Energetska slika svijeta u današnjem je svijetu vrlo nejasna, a što više informacija posjedujemo, to postajemo zbunjeniji. Jedni upozoravaju da nam prijeti nestašica nafte, dok drugi tvrde da se u zemlji nalaze zalihe dostatne za jedan još dosta dugačak period. Kako god bilo, cijene nafte vrlo su osjetljiva tematika.

Razne poruke, skromno i sumnjivo izvještavanje te senzacionalni naslovi koje nam plasiraju mediji zbunjuju nas pa uopće nismo upoznati sa realnim stanjem. Jedni smatraju da je nafnoj eri došao kraj te da ćemo se u budućnosti koristiti nekim, alternativnim izvorima energije. S druge strane, neki tvrde da ćemo, uz razvoj tehnologije i nova dostignuća, moći iskoristiti sve zasad još neiskorištene zalihe nafte pa će cijena nafte padati. S Bliskog istoka stižu svakakve informacije, o padu proizvodnje, rastu cijena i slično.

Stoga se postavlja pitanje: što je istina od svega toga? Kako stvarno stojimo? Prijeti li nam energetska nestašica i ekstremno visoke cijene ili su zalihe toliko obilne da možemo očekivati pad cijena u budućnosti?

Da bi javnost upoznali sa činjeničnim stanjem i predstavili stvari onakivma kakve doista jesu, novinari portala Oilprice.com razgovarali su sa vodećim svjetskim stručnjakom za energetiku i ekonomiju, Jamesom Hamiltonom.

Hamilton je sveučilišni profesor u San Diegu, a bio je savjetnik brojnih znanstvenih i ekonomskih institucija, između ostalih i za Europsku središnju banku. U intervjuu za portal Oilprice.com Hamilton je dao svoje mišljenje o energetskoj slici svijeta nastojeći prikazati stvari onakvima kakve doista jesu.

Hamilton ističe kako su cijene nafte oduvijek bile volatilne i ne možemo sa sigurnošću reći kako će se kretati u budućnosti jer to ovisi o mnogim faktorima. S jedne bismo strane, navodi, mogli imati pad cijena nafte u idućih 12 mjeseci. Ponajprije zbog značajnih ekonomskih šokova s kojima se Kina suočava koje nitko ne može poreći. Isto tako, ukoliko Irak uspije realizirati barem pola od proizvodnje koju su zacrtali, za što tvrdi da nije realno, cijene će padati. S druge strane, vojni sukobi na Bliskom istoku ne jenjavaju, osobito u Iraku. Takvo bi neizvjesno stanje mogli izazvati značajan rast cijena nafte.

Činjenica je, navodi Hamilton, da je potražnja neosjetljiva na cijene nafte u kratkom roku. Isto tako, u ovom trenutku je višak naftnih zaliha diljem svijeta ipak skroman pa bi svaki i manji poremećaj mogao izazvati snažne promjene cijena. “Zbog toga, ne vjerujem ničijim prognozama o kretanju cijena nafte u bliskoj budućnosti ”, rekao je.

Unatoč tome, sasvim je jasno koji to faktori, još od 2005. godine utječu na rast cijena nafte diljem svijeta, navodi Hamilton. Potražnja za naftom, osobito iz zemalja sa gospodarstvom u nastajanju, snažno je porasla, a globalna se proizvodnja nafte odvija u dosta teškim i nestabilnim uvjetima.

Najvjerojatnije je da će i u budućnosti ovi faktori biti prisutni pa će kretanje cijena nafte i dalje biti volatilno. Desetljeće ispred nas biti će stoga, smatra, vrlo sličnom prethodnom, uz volatilne kretanje cijena nafte. Ipak, naglašava uzlazni trend kretanja cijene nafte.

Zemlje poput SAD-a i Japana u prošlosti su svoj rast temeljile upravo na temelju resursa koje su posjedovale. Resursi su ‘presušili’, a gospodarstvo tih zemalja stagnira. Postavlja se pitanje kako da krenu dalje.

Hamilton navodi kako se nekad najrazvijenije zemlje danas suočavaju sa brojnim gospodarskim problemima. Naime, one su ranije bile najveći proizvođači a danas im tu ulogu preuzimaju azijske zemlje. Ipak, dodaje da te zemlje imaju još neke prednosti koje bi mogle iskoristiti. Primjerice, SAD je postigao velik uspjeh u proizvodnji zemnog plina i to bi moglo biti polazište za daljnji rast i pokretanje izvoza. Isto tako, tu je i proizvodnja alternativnih izvora energije. Dodaje kako je vrlo važno provesti regulatorne reforme i investirati u infrastrukturu kako bi se potaknuli i potrošači i poduzetnici te više pažnje obratili na alternativne izvore energije.

Osim situacije u Iranu i Siriji, navodi da postoje i drugi geopolitički rizici na koje bismo trebali obratiti pažnju, a koji bi mogli utjecati na volatilnost cijena na energetskim tržištima. Tu spominje nemire u Sudanu i Nigeriji, Venezueli i Kazahstanu. Isto tako, Irak u koji mnogi polažu nadu, bio je poprište sukoba u prošlosti i nitko ne može sa sigurnošću reći kako će se situacija odvijati ubuduće. Stanje u Egiptu i Libiji također nije bajno, a postoji mogućnost i da se posljedice iransko-sirijskog sukoba preliju u susjedne zemlje.

Kad cijene nafte strmoglavo rastu, političari i mediji uglavnom okrivljuju naftne kompanije i špekulante da manipuliraju tržištem. No postavlja se pitanje jesu li oni uistinu glavni krivci za rast cijena ili se iza svega kriju neki drugi faktori, koje mediji ne vide, odnosno ne smiju ili ne žele vidjeti?

Hamilton navodi kako je priča zapravo vrlo jednostavna. Iako je mnogi političari pokušavaju iskriviti, a mediji nam nerijetko plasiraju neistine koje pogoduju nečijem osobnom interesu. Svjetska proizvodnja nafte stagnirala je između 2005. i 2008. godine, iako je rast svjetskog BDP-a iznosio čak 17 posto. Uz takav ekonomski rast bilo bi sasvim uobičajeno očekivati i povećanje potražnje, osobito iz zemalja sa rastućim gospodarstvima. I doista, Kina i je povećala svoju potrošnju nafte na milijun barela dnevno u te tri godine. S obzirom na to da se proizvodnja nije povećala već je stagnirala, ostale su zemlje, zbog kineskog rasta, morale smanjiti svoju potrošnju. Tu se ponajprije misli na zemlje EU, SAD i Japan. Ipak to se nije dogodilo pa su cijene narasle. Onima koji se žale da su cijene previsoke, Hamilton postavlja pitanje: što mislite koliko bi cijene morale rasti da bi Amerikanci smanjili vlastitiu potrošnju od milijun barela dnevno?

U budućnosti zasigurno možemo očekivati svojevrsnu revoluciju, a onima koji misle da će neiskorištene zalihe nafte vratiti svijet kakav smo nekad poznavali, Hamilton poručuje da su propustili mnogo toga te da im nedostaje jedna velika slika.