Karlovačka tvornica dieselskih motora Adriadiesel ostvarila je 2005. gubitak od šest milijuna kuna unatoč 65 milijuna kuna ostvarenih prihoda, što je najviše od izlaska Adriadiesela iz stečaja 1997. godine. Prema riječima direktora Vladimira Hristova, najveći dio takva nagativnog rezultata u godini kad je Adriadiesel hrvatskim brodogradilištima isporučio 28 pomoćnih brodskih motora posljedica je nepovoljnih tečajnih razlika.

Input u kunama
“Naime, te su isporuke motora još bile na bazi dvije ili tri godine prije potpisanih ugovora gdje je cijena motora bila ugovorena u američkim dolarima. Dolaru je u međuvremenu vrijednost znatno pala, a svi naši inputi bili su u eurima, odnosno kunama, i to je uzrokovalo velike gubitke. Takvom scenariju bili smo izloženi i u 2004. godini koju smo završili s 4,3 milijuna gubitka. Nadam se da je tome došao kraj jer su sve narudžbe, a riječ je o 41 ugovorenom brodskom motoru za isporuku u 2006. godini, ugovorene u eurima, čime smo eliminirali taj veliki izvor gubitaka koji zapravo ne proizlaze iz naših unutarnjih razloga već su bili posljedica dosadašnjih uzanci ugovaranja cijena i odnosa u brodogradnji”, rekao je Hristov. Na pitanje nije li se moglo hedgeingom kao osiguračem od nepovoljnih uvjeta na deviznom tržištu smanjiti te gubitke po tečajnim razlikama, Hristov je rekao da to teoretski lijepo zvuči, ali je u praksi, barem u Hrvatskoj, teško izvediv, odnosno upitne isplativosti s obzirom na troškove i kompliciran postupak procjene parametara za ugovaranje hedgeinga. Hristov, koji iz zdravstvenih razloga neće prisustvovati Glavnoj skupštini Adriadiesela, posebno je za tu priliku pripremio objašnjenje gubitaka u 2004. godini, za koju kaže da je bila “katastrofalna” jer se u njoj složilo sve negativno što se moglo. “Uz još veći utjecaj negativne razlike u tečaju pogodilo nas je i otkazivanje narudžbe za 11 motora od Brodosplita tako da smo te godine isporučili samo 12 motora. Zato ne možemo poslovanje u 2005. ni uspoređivati s 2004. godinom jer bi onda čak ispalo da smo lani radili jako dobro, što nije istina. Unatoč tome, možemo reći da se nastavio trend smanjivanja naših ukupnih obveza, a dogodila se i jedna značajna stvar, a to je ulazak Uljanika s 35 posto u našu vlasničku strukturu. Tridesetak posto upravljačkog dijela nad svojim udjelom prepustila mu je država, što je kvalitetan pomak za nas”, rekao je Hristov.

Veliki rizik
“Remont velikog ‘karusela’ marke Škoda trajao bi oko dva mjeseca, i to smo čak ukalkulirali u našu ovogodišnju dinamiku. Već smo imali potpisan ugovor o remontu s tvrtkom Sinel iz Labina, ali smo morali odustati od toga do daljnjega. Taj zahvat stajao bi nas dva milijuna kuna, a mi ih nemamo niti ima naznake da ćemo uskoro dobiti ostatak od 17 obećanih milijuna kuna. Onih 7,5 milijuna kuna već smo potrošili. Nažalost, ne u razvoj, nego u nužne popravke radi održanja proizvodnje. Nisam mogao ući u takvu investiciju bez pokrića i sad radimo tako kako radimo, s povećanim angažmanom i smanjenom produktivnošću kako ne bi trpila kvaliteta”, kaže Hristov, posredno priznajući da je preuzeo velik rizik za slučaj dogodi li se zbog odgađanja remonta eventualna havarija na stroju, što bi u krajnosti stvorilo štetu višestruko veću od cijene remonta. Stoga će doista zanimljivo biti hoće li takva situacija proći samo tako i na Glavnoj skupštini 19. lipnja. U materijalu za Skupštinu predlaže se i da se gubici iz posljednjih dviju godina pokriju na teret revalorizacijske rezerve. To će biti moguće s obzirom na to da je ovlašteni sudski vještak Boris Naglić utvrdio znatan porast vrijednosti pola stoljeća starih nekretnina Adriadiesela, procijenivši vrijednost hale, kaže Hristov, na čak 31 milijun kuna. Na pitanje hoće li Adriadiesel možda doći u drugi plan interesa Uljanika nakon što je preuzeo škver “Viktor Lenac”, Hristov smatra da bi upravo time mogli započeti procesi koncentracije Uljanika na svoj core business i jače objedinjavanje kapaciteta u funkciji hrvatske brodogradnje preko vlasničke strukture Adriadiesela u kojoj je s oko šest posto i splitski TDM, a vjerojatno i s oko dva milijuna kuna, odnosno oko četiri posto i riječki “3. maj”.

Nedovoljno novca za restrukturiranje

Pitanje je može li Uljanik, zanemarimo li na trenutak da je i on u državnom vlasništvu, riješiti probleme Adriadiesela što je u ime države još u ljeto 2004. pompozno obećao ministar gospodarstva Branko Vukelić, a od prihvaćenog programa restrukturiranja i sanacije i obećanih 30 milijuna kuna. Adriadiesel je dobio tek 7,5 milijuna kredita. Trebalo je biti, podsjeća Hristov, u onoj najakutnijoj fazi putem HBOR-a doznačeno 17 milijuna kuna, no kako je HBOR tražio državna jamstva, a država se napravila “Tošom”, Adriadiesel je tek manevrima s vlastitim nekretninama isposlovao 7,5 milijuna hipotekarnoga kredita. Istovremeno s tim mučnim procesom Adriadiesel je marljivo punio knjigu narudžbi oslanjajući se na svjetsku konjukturu u brodogradnji da bi mu se sad poput Damoklova mača nad proizvodnju nadvio problem neizvršavanja nužnog remonta kapitalnih strojeva od vitalnog značaja za proizvodnju i ispoštovanje napregnute dinamike isporuke.