Kada se dogodi nesreća na autocesti, često je ja kasno za kajanje. Pojas, statistički gledano, spašava živote. Ako se brzinom koja je u skladu s ograničenjima, statistički gledano, smanjuje broj nesreća onda predlažemo da se razmotri sljedeći model za nadzor brzine vozila na autocesti. Model je jednostavan i opisan na primjeru autoceste Zagreb-Rijeka.

Sigurnost u prometu

Jedan od segmenata Nacionalnog programa za sigurnost cestovnog prometa RH do 2020. je postavljenje cilja da ograničenje brzine poštuje 90 posto vozača. Kako postići da većina vozača poštuje prometne znakove i ograničenja brzine? Stalnim nadzorom nad svim vozilima? Evo jedan video u kojem se sofisticiranom opremom mjeri brzina većeg broja vozila.

>>> Slovenac autocestom A3 vozio 239 km/h, kažnjen sa 3000 kuna

Primjer autoceste Zagreb – Rijeka

Nije nužno koristiti skupu i sofisticiranu oprema za nadzor brzine na autocesti. U našem primjeru pokazujemo da postoji jednostavan način kojim se može nadzirati veliki broj vozila. Na primjeru autocest Zagreb-Rijeka razmak između dvije naplatne kućice iznosi 147 kilometara. Imamo podatke o ulasku vozila na autocestu i vremenu izlaska s autoceste.

Jednostavna formula iz fizike (V=S/t) daje prosječnu brzinu vozila i u našem slučaju pokazuje da smo u 4 od 10 naših putovanja imali čak 4 prekoračenja brzine. U devetom putovanju radilo se o velikoj žurbi. Uz izračunati prosjek od 152 km/sat – znamo da se je vozilo na pojedinim dionicama kretalo puno većim brzinama od ionako velike prosječne brzine.

Napravili smo kompletnu prezentaciju s različitim varijantama i promjenama parametara, uzimajući u obzir različite trajektorije, tolerancije i greške mjerenja, različita ograničenja na različitim dionicama i zaključili da se ovakav sustav može jednostavno i brzo primijeniti. U tehničkom pogledu potrebno je napraviti precizno i sinkronizirano mjerenje vremena u početnoj i završnoj točki. Jedno od ograničenja sustava je to da se ne može mjeriti brzina svih vozila već samo onih koji se nisu zaustavljali na odmorištima ili uz cestu. Sama preciznost mjerenja nije problem jer se radi o velikom intervalu vremena pa je moguće postići veliku točnost mjerenja.

Gdje je problem?

Materijali su bili poslani novinarima Nove TV međutim nije pokazan nikakav interes. Interes je pokazao MUP. Na sastanku s načelnikom Odjela za sigurnost cestovnog prometa Policijske uprave odmah je ukazano na nemogućnost primjene ovog modela. Problem je naravno u zakonskoj regulativi i ograničenjima a vezano uz određivanje vremena i lokacije nastanka prekršaja. Drugim riječima – neprimjenjivo u praksi bez promjene u zakonima. Stoga će MUP i dalje morati koristiti svoje presretače za hvatanje eksibicionista koji jure autocestama brzinama većim i od 200km/sat.

A dovoljno bi bilo sjesti u fotelju s olovkom u ruci i na izlistu računa pogledati koliko je vremena prošlo od ulaska do izlaska s autoceste (V=S/t).

Ovaj članak napisan je s ciljem da se nadzorom brzine pokuša smanjiti broj vozača koji drastično prekoračuju brzinu na autocestama, ali da se i ukaže na to da bi zakonska regulativa morala ići u susret tome da se pomogne policiji u njihovom radu. Ovakav model ne nosi nikakav trošak jer postojeći sustav naplate već sadrži sve potrebna podatke. Ili da umjesto javnog interesa gledamo osobni? Da je ovakav sustav u praksi, mi bismo morali platili 4 kazne.

PREPORUČAMO VEZANE TEKSTOVE:

Vozači „presretača“ vježbali brzu i sigurnu vožnju

Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa RH