Europska unija suočena je sa zaista zastrašujućim nizom kriza. Nakon što su prolongirana kriza eura i kriza državnog duga polarizirale i radikalizirale kontinent, stvarajući dubok jaz imeđu sjevera i juga, dolazak stotina tisuća izbjeglica suprotstavio je istok (i Veliku Britanija) i zapad. Ako se tome dodaju brojne druge podjele i proturječja, krah Europske unije mnogima se čini izglednijim nego ikad dosad.

Razmotrite širok raspon razlika u energetskoj politici u zemljama članicama Europske unije, počevši s inkompatibilnim strukturama formiranja cijena električne energije koje su u suprotnosti s idejom jedinstvenog unutarnjeg tržišta. Zemlje su također usvojile inkompatibilna rješenja, što je iznimno otežalo integraciju nacionalnih mreža električne energije. Primjerice, dok Francuska dobiva većinu svoje električne energije od nuklearne energije, Njemačka se požurila sa zatvaranjem svih svojih nuklearnih elektrana nakon nesreće u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima 2011.

Trenutno se Njemačka, zajedno sa Španjolskom, usredotočila na obnovljive izvore energije poput vjetra i sunca – ali ostaje uvelike ovisna o fosilnim gorivima kad nema vjetra ili sunca.  U međuvremenu, izazov za sigurnost koju predstavlja Rusija kontinuirano raste od 2008., a situacija je postala osobito ozbiljna nakon prošlogodišnjeg ilegalnog pripajanja Krima i invazije dijelova istočne Ukrajine. Kontinuirane borbe i neriješena teritorijalna pitanja rezultirali su dodatnim pritiskom oko rasprava vezanih uz energetsku politiku Europe te, osobito, njenu ovisnost o uvezenoj energiji. 

Iscrpljenost Europe
Rusija je također upletena u još jedan ozbiljni izazov za europsku sigurnost i stabilnost: kriza u Siriji koja rezultira stotinama tisuća izbjeglica koje su se upravo sjatile u Europu. Izbjeglička kriza ukorjenjena je djelomično u neuspjeh europske vanjske politike u sprečavanju kaosa u Sjevernoj Africi i Bliskom istoku. Međutim, ruski napadi na skupine koje se bore protiv režima sirijskog predsjednika Bašara al-Assada pogoršavaju nestabilnost u velikim dijelovima zemlje, što navodi još veći broj očajnih ljudi na traženje utočišta u Europi. Kao da ti izazovi nisu bili dovoljni, Europsku uniju muče temeljna pitanja vezana uz njen demokratski legitimitet.

Ekstremističke ideologije se šire, dok su se separatistički pokreti ponovno aktivirali. Tijekom prvih šest mjeseci ove godine, činilo se da se Grci suprotstavljaju Europi. Slična drama se trenutno odvija u Portugalu, gdje lijeva koalicija uključuje političare koji iskazuju duboko neprijateljstvo prema Europi, dok predsjednik insistira na činjenici da stara vlada desnog centra može dobiti podršku naglašavajući predanost te zemlje Europi. Španjolska bi uskoro mogla biti suočena sa sličnom dilemom.

Da pojednostavimo, Europa je preopterećena krizama – zapravo u tolikoj mjeri preopterećena da mnogi tvrde da je ona suviše iscrpljena da bi se učinkovito uhvatila ukoštac s novim izazovima koji se pojavljuju. Sukladno tom stajalištu, brojne godine prepune trauma iscrpile su psihičku energiju neophodnu njenim vođama za osmišljavanje učinkovitih rješenja, kao i politički kapital neophodan za dobivanje podrške za ta rješenja. Eto zašto je odgovor na izbjegličku krizu nažalost izostao.

Arena za pregovore
Međutim, temelji Europske unije počivaju na očekivanju krize. Jean Monnet, jedan od utemeljitelja Europske unije, opetovano se vraćao pojmu da će pritisak krize potaknuti integraciju. Po njegovom mišljenju, "Europu će oformiti krize i ona će biti zbroj rješenja usvojenih u tim krizama."Međutim, problemi koji uzrokuju te krize, mogli bismo napomenuti, moraju biti dovoljno maleni da bi ih se moglo riješiti. Kriza prevelikih razmjera – ili prevelik broj kriza odjednom – mogle bi nadvladati sposobnost Europske unije da im se odupre, što bi naposljetku dovelo do sloma.

U Hamletu, Klaudije, dok razmišlja o pogoršanju Ofelijinog mentalnog stanja, primjećuje da, "Kad tuge dolaze, ne dolaze same kao uhode, nego u bataljonima." Naposljetku, naravno, Ofelija izgubi razum i utapa se. Ali Klaudije, tiranin i ubojica, ne predstavlja baš izvor političke mudrosti. Zapravo, hvatanje ukoštac s nekoliko kriza istovremeno može pojednostaviti njihovo rješavanje, povećavanjem opsega nagodbe. U Europskoj uniji, gdje sukob interesa često ometaju učinkovite reakcije na krize, takav pristup mogao bi biti ključan za postizanje napretka. Daleko od nametanja rješenja državnom suverenitetu, Europska unija postala bi arenom za pregovore vezane uz iznalaženje obostrano blagotvornih kompromisa.

Potvrda izvrsnosti

Partner koji pokreće razvoj i raste zajedno s hrvatskim gospodarstvom

Tržište nekretnina

Najteže je pronaći zemljište koje ima smisla razvijati, i ono koje izgleda savršeno često skriva ograničenje

Primjerice, oklijevanje Njemačke po pitanju oprosta duga u zemljama južne Europe samo je dodatno produžilo njihove muke; međutim, u ovom trenutku, ona bi mogla imati dovoljno poticaja za širim rasponom djelovanja, jer bi izravno požnjela plodove rješenja izbjegličke krize na razini cijele Europske unije. Na sličan način, vojna integracija mogla bi potaknuti stratešku učinkovitost i smanjiti troškove, osobito u zemljama s većim proračunom za obranu. Oblik tog pristupa "povezivanja pitanja" već se koristi u međunarodnim trgovinskim pregovorima. Iako je teško postići velike pomake, oni imaju za posljedicu općenitu dobrobit svih sudionika. 

Osiguranje od pritisaka
Europa mora ponovno usvojiti mentalitet iz 1989., kad je kretanje velikog broja ljudi preko granica – isprva, mađarsko-austrijske granice – potaknulo reforme i otvorenost, a ne mentalitet silosa. Tijekom tog vala revolucija, prosvjednici u potrazi za slobodom istovremeno su razmišljali o stremljenjima Europe i njihovih vlastitih zemalja. Osnaživanje prve bilo je sastavni dio legitimnosti potonjih. Godine 2015., ne u manjem razmjeru nego što je to bio slučaj 1989., europskim državama-nacijama potrebno je veće osiguranje od vanjskih pritisaka i strateških šokova od onoga što im država-nacija može pružiti. Stoga im to u ovom trenutku, kao i u ono vrijeme, samo Europska unija može pružiti. 

© Project Syndicate, 2015.