Neke stvari jednostavno treba napraviti u životu. Jedna od točaka tog vjerojatno poduljeg popisa je što sve treba vidjeti. Na prvome mjestu je svakako Pariz (eventualno New York, ako imate sreće da si to možete priuštiti), a već na drugom ili trećem, ako je budžet nešto skromniji, Rim ili Barcelona. E sad, što izabrati? To je dvojba na koju su već stari Rimljani dali odgovor: De gustibus non est disputandum. Jedno je sigurno, jedan i drugi grad vrijede uloženog. Koliko god strahopoštovanja na prvu loptu izaziva Rim zbog svoje povijesti, toliko je to ležeran i nepretenciozan grad u kojem se vrlo lako snaći. Rimljani su toliko oguglali na turiste i povijesne znamenitosti koje su doslovno na svakom koraku da ni jedne ni druge ne primjećuju. Ako ih što pitate, uljudno će odgovoriti bez ludog entuzijazma, no utješno je što se barem neće praviti da ne znaju engleski kao Francuzi ili Tunižani.

Kako izbjeći gužve
Legendarna rečenica da svi putevi vode u Rim, pa i u slučaju Hrvata, jest točna. Croatia Airlines ima barem jednu liniju dnevno koja povezuje glavne gradove Italije i Hrvatske. Varijacija na temu je mnogo, pa tako usputna stanica može biti Dubrovnik ili Split. Potrebno je samo malo vremena i isprobavanja raznih kombinacija na internetskoj stranici nacionalnoga zračnog prijevoznika da se nađe dobitna kombinacija – umjesto skupe aviokarte više dana u nekom dobrom hotelu ili možda bolji šoping. Ako se netko boji letenja, može putovati svojim automobilom, puštati glazbu koju voli, stajati i odmarati se kada poželi, ili pak odlučiti se za nešto kraću varijantu prijevoznog sredstava – vlak ili bus. No tada mora uzeti u obzir moguća presjedanja u Veneciji i slične komplikacije koje se mogu pojaviti. Stoga prijevoz do Rima ovisi o vlastitim preferencijama i željama. Otkud početi? Opcija A je krenuti od Koloseja pa preko Foruma, Palatina i Piazze Venezije prodirati u grad, a opcija B je obaviti Vatikan pa se polako spuštati prema Piazzi Navona, fontani Trevi i Panteonu. Vjerojatno postoji i opcija C, D, E… Prilikom odabira nije naodmet u obzir uzeti gužve. Ispred Koloseja su navodno uvijek gužve pa bilo da dođete u 8 ujutro ili u 16 poslijepodne čekanje u redu ne gine, a s druge strane baziliku sv. Petra treba izbjegavati vikendom i u vrijeme blagdana. Ipak, i za gužvu ispred Koloseja ima lijeka, elegantno rješenje da se nonšalatno prođe pokraj kilometarskog reda je Roma Pass. Kupnjom te iskaznice ne samo da se dobije pravo tri dana koristiti javni prijevoz koliko god se želi već je i upad u neke muzeje besplatan, a za neke se dobije veći popust. U Koloseju i na Forumu povrh besplatnog upada dobije se dodatni bonus – zaobilaženje reda.Najveći rimski amfiteatar, koji je sagradio car Vespazijan 72. sa svojih 80 ulaza, i danas oduzima dah pa nije teško uspinjati se redovima stepenica.

Vrijedno truda
Dobra je stvar što djeci na jednoj građevini možete objasniti što znači dorski, što jonski i na kraju korintski stup jer su tako i posloženi, po etažama. Ne pada teško ni što je očito da je dio pročelja pokraden jer je i to zapravo nekakva lekcija kako se u povijesti recikliralo. Prema legendi dio pročelja Koloseja je završilo u dijelovima bazilike sv. Petra i u nekim mostovima. Kada na Palatinu vidite kako su sačuvani Augustova i Livijina kuća, stvorit ćete potpuno nerealna očekivanja onoga otkud je sve po legendi počelo. Na tom brežuljku, prema kazivanjima, Romul je okupio društvo i osnovao Rim. Tamo su sada Romulove kolibe, nekakve ukopane građevine, za koje stvarno ne znate kako su iz toga arheolozi iščitali da je tamo živio Romul. Šetnja Forumom, koji je bio središte života antičkog Rima, zahtijeva ili dobroga “živog” vodiča ili često pogledavanje u knjigu jer inače nećete znati što ste vidjeli, da ste prošli pokraj Saturnova hrama ili Titova slavoluka. Ipak, šetnja Forumom je vrlo lagana i zapravo lagodna prema usponu koji vas čeka u bazilici sv. Petra, ako se odlučite zaviriti u kupolu, no za taj pothvat već treba imati ozbiljnu kondiciju. Dosta benigno djeluje pitanje hoćete li dati sedam eura da se dio puta odvezete liftom ili ćete biti škrti i platiti pet eura da se sami uspnete prvih petstotinjak stepenica. Nije beg cicija pa platite sedam eura, no onda doznate da su pred vama još 382 stube, i to ne bilo kakve: uske i strme. Škrto upozorenje da ta znamenitost nije za osobe koje imaju srčanih problema vjerojatno niste shvatili ozbiljno. Kako se približavate vrhu, tako se svod sve više zakrivljuje pa se tijelo mora prilagoditi kosinama. No kada dođete na vrh i izađete na terasu, puca takav pogled na panoramu Rima da vam je drago što ste sve stojički podnijeli.

Brojni umjetnici
Dobra je stvar što u vatikanskim muzejima i nema toliko puno stepenica, odnosno “ravnomjernije” su raspoređene, pa dok razgledavate karte iz 16. stoljeća ili prolazite kroz galeriju tapiserija, toliko ih ne osjetite. U Sikstinskoj kapeli pak iskrivljavate vrat, diveći se Michelangelovim freskama na stropu koje prikazuju stvaranje svijeta. Zidove su oslikali razni umjetnici pa pokušavate raspoznati što je naslikao Rosseli, a što Botticelli. Nagrada za dobro vladanje u muzeju je spuštanje spektakularnim spiralnim stubištem koje je 1932. dizajnirao Giuseppe Momo. A tek limuni u predivnim zelenim dvorištima papinske palače! Španjolske stube vjerojatno su izmišljene da se lijeno može sjediti i promatrati prolaznike, a takvih mjesta u Rimu ima mnogo. Primjerice, citadela antičkog Rima – Kapitolij. Njega je više-manje osmislio Michelangelo i jednostavno poziva da se ne radi ništa i da se uživa u geometrijskom popločenju Piazze del Campidoglio. Eventualno uđete u neki od tamošnjih muzeja i za svoju dušu pogledate neku izložbu. Campo de’ Fiori, tržnica voća, povrća i cvijeća, možda po veličini može parirati tržnici u Gajnicama, no tamo ćete vidjeti toliko velike artičoke da ćete pomisliti da su mutanti. Upoznat ćete se novim vrstama salata da ćete ih poželjeti odmah isprobati. Da bi se uživalo u Rimu, ne morate sve obići pješke, u parku vile Borghese imperativ je iznajmiti bicikl i vozikati se okolo. Na kraju, naravno, treba baciti i novčić u fontanu Trevi jer ćete se tada, prema legendi, vratiti u Rim.

Što jesti

Ako ogladnite, jedno je sigurno: u Rimu nećete ostati gladni. Komad pizze doslovno možete kupiti na svakom uglu. Špagete u restoranu možete dobiti i u 23 sata i nitko neće reći da kuhinja ne radi. Konobari će se ljubazno nasmiješiti i poslužiti vas ako dođete u 20 sati na večeru s tri slijeda i ako u ponoć uzmete samo čašu vina. U svojoj gastronomskoj ponudi neki objekti nude takav miks da ne znate pod što biste ih podveli. Koja kategorija bi bila pizza – kebab – suši – pečeni pilić? Turisti mahom za večeru hrle u Trastevere, koji je po svojoj ponudi najbliži Latinskoj četvrti u Parizu. Tamo se za nekoliko eura nude jelovnici s predjelom, glavnim jelom i desertom.

Praktični format

Praktična, brza, dostupna – kako je mala trgovina postala velika u našem svakodnevnom životu

Intervju

“Do 2030. želimo učvrstiti METRO kao ključnog partnera hrvatske gastronomije”