Svi koji se odluče na štednju u trećem stupu mogu se dogovoriti sa svojim poslodavcem da mu se uplaćuje u mirovinski fond iz bruto plaće, a ne da zaposlenik samostalno svaki mjesec izdvaja iz plaće koju dobije na račun. Tako zaposlenik može mjesečno više uplatiti u fond, a da mu na kraju ostane više novca za život. “Uzmimo primjer poslodavca koji daje prilikom zaposlenja radniku mogućnost izbora između bruto plaće 8131 kunu i bruto plaće 7631 kunu i uplate 500 kuna dobrovoljne mirovinske štednje. Prvi radnik imat će neto plaću 5669,12 kuna, a drugi radnik imat će 5387,12 kuna neto plaću, odnosno ona će biti manja za 282 kune, ali će mu poslodavac svaki mjesec uplaćivati 500 kuna u dobrovoljni mirovinski fond prema njegovu izboru pa odlaskom u mirovinu može imati i dodatnu mirovinu iz ušteđenog iznosa u dobrovoljnome mirovinskom fondu”, objašnjava Senka Fekeža Klemen, predsjednica Uprave Erste DMD-a za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom.

Vlasništvo nad imovinom
Dobrovoljna mirovinska štednja vodi se i u mirovinskom fondu na ime člana mirovinskog fonda te je njegovo isključivo i nasljedno vlasništvo, bez obzira na to uplaćuje li novac sam član ili to u njegovo ime čini kompanija za koju radi. “Specifičnost dobrovoljne mirovinske štednje je u tome da uplate nisu fiksne pa mogu biti različitih iznosa i u različitim intervalima, već prema mogućnostima člana mirovinskog društva. Ako član neko vrijeme radi za kompaniju koja mu uplaćuje dobrovoljnu mirovinsku štednju te se to nakon nekog vremena promijeni, za samog se člana neće ništa promijeniti. Prikupljena sredstva kapitalizirat će se na njegovu računu do trenutka isplate sredstava iz dobrovoljnoga mirovinskog fonda, bez obzira na to hoće li poslije nastaviti uplatu”, kaže Fekeža Klemen. Prema najnovijim podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga iz veljače, dobrovoljni mirovinski fondovi imali su 186.002 člana. “Ne postoji službeni podatak o tome koliko članova samo uplaćuje dobrovoljnu mirovinsku štednju, a u koliko slučajeva to čine njihovi poslodavci. U svakom slučaju, smatramo da bi trebalo povećati porezne olakšice poslodavcima za uplate dobrovoljne štednje kao i državne poticaje osiguranicima koji sami štede za mirovinu”, ističe Fekeža Klemen. Budući da se u većini zemalja Europske unije zbog nepovoljnih demokratskih kretanja očekuje sve veći teret mirovina u idućih 15 do 20 godina, dobna granica za odlazak u mirovinu sve se više povećava.

Bezbrižna starost
“Želimo li se zaštititi od rizika promjene propisa i povećanja granice za punu starosnu mirovinu, moramo što prije započeti dobrovoljno štedjeti za mirovinu”, smatra Fekeža Klemen. Zbog toga mnogi apeliraju na građane da što prije počnu uplaćivati novac u treći mirovinski stup kako bi osigurali bezbrižniju starost. Mirovinska reforma koja je krenula 2002. u jednom je trenutku stala. Osim četiri obvezna mirovinska fonda osnovano je još šest dobrovoljnih fondova u koje može pristupiti bilo tko te petnaest zatvorenih u koje se mogu učlaniti samo zaposlenici kompanija koje su i osnovale te fondove. Šest dobrovoljnih fondova krajem veljače imalo je neto imovinu od 1,69 milijardi kuna koja se iz mjeseca u mjesec povećava. No da bi se sve više građana odlučilo na štednju u trećem stupu, potrebne su brojne stimulacije. “Porezne olakšice poslodavcima na uplatu premije dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja dobra su prilika da što bolje stimuliraju zaposlenike, postanu konkurentni na tržištu rada i stvore društveno odgovornu zajednicu u kojoj će država i poslodavci pomoći radniku da lakše uštedi pristojan iznos. Poslodavci, ali i porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost oslobođeni su plaćanja poreza na dohodak do visine 500 kuna mjesečno (6000 kuna godišnje) na uplate premija dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje uplaćuju sebi ili svojim radnicima”, objašnjava Fekeža Klemen.

Državni poticaji
Ističe kako dobrovoljna mirovinska štednja omogućava i ostvarivanje prava na državna poticajna sredstva u visini od 15 posto uplaćenog iznosa (do najviše 5000 kuna godišnje), pravo na korištenje mirovine već s navršenih pedeset godina života, a i prinos koji fond može ostvariti utječe na visinu iznosa sredstava na privatnom računu. “Članovi će prilikom umirovljenja platiti porez na dohodak po stopi od 12 posto na osnovicu u visini uplaćenih premija na koje poslodavac ili porezni obveznik koji obavlja samostalnu djelatnost nije platio porez na dohodak”, kaže Fekeža Klemen.

Stanje na tržištu

Šest dobrovoljnih fondova
U Hrvatskoj postoji šest dobrovoljnih mirovinskih fondova. Prema podacima Hanfe za veljaču, najveću neto imovinu među njima ima fond AZ Profi. Njegova je imovina iznosila 705,87 milijuna kuna i 2,7 posto je viša nego u siječnju. Taj fond ujedno ima i najviši godišnji prinos od početka djelovanja, koji iznosi 8,35 posto. Drugi po veličini je Raiffeisenov dobrovoljni fond sa 574,35 milijuna kuna neto imovine. Najmanji među šest dobrovoljnih fondova je Ersteov Plavi Protect, koji ima neto imovinu od 44,57 milijuna kuna, dok svi ostali imaju imovinu veću od sto milijuna kuna. Prvi otvoreni dobrovoljni fond osnovan je 2002. godine – Raiffeisenov fond – a prva imovina na godišnjoj razini iznosila je 3,19 milijuna kuna. Već iduće godine osnovani su fondovi AZ-a i Croatia osiguranja, a ukupna neto imovina dobrovoljnih fondova skočila je na 29,59 milijuna kuna i od tada raste.