne ere možemo graditi neku bolju. Hoće li biti tako ovisi isključivo o nama i našoj snazi i volji da se izdignemo iznad jednog čovjek i okrenemo boljitku svih. Agrokor više nikada neće biti što je bio, a veliko pitanje na koje trebamo tražiti odgovor je što nakon Ivice Todorića? Hoćemo li svi zajedno biti pametniji ili ne?