Piše: Jasna Belošević Matić, Centar za makroekonomske analize HGK

Svjetsko se gospodarstvo 2013. nalazi na putu oporavka koji još nije ni dovoljno snažan ni dovoljno stabilan. Ipak, nakon duljeg vremena, napredak je istodobno vidljiv u svim važnijim regijama: od SAD-a, koji bilježili najveće pomake, preko EU do Japana i Kine, čiji je rast tek usporio. Na žalost, pozitivni se impulsi nisu u dostatnoj mjeri prelili i na hrvatsko gospodarstvo iscrpljeno recesijom, odnosno petu godinu zaredom opterećeno padom BDP-a. Naime, 2013. bila je godina velikih očekivanja i povijesne važnosti jer se uz ulazak u punopravno članstvo EU očekivao i izlazak iz recesije te gospodarski rast od 1,8 posto. Stoga ostaje gorak okus činjenice da, zbog spleta okolnosti, od ulaska u EU nismo imali toliko pozitivnih elemenata koliko smo ih očekivali i koliko su ih imale tranzicijske zemlje koje su ranije ušle u članstvo, a ostaje i činjenica da se ipak u nekim segmentima u pretpristupnim pregovorima nismo uspjeli do kraja izboriti za učinkovitiju zaštitu vlastitih interesa.

Na putu prema dnu EU

Poslovnu 2013. u globalu ne možemo smatrati uspješnom jer u njoj hrvatsko gospodarstvo nije uspjelo ostvariti znatniji pomak u realizaciji svojih ciljeva: povećanju proizvodnje, zaposlenosti i izvoza. Suprotno, zaoštrena je situacija na tržištu rada s naraslim brojem nezaposlenih, izvozni rezultati opterećeni su gubljenjem povlaštenog tretmana u okviru nama važnog tržišta CEFTA-e i restrukturiranjem izvozno važne brodogradnje, pale su realne plaće, a proračunski je deficit dosegnuo rekordnu veličinu. Određeni pozitivni pomaci vezani uz razinu deficita tekućeg računa platne bilance i razinu bruto inozemnog duga tek su popratna pojava niže proizvodnje i potrošnje pri smanjenoj kupovnoj snazi stanovništva te pozitivnoga utjecaja uspješne turističke sezone. Realnost je da smo po makroekonomskim pokazateljima pogoršali položaj unutar zemalja EU pozicioniravši se bliže samom dnu: po dinamici gospodarskog rasta trenutačno je sedam zemalja lošije od nas, po razini nezaposlenosti lošije su tek tri zemlje, a viši udio proračunskog deficita u BDP-u od našeg zasad ima sedam zemalja. Usto, pogoršan je kreditni rejting na razinu podinvesticijskog, čime je za državu, ali posljedično i poduzeća, narasla cijena inozemnog kapitala. Unatoč raspoloživim sredstvima, monetarna politika nije bila uspješna u oporavku kreditne aktivnosti banaka prema poduzećima i stanovništvu, pa je pretežit dio kredita bio usmjeren prema državi. Zapravo je točna ocjena EBRD-a da je Hrvatska “zaglavila u tranziciji”. No, pomalo začuđujuće, unatoč težini situacije, gospodarske se teme ni ove godine nisu uspjele u dovoljnoj mjeri pozicionirati u fokus interesa javnosti.

Ipak, i u ovakvim okolnostima, 2013. godinu vjerojatno ćemo pamtiti i po početku ozbiljnijih napora u izgradnji povoljnijeg poslovnog okruženja. To se, prije svega, odnosi na napore i rezultate ostvarene u borbi protiv nelikvidnosti i prakse neplaćanja, odnosno kašnjenja u plaćanju obveza. Dobro je da je tu država, osim dosljedne provedbe obveze plaćanja poreznih obveza, uključujući njihov reprogram, regulirala i rokove plaćanja javnog sektora, što je pozitivno utjecalo na likvidnost cijeloga financijskog sustava. Provedba postupaka predstečajnih nagodbi dodatno je pridonijela rješavanju ove problematike, ali i stvorila preduvjete za opstanak dijela poduzeća u teškoćama koji imaju tržišnu perspektivu. Pozitivno je i to što se u posljednje dvije godine promjenama u poreznom sustavu nastoji smanjiti opterećenje troška rada i time povećati konkurentnost te što se i putem poreznog sustava nastoji stimulirati investiranje. Na žalost, konačni rezultati nisu u skladu s očekivanjima jer se u okolnostima rastuće državne potrošnje ne otvara prostor za nužno veće rasterećenje proizvodnje i stimuliranje potrošnje toliko potrebno u krizi potražnje, kakva je recentna kriza. Problem fiskalne konsolidacije nije moguće rješavati bez provedbe strukturnih reformi i uspostavljanja održivoga gospodarskog rasta, u čemu ove godine nismo djelovali dovoljno odlučno. Naime, iako smo pokrenuli neka davno potrebna restrukturiranja (brodogradnja) i konsolidacije raznih poduzeća, u cjelini gledano, nismo daleko odmaknuli u restrukturiranju gospodarstva i poduzetim strukturnim reformama. Još uvijek je riječ o parcijalnim, međusobno nedovoljno usklađenim politikama jer nedostaje strateški okvir, vizija u kojem bi smjeru Hrvatska trebala tražiti svoj put u stabilan, dugoročno održiv i uključiv razvoj. Nismo utvrdili vlastite potencijale i mogućnosti, svoje niše na svjetskom tržištu i pametnu specijalizaciju putem koje bismo se razvijali i izborili za mjesto u globaliziranoj svjetskoj ekonomiji.

Ipak optimističniji

Ni u 2014. godini ne treba očekivati značajniji pomak – i minimalan gospodarski rast bit će uspjeh iako nedovoljan za stabilniji rast i razvoj. I to s razlogom, jer se duboki strukturni problemi, nastali samo u posljednja dva desetljeća, ne mogu riješiti u kratkom roku. Naime, zbog ulaska u proceduru prekomjernog proračunskog deficita (EDP) morat ćemo smanjiti proračunski deficit i snažnije ući u strukturne reforme. To znači i snažnije porezno opterećenje (vjerojatno stanovništva) i manju državnu potrošnju, a to su sve okolnosti koje ograničavajuće djeluju na gospodarski rast u kratkom roku. Prema ovogodišnjoj anketi poduzetnika, koju u okviru Eurochambresa redovito provodi HGK, u 2014. godini 27,9% poduzetnika očekuje povoljnije opće uvjete poslovanja, 43,8% ih smatra da će uvjeti ostati isti, dok 28,3% njih očekuje lošije uvjete poslovanja u idućoj godini. U globalu, iako nepovoljna, ovogodišnja očekivanja poduzetnika za sljedeću godinu bolja su od prošlogodišnjih (saldo ekstremnih odgovora prošle je godine iznosio -16,1, a ove godine -0,4). Pritom je pesimizam i dalje snažno izražen s obzirom na to da tek oko polovice anketiranih poduzetnika (50,3%) u idućoj godini očekuje povećanje ukupnog prihoda, 21,3 posto njih računa s povećanjem broja zaposlenih, a 32,9 posto s povećanom razinom investiranja.

U 2014. mnogo će toga ovisiti o tome koliko ćemo uspjeti dinamizirati investicije, koje ostaju glavni izvor gospodarskog rasta. Pri ograničenim vlastitim sredstvima za investiranje njihova će dinamika ovisiti o našoj sposobnosti u privlačenju izravnih stranih investicija, kao i o sposobnosti da učinkovito koristimo sredstva iz EU fondova. Glavna opasnost jest u tome da u okolnostima kad su nam druge zemlje odmaknule dalje na putu oporavka izgubimo potencijal mladih visokoškolovanih kadrova koji bi mogli emigrirati i time znatno oslabiti dugoročne razvojne potencijale zemlje.

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

Događaji koji su obilježili 2013.

1.Ulazak u Europsku uniju

2. Gubitak preferencijalnog tretmana u okviru CEFTA-e (posebno važan za duhansku industriju i poljoprivredno-prehrambeni kompleks)

3.Agrokorovo preuzimanje Mercatora, što nakon Atlantic grupe i Droge Kolinske predstavlja primjer logičnog puta jačanja kompanija. U globaliziranom svijetu i veličini tržišta kakvo je hrvatsko jedino jačanje i pozicioniranje poduzeća (barem) na regionalnom tržištu temeljni je preduvjet njihova opstanka i napretka.

4.Restrukturiranje brodogradnje – ova za nas važna djelatnost djelomično je sačuvana, a budućnost će pokazati je li je to učinjeno na optimalan način

5.Liberalizacija sektora usluga (distribucija električne energije) – realizacija koristi za krajnje potrošače putem smanjenja cijena,  ali je vezana uz točku 1. (ulazak u EU).