Obrtnici se često nalaze u neugodnoj situaciji jer nisu podmirili svoje porezne obveze prema državi. Ovaj tekst daje jedno od viđenja uzroka neplaćanja socijalnih doprinosa obrtnika. Posljedice neplaćanja su blokade žiro računa obrta i ovrhe nad imovinom obrtnika. Ovu temu obrađuje i Hrvatska obrtnička komora u svojim publikacijama koje su dostupne i na internet stranicama.

Izvor: Hrvatska obrtnička komora

Neven Završki, savjetnik za ekonomska pitanja HOK-a sistematizira problematiku neplaćanja u tekstu pod nazivom Blokada i ovrha računa obrtnika.

U navedenom članku navodi se:

“Nedostatak sredstava za plaćanje zakonom propisanih ili ugovorima preuzetih obveza najčešće je vezan za loše poslovne rezultate koji mogu biti posljedica:

– pogrešnih procjena, planova ili poslovnih odluka samog obrtnika/poduzetnika
-objektivnih okolnosti na tržištu (npr. smanjenje potražnje u uvjetima gospodarske krize, ali i iz drugih promjena nastalih na tržištu)
– propisima izmijenjenih uvjeta poslovanja (npr. povećane stope poreza ili povećana fiskalna opterećenja cijene rada)
– općenitog nepoštivanja obveze plaćanja obveza u roku (koje najčešće izvorište ima u državi, odnosno njezinim tijelima i poduzećima u njenom vlasništvu).

“Analiza uzroka blokiranih računa kod obrtnika moguća je tek na temelju anketiranja obrtnika, no iz dostupnih informacija može se zaključiti da se uglavnom radi o nedovoljnom tržištu za obrtničke proizvode i usluge ili su obrtnici, kao najmanji poslovni subjekti na kraju lanca plaćanja, najteže pogođeni nepoštivanjem rokova plaćanja ili potpunim neplaćanjem. Najčešće nisu niti u poziciji svoja potraživanja tražiti sudskim putem jer su njihovi dužnici ili propala trgovačka društva koja nemaju sredstava iz kojih bi se naplatili (ako im se uopće može ući u trag), ili se radi o stalnim kupcima (najčešće samo jednom ili dva) o kojima je ovisan cjelokupni opstanak obrta, pa su prisiljeni trpjeti višemjesečno neplaćanje, odnosno na tužbu i prisilnu naplatu se odlučuju tek kad poslovna suradnja posve prestane. Vrlo je čest slučaj da obrtnici, do krajnjih granica izdržljivosti, podmiruju obveze prema državi, uključivo i sve obveze za svoje radnike, ali u nedostatku sredstava da se podmire sve obveze, ne plaćaju svoje vlastite doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Na taj način imaju osjećaj da nisu nikome ništa dužni, osim sebi samima, a što može biti uzrok posebno teških problema.”

Nadovezujući se na ovaj tekst kreirali smo prioritete plaćanja obrtnika. Na vrhu popisa plaćanja nalaze se vjerovnici čije se obveze moraju podmirivati redovito uz nemogućnost većeg kašnjenja. Tu najčešće spadaju banke i razni davatelji pozajmica te dobavljači robe i usluga . Na vrhu prioriteta je i isplata plaća zaposlenima u obrtu, ali ne i samom vlasnik obrta. Najveći broj obrtnika ne isplaćuje si plaću jer je u grupi dohodaša koji imaju fiksne obveze za plaćanje socijalnih doprinosa. Te obveze vlasnik obrta uvijek stavlja na dno liste plaćanja.

Tablica prikazuje prioritete plaćanja obrtnika. Pretpostavili smo da veliki dio obrtnika ima redovit priliv sredstava koji je nedovoljan za pokrivanje svih rashoda.

U razgovorima koje smo vodili s HOK-om složili smo se da najveći dio problema oko blokada i ovrha nastaje upravo radi neplaćanja socijalnih doprinosa a što nadzire Porezna uprava. No postoji veliko neslaganje oko viđenja poreznog opterećenja koji bi mogao riješiti ovaj problem.

Poslovanje s gubitkom, kroz duži vremenski period generira rast poreznih obveza po osnovi socijalnih doprinosa. Stari dugovi, uz značajnu zateznu kamatu rastu i generiraju se novi dugovi. U uvjetima gospodarske krize ne nazire se mogućnost većih skokova u prihodima koji bi uz pokrivanje troškova tekućeg poslovanja mogli izdržati i stare porezne dugove te njihove kamate.

Obrtnicima je neugodno razgovarati o temi neispunjavanja poreznih obveza prema državi jer se radi o relativno malim novčanim iznosima (manje od 2.000 kn mjesečno – za one obrtnike koji su izabrali plaćanje paušala rješenjem porezne uprave ili nešto većim iznosima za obrtnike koji si isplaćuju plaću).

Ovaj problem bi se mogao jednostavno riješiti kada bi se kritički sagledao sadašnji porezni sustav koji obrtnika – fizičku osobu – tretira isključivo kao poslovni subjekt. Poslovni subjekti nemaju Gaussovu krivulju distribucije dobiti kao što to vrijedi za plaće zaposlenika u pravnim osobama. Tvrtke i obrtnici u realnom sektoru osim poslovanja s dobiti posluju i s gubicima. Za obrtnika poslovanje s gubitkom znači ne samo poslovni nego i osobni krah iako bi fizička osoba morala imati razuman stupanj zaštite. Država koja ne štiti svoje poduzetnike i ne sagledava uzroke problema gubi veliki broj svojih obrta i radnih mjesta u obrtima. Obrtnici i poduzetnici se prebacuju u siguran sustav zaštite kroz prijevremena umirovljenja ili rad na crno, ili kombinaciju navedenog.