Južna je Koreja, razvijena zemlja visoke tehnologije, prije pet godina krenula s inicijativom uvođenja digitalnih udžbenika. Projekt se za sada izvodi samo testno na odabranom broju škola, a potpuna primjena očekuje se 2015. godine. U Europi su s uvođenjem e-udžbenika najdalje otišle Poljska i Turska. Poljska je vlada ove godine pokrenula implementaciju programa digitalnih škola, koji uključuje i uvođenje digitalnih udžbenika od 4. do 6. razreda u 380 pilot-škola. Turska je pak prema nekim podacima kupila 15-ak milijuna tableta za svoje škole i intenzivno radi na kreiranju digitalnih udžbenika na temelju kurikuluma. Inicijative postoje i u drugim državama u Europi i SAD-u, a i Hrvatska je na tom tragu. Platforma za prijelaz na e-udžbenike razvija se u suradnji CARNeta, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, splitske tvrtke Lamaro, koja je autor platforme TookBook, te izdavača udžbenika. Prema najavama, bit će funkcionalna za šest mjeseci kada bi mogao krenuti i prvi pilot-projekt. No njegova realizacija ovisi o novcu, a njega u ovom trenutku nema.

E-udžbenik potpuno je istovjetan pravome, samo što je u digitalnom obliku. Tablet, prijenosno ili stolno računalo, uređaj za čitanje e-knjiga ili pak smartphone omogućit će čitanje, pretraživanje i na kraju listanje sadržaja te podcrtavanje teksta. Sadržaj se može nadograđivati ovisno o potrebama korisnika ili o napretku tehnologije, a multimedijalno sučelje osigurava dodatne mogućnosti poput pretraživanja ili povezivanja s internetom kroz video- ili audioforme. Prednost takva rješenja je jedan uređaj koji podržava velik opseg sadržaja, što znači da je pred nama kraj preteških torbi. Da bismo se uopće približili toj budućnosti, potrebno je jako puno novca, ali i dijalog svih sudionika u procesu implementacije e-udžbenika. To prije svega uključuje ugradnju standarda i odobrenje za korištenje digitalnih izdanja u Zakon o udžbenicima, pravilnike, udžbenički standard i druge relevantne sadržaje. Nadalje, izrada udžbenika treba se prethodno standardizirati, a svi izdavači svaki odobreni naslov moraju učiniti prihvatljivim za jednu te istu platformu. CARNet je već započeo s procesom razvijajući platformu za distribuciju i prodaju digitalnih udžbenika.

“Ono što mi razvijamo temelji se na već postojećoj platformi za e-knjige, čije je osnovne funkcionalnosti razvila splitska tvrtka Lamaro preko platforme TookBook. Za projekt nadogradnje CARNet će osigurati potrebnu hardversku infrastrukturu, odnosno poslužitelje na kojima će se sadržaj pohraniti, nakladnici će osigurati digitalizirane udžbenike, a autor platforme i njezin razvoj prema zadanim specifikacijama. CARNetovo ulaganje u infrastrukturu dio je našeg poslovanja, a izdavači i tvrtka koja razvija platformu svoja će ulaganja pokriti prodajom digitalnih udžbenika”, objašnjava Branka Vuk, pomoćnica ravnatelja CARNeta za podršku obrazovanju. Osim platforme za uvođenje e-udžbenika mora se usvojiti i regulativa koja bi u prvome redu bila na korist učenicima zbog kojih se ovo sve i radi, ističe Marin Maletić iz tvrtke Lamaro.

“Papirnati i e-udžbenici najvjerojatnije će biti komplementarni proizvodi. Velik broj privatnih škola u inozemstvu već danas djelomično koristi udžbenike u elektroničkom obliku. I u nas postoje upiti, ali sve je još na razini istraživanja. Vjerujemo da će se s razvojem platforme u hrvatskom obrazovnom sustavu razviti kompetencije koje će biti na svjetskoj razini”, kazao je Maletić dodavši da se ne opiru ni izdavači koji bi nakon uvođenja mogli ostati bez znatnih prihoda. Pripremom udžbenika za digitalno izdanje isključeni su troškovi tiska, skladištenja i distribucije koji su često povećavali cijene i ograničavali naklade udžbenika. Eliminiranje tih troškova moralo bi osigurati da cijena digitalnih udžbenika bude pristupačnija, a samim time i da financijski teret roditeljima bude manji. “Nekim izdavačima su e-udžbenici više u fokusu, a drugima manje, ovisno o njihovim vizijama”, odgovara Maletić. Iz izdavačke kuće Profil poručuju da je svima osnovni cilj da novi medij i mogućnosti koje pruža pospješi proces učenja približavajući ga potrebama nove generacije djece, ne samo u obliku povećane i olakšane dostupnosti informacijama već i uvođenja novih metoda i oblika učenja. Što se svojih stručnih potencijala tiče, Hrvatska je spremna za početak doba digitalnog izdavaštva u udžbenicima, kažu u Profilu. “Međutim, sasvim je izvjesno da postoje golemi raskoraci između želja i realnosti kada su u pitanju tehnička opremljenost i financijske mogućnosti.

E-udžbenici nisu tek prepisani tekstovi tiskanih udžbenika u e-formatu. Oni moraju biti metodički i didaktički vrhunski dotjerani, sa sadržajem u doista multimedijalnom obliku s visokim stupnjem interaktivnosti. Zato proizvodnja e-udžbenika zahtijeva velike investicije, jednako kao i njihova konzumacija. U idealnom bi slučaju svako dijete za korištenje e-udžbenika trebalo imati svoj tablet računalo za korištenje u školi, a svi razredi trebali bi biti opremljeni prijenosnim računalima za nastavnike i tzv. bijelim pločama ili drugom opremom za projiciranje sadržaja. To je još dosta daleko od hrvatske realnosti, ali je svakako smjer u kojemu se želimo i trebamo kretati”, objašnjava Maja Profuntar iz Odjela za odnose s javnošću Profila. Osnovna predradnja za uspostavu digitalnog izdavaštva u udžbenicima je vrlo jasna zakonska regulativa što sve takav udžbenik treba sadržavati, kao i još jasnije postavljeni kriteriji kvalitete koje treba svaki odobreni udžbenik zadovoljavati, smatraju izdavači. Nije svaka digitalna datoteka e-udžbenik, i ako kriteriji sa stručne strane ne budu postavljeni visoko, razvoj e-udžbenika mogao bi ići u sasvim suprotnom pravcu od onoga koji želimo, napominju u Profilu.

S tim se slaže i ministar obrazovanja Željko Jovanović, koji vjeruje da je svima jasno da se dubinske, održive promjene u obrazovnom sustavu ne mogu i ne smiju događati preko noći. “Za njih je potrebno vrijeme. One moraju biti pomno promišljane, stručno osmišljene, javno raspravljene i kvalitetno provedene”, kaže Jovanović.E-učenje donosi inovativnost, omogućava interaktivnost, pruža mogućnost jednostavnijeg načina učenja, bržeg pronalaženja novih informacija, korištenje novih tehnologija u osuvremenjivanju metoda učenja i poučavanja. No itekako smo svjesni da e-učenje ne može i neće u potpunosti nadomjestiti klasično podučavanje, kaže Jovanović, te ga tako i treba shvatiti. “Razvoj platforme za elektroničke udžbenike na kojoj radi CARNET tek je prvi korak u stvaranju pretpostavki za uvođenje elektroničkih udžbenika u nastavni proces na svim razinama obrazovanja. Da bi digitalni udžbenici ušli u sve hrvatske škole, moraju biti zadovoljene i neke druge pretpostavke, od stručne javne rasprave o načinu uvođenja e-udžbenika u škole, preko koordinacije s nakladnicima, procjene financijskih potreba do modela financiranja projekta. Mnogo je tu posla, ali vjerujem da ćemo uspjeti u svojem naumu da do kraja mandata hrvatske škole postanu suvremene, moderne e-škole 21. stoljeća”, kaže Jovanović.