Može li 2017. godina biti prekretnica u Hrvatskom društveno gospodarskom životu.

Prema pokazateljima krajem ove godine realno (u brojkama) svakako bi se to moglo očekivati. Ovih je dana zabilježen i prvi pozitivni pomak po pitanju kreditnog rejtinga Hrvatske u posljednjih devet godina.  Agencija Standard & Poor's zadržala je dosadašnji dugoročni kreditni rejting Hrvatske na 'BB' i kratkoročni na 'B', no povećala je izglede s negativnih na stabilne. Zahvaljujući dobrom punjenju proračuna, deficit bi ove godine trebao biti manji od kriterija iz Maastrichta od 3 posto, i to po prvi put od 2008. godine.  Nadalje, nakon snažnog rasta BDP-a u prvih devet mjeseci ove godine, sada analitičari u prosjeku očekuju rast od 2,6 posto, što je više od prosjeka u Europskoj uniji.

Nastavljen je i osjetan rast osobne potrošnje, što se zahvaljuje smanjenju poreza na dohodak početkom 2015. godine, ali i deflaciji. Niske razine cijene energenata te posljedično deflacija, povoljno su se odrazili na diskrecijski dohodak kućanstava te potaknuli snažan rast osobne potrošnje, napominje jedan od ekonomskih analitičara. Tako promatrano ekonomski rast nadmašit će prema izjavi jednog drugog analitičara i "najoptimističnija očekivanja". Međutim, uz sve pozitivne brojke još se nalazimo na vrlo skliskom terenu. Bez društvenog optimizma teško će gospodarski rast sam promijeniti krvnu sliku Hrvatske. Naime, za rast optimizma u idućoj godini puno više od gospodarstvenika bit će važni političari.

Bez njihove jasne poruke o rastu, napretku i stabilnosti – koja se mora opetovano ponavljati samo gospodarstvo moglo bi ostati na staklenim nogama. Realni očekivani rast gospodarstva mogao bi se izgubiti u bespuću pesimizma koji ovom državom vlada možda i predugo. Iako će mnogi reći kako jedna lasta ne čini proljeće činjenica je kako u hrvatskoj zima vlada već predugo, a led koji je donijela okovao je društvo u cjelini pa i oni kojima nije toliko loše čim progovore počinju kukati.  

Ako se takav trend nastavi onda smo tamo gdje smo i počeli u 2008. godini ili kako se tada govorilo "u banani". Trenutni pozitivan razvoj gospodarstva vladajuće strukture moraju odmah zajahati i na tom valu odaslati jednu bitnu poruku, a ona bi trebala otprilike glasiti – krenulo je nabolje i može biti samo još bolje. Ta poruka mora biti izgovorena bez trunka sumnje koja se ne smije osjetiti ni u glasu ni po izrazu lica. Ako građani ne prime takvu poruku nakon postadvenstkog otrežnja mogli bi potonuti u poznati apatiju u kojoj ostaje osjećaj kako nas spasiti može još jedino odlazak preko granice.