Najava raspodjele dionica u državnom vlasništvu braniteljima srušila je dionicu Đuru Đakovića i promovirala je u tjednog naj-gubitnika, a klizanje bi se moglo i nastaviti. Branitelji-zaposlenici Đure-Đakovića, koji zbog vrlo opipljivih razloga nisu uspjeli zajahati prvi val privatizacije (njih petstotinjak), a vlada im sada u predizborno doba ponovno pruža tu mogućnost, prometnuli su se u najvećeg dobitnika, neki bi čak rekli – profitera. Ili se bar se tako čini onim nezadovoljnicima koji su svoje pravo (paket od 20.000 DEM, 20-postotni popust, dodatni popusti po godinama staža te 50-postotni popust na plaćanje gotovinom) uspjeli iskoristiti, ali tako da su te dionice vrlo brzo, prisiljeni neimaštinom, ne sluteći bolja vremena, prodali za samo djelić nominalne vrijednosti. Privatizaciji je, izgleda, suđeno da stvara nove nepravde. Danas ovih petstotinjak ‘sretnika’ (koji su, treba reći, bili dovoljno sretni da prežive i ratne oluje u kojima su aktivno sudjelovali) za sitnu lovu kupuje već stvarnu vrijednost, kojom sutra mogu osigurati egzistenciju. Za 30 kuna kupuju dionicu koja je na tržištu, koliko jučer, vrijedila 270.

Poklonjene dionice
Vlada bivšim braniteljima, sadašnjim biračima, za tridesetak milijuna kuna prodaje (‘poklanja’) paket koji na tržištu vrijedi 250 do 300 milijuna kuna (uzevši u obzir posljednje klizanje). I to bez lockup razdoblja u kojem se dionice ne smiju prodavati. Iako u udruzi branitelja tvrde da većina radnika nema namjeru prodavati, ističu da će dio dionica pod hipoteku, dok će ostatkom moći slobodno raspolagati. U 2007. više nijednog radnika, ma koliko siromašan bio, ne treba nagovarati da pristane na takav deal, makar to značilo zaduživanje i dizanje kredita. Pri tom, naravno, stvari kod nas ne mogu glatko funkcionirati – neki koji su dionice već platili, ne mogu njima raspolagati zbog zastoja u preknjižbi kojeg u vladi objašnjavaju posljedicama akcije Maestro. No, nema dvojbe da će prijetnja radnika da će blokirati glavnu skupštinu i predizborni skup HDZ-a u Slavonskom Brodu najavljen za 11. rujna – upaliti. Vlada će pod javnim pritiskom donijeti koju god odluku mora. I povući koju god mora. Nije samo jasno zašto im se u tako osjetljivom trenutku događaju takvi kiksevi. K tome, ova prijetnja jasno ukazuje Sanaderovom timu da na bezuvjetnu zahvalnost baš i ne treba računati. No, dobro, ne moramo biti toliko ljubomorni, vlada će nam pred izbore svima dati priliku da osjetimo svoju porciju zadovoljstva (i, posljedično, nadaju se – zahvalnosti, prema onome tko nam je to omogućio).

Greške IPO-a
Cijena dionice T-HT-a svakako neće biti takav sitniš kao u slučaju Đure Đakovića, no popust će biti dovoljno velik da se što više birača ohrabri na takvu avanturu. Stanje na tržištu kapitala govori da se mnogi spremaju za taj trenutak. No, hoće li za to u potpunosti biti spremni novajlije kojih će ovaj put biti na desetke tisuća? Dogodi li se debakl kao s dionicama Ine, kad mnogi na samom početku nisu mogli trgovati (iako netko može reći da su za to sami krivi), nezadovoljstvo će ponovno morati polizati vlada. Ona je odgovorna da i oni koji o trgovanju dionicama baš ništa ne znaju budu spremni pod istim uvjetima sudjelovati u trgovini čim ona krene.

Smisao privatizacije
Pogotovu što je relativno izvjesno da uzlet dionica T-HT-a neće trajati tako dugo kao uzlet dionica Ine (koja je, ugred budi rečeno, također doživjela strmoglavi pad nakon odluke o ‘poklonu’ dionica bivšim zaposlenicima, a greškom je tisućama umirovljenika umanjen staž i pravo na dionice). No, što god rekli o poklonjenim dionicama, koristi od IPO-a su mnogo više nego političke, stranačke ili osobne. Neki će možda izračunati koliko je država izgubila na popustima u slučaju Ine i T-HT-a, no drugi će nazvati ne samo predizbornim nego i pametnim ulaganjem u razvoj cjelokupnog hrvatskog tržišta kapitala. Kad se već čini da vlade nemaju pojma što žele postići privatizacijom, osim riješiti se tereta na takav način da im nitko ništa ne zamjeri (što koriste meštri koji tim procesima upravljaju), onda barem neka svaka takva velika transakcija prođe preko burze, gdje se barem jasno vidi koliko što vrijedi.