Međunarodni tokovi kapitala u posljednjih su se pet godina smanjili za čak 60 posto te ne pokazuju znakove skorijeg oporavka. U odnosu na predkrizna vremena, a tiče se stanja iz 2007. godine, krediti i investicije između država pali su sa 11,8 bilijuna dolara na 4,6 bilijuna u 2012., pokazuje najnovija studija konzultantske kuće McKinsey.

Posljedica je to smanjivanja troškova u svjetskim financijama i pritiska na banke koje plasiraju sve manje kredita. Najveći padovi tokova kapitala zabilježeni su u Europi zbog snažne dužničke krize, a najveća korekcija pritom se dogodila u Velikoj Britaniji.

V. Britanija najveći gubitnik

Iako ta zemlja nije članica zone eura, McKinsey je izračunao da je zabilježila pad međunarodnih tokova kapitala od čak 82 posto između 2007. i 2011. godine. Većina britanskog pada posljedica je, piše Financial Times, manjeg plasmana bankarskih kredita.

"Snažan pad uzrokovao je novu nesigurnost oko budućeg razvoja financijske globalizacije", stoji u analizi. Iako je svjetska ekonomija u posljednje vrijeme pokazivala znakove poboljšanja, analitičarka McKinseyja Susan Lund još ne vidi oporavak finacijske globalizacije.

Nakon kolapsa američke investicijske banke Lehman Brothers, svjetski tokovi kapitala pali su na 1,7 bilijuna dolara u 2009. godini, što je bilo najniže od 1995. godine.

No oporavak koji je uslijedio godinu nakon toga zaustavljen je jer su se europske banke povukle unutar nacionalnih granica.

A koliko su kreditori Staroga kontinenta važni za međunarodne tokove kapitala, pokazuje podatak prema kojemu su oni zaslužni za 56 posto rasta između 1980. i 2007. godine, ali su isto tako i odgovorni za čak 72 posto korekcije nakon toga.

Suprotan smjer

U eurozoni se ponešto povećalo plasiranje kredita kao i kupnja obveznica na nacionalnim tržištima, kaže Lund no upozorava da je "cijeli smisao stvaranja jedinstvene valute bio potaknuti integraciju tržišta, a to ide u suprotnome smjeru".

Nasuprot tome, tokovi kapitala među gospodarstvima u razvoju gotovo da su se vratili na predkrizne razine.

Riječ je o 1,8 bilijuna dolara u prošloj godini, dok je, primjerice, 2000. bila riječ o 295 milijardi dolara. Kina je sada jedan od najvećih izvora financiranja za Latinsku Ameriku, veći od Svjetske banke i Međuameričke razvojne banke (Inter-American Development Bank) zajedno, stoji u analizi ove konzultantske 
kuće.