Premda je izgledalo da je dogovorom s izaslanstvom Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji je predstavljen 26. ožujka, konačno poznat srpski antikrizni paket, početak ovog tjedna pokazao je da su velike dvojbe ostale i da Vlada Srbije još uvijek ne zna kojim bi smjerom krenula.

Nužnost reformi
Da bi se nadomjestio ogromni deficit državnog proračuna, koji je za oko 140 milijardi dinara (1,48 milijardi eura) veći od predviđenog manjka državne kase (49,9 milijardi), s MMF-om je dogovoren kombinirani koncept rigorozne štednje i povećanja fiskalnih prihoda. Predstojećim uravnoteženjem proračuna deficit bi se podigao na 90 milijardi, dok bi se preostalih 100 milijardi namaknulo štednjom javnog sektora (64 milijarde) i povećanjem poreza na dohotke (36 milijardi). Pri tome je prag oporezivanja podignut s dosadašnjih 5.938 dinara (63 eura) na 12.000 dinara (127 eura). Sve plaće i mirovine koje prelaze tu razinu bile bi oporezivane s dosadašnjih 12 posto i dodatnih “solidarnih” šest postotaka. Objašnjenje da su time zaštićeni oni s najnižim primanjima nije naišlo na razumijevanje javnosti. Ogorčenje sindikata, ali i dijela ekonomskih stručnjaka, izgleda je primoralo Vladu na odstupanje. Najprije je ministar trgovine Slobodan Milosavljević najavio mogućnost da se odustane od “solidarnog” poreza i da se uštede traže samo u državnoj upravi i javnim poduzećima, da bi takav zaokret ostavila otvorenim i ministrica financija Diana Dragutinović. Ovom varijatnom predviđeno je oporezivanje svih primanja u javnom sektoru koja su viša od državnog prosjeka (31.121 dinar ili 330 eura), limitiranje direktorskih plaća, pretvaranje članstva u izvršnim i upravnim odborima u volonterski posao, te racionaliziranje zaposlenosti, odnosno otpuštanja. Međutim, i taj koncept ima svoje rizike. Moralo bi se ući u veliku reformu državne uprave i gubljenje političkog oslonca u moćnoj birokratskog strukturi. Zato je početkom tjedna vicepremijer Božidar Đelić objasnio da će, ako ne prođe ni jedna od ovih varijanti, država biti prinuđena da podigne porez na dodanu vrijednost (PDV) i trošarine.

Tiha prijetnja
Ovo bi se moglo shvatiti kao tiha prijetnja, jer je u razgovorima s MMF-om podizanje osnovnog poreza ostavljeno kao posljednja mogućnost. Povećanje PDV-a je proinflatorno, ovaj namet nije selektivan i udara sve po džepu (najviše najsiromašnije) i, za razliku od poreza na dohodak, ostavlja širok prostor za poreznu evaziju. I uz sve to podizanje PDV-a na 20 posto, sa sadašnjih 18 postotaka, moglo bi da donese oko 33 milijarde, a nedostaje 100 milijardi. Ni povećanje trošarina ne donosi mnogo, jer je povećanje obavljeno u veljači (benzin, pivo, kava i duhan) izazvalo buru prosvjeda, osobito proizvođača cigareta, tako da je ovih dana izvršeno korigiranje. Zanimljivo je da iz MMF-a nema nikakvih reakcija na ovu financijsku zbrku u Srbiji. Kao da je stručni tim iz Washingtona ostavio prilično širok manevarski prostor Vladi Srbije. Riječju, nas interesira ušteda od 100 milijardi, kako ćete doći do nje vaša je briga.