Na konferenciji Startup Sauna u Zagrebu ovoga je tjedna gostovao Moaffak Ahmed, jedan od najvećih stručnjaka za finsku startup zajednicu, ali i brzo širenje startupa na strana tržišta.

Ulagač je u 10 startupa, partner i suosnivač venture capital fonda Venturi Venture Acceleratora, koji je jedan od 10 službeno licenciranih VC fondova finske vlade. U ovaj je biznis ušao nakon što je njegov softverski startup Tremu, koji je s prijateljima osnovao u Finskoj, 2006. kupio jedan od najvećih investicijskih fondova na svijetu Warburg Pincus. Dotad je Trema, startup čiji su softver za upravljanje rizinicom kupile Europska središnja banka, GE Capital i Unilever, u tri kruga skupio više od 10 milijuna dolara investicijskog kapitala. Prvi su novac dobili od jednog norveškog fonda, potom 1999. od Deutsche Banka i zatim od Carlyle Groupa. Ahmed je potom s ostalim osnivačima izašao iz tvrtke, a godinu dana poslije u tvrtku koja se sada zove Wall Street Systems ušla je tvrtka kćer Warburga Pincusa.

Je li Trema uistinu bila finski startup, tvrdi se i drukčije?
Posve sam siguran u to. Na početku nas je bilo četvero i nismo imali novca, samo ideju za softver. Razgovarali smo s nizom korporacija u Finskoj, ali u nas je 90-ih bila recesija i velike kompanije nisu bile raspoložene za investiranje. Zato smo morali odmah razmišljati o tome kako naš proizvod prodati u inozemstvu. Otišli smo u Švedsku. Za klijenta smo razvili rješenje uz mogućnost da taj softver prodajemo dalje. Potom smo sjedište iz Finske preselili u Švedsku, a na kraju je Trema prodana kao tvrtka sa sjedištem u Nizozemskoj.

I mnogi hrvatski startupi razmišljaju o preseljenju u Berlin ili London. Što biste im savjetovali?
Hrvatska će uskoro postati dio EU, pa će biti svejedno gdje imate sjedište. To vrijedi za europske ulagače, ali američki često traže da je sjedište startupa u SAD-u.

Zašto se u Finskoj toliko ulaže u startupe?
Prvi razlog je što imamo nešto slično vašem Zagrebačkom inkubatoru poduzetništva. Kod nas je to poslovni inkubator Startup Sauna, koji je znatno podigao važnost startupa u finskom javnom životu. Zbog toga su i političari prepoznali važnost startupa za stvaranje novih radnih mjesta. Drugi razlog je taj što je država prepoznala da više nemamo Nokiju. Od te su kompanije svi očekivali da će rasti dovijeka i otvarati nova radna mjesta. S druge strane, startupi poput Rovia i Supercella pokazali su da se na novi način Finska opet može globalno tržišno natjecati. Zato država podupire ulaganja u razvoj računalnih igara, ali i drugih ICT područja.

Što točno radi finska vlada?
Putem ministarstva gospodarstva i državne inovacijske agencije Tekes pokrenula je program Vigo. Posrijedi je novi način korištenja postojećih mehanizama financiranja za nove potrebe, odnosno usmjeravanje novca prema startupima. Vigo je otvorio javne natječaje i od 2010. podupro deset startup akceleratora, među kojima je i onaj u kojem sam suosnovač, Venturi Ventures Accelerator.

Znači da vam je država dala novac da ulažete u startupe?
Ne. Naš fond u cijelosti je privatno financiran, radimo kao privatna kompanija i ne primamo javni novac. No, ulažemo u startupe. Zauzvrat država startupima u koje mi ulažemo može dati grantove i 'soft loanove' kako bi brže rasli. Naši startupi imaju prednost pri odobravanju sredstava. Jedan od ciljeva Viga bio je da država izabere 10 akceleratora koji će ulagati i privući druge da ulažu u startupe. To je odlično krenulo. Mnogo je novca uloženo u startupe, Vigo navodi više od 100 milijuna eura. 

Koje su dječje bolesti takva pristupa gospodarstvu u Finskoj?
Država i javna uprava svuda su iste. Zato su bitne organizacije poput Startup Saune, koje educiraju javni sektor i medije. Ljudi ne razumiju da startupi nisu male verzije velikih kompanija. Startupi nemaju formalne procese i rade posao drukčije od velikih kompanija, koje imaju strategiju. Državi se takav pristup više sviđa, jer je uređeniji. No, vidimo da nije uvijek i tržišno najbolji. Drugo veliko područje mimoilaženja je u tome što su države usmjerene same na sebe. Startupi su pak danas mahom usmjereni na cijeli svijet. Odmah moraju razmišljati o izvozu. I nije to samo koncept razvoja oko kojeg postoji prijepor između startupa i države. Štoviše, i među poduzetnicima ima onih kojima je izvoz kao način poslovanja blizak i oni kojima nije. Cvjećarnice ili vozačke škole nikad neće biti globalni biznisi. Zato je ključno da državna uprava razvije poseban pristup prema startupima, od porezne uprave nadalje. Netko u državnoj upravi neće blagonaklono gledati u knjige cvjećarnice koja tri godine zaredom gubi novac. No, među startupima su iznimke oni koji u prve tri godine imaju drukčije stanje. Startup je, međutim, u te tri godine privukao investitore, a zapošljava iako je u minusu. Države se tek trebaju naučiti nositi s takvim pristupom.

Ako treba, čak i intervjuiraju

Kako pomažete startupima u koje ste uložili?

Uložili smo u pet startupa, odreda softverskih, koji imaju globalni potencijal i menadžment koji želi ići tim putem. Pomažem im u istraživanju tržišta, networkingu, izgradnji kanala prodaje, traženju dobrih uporišta na stranim tržištima, čak im intervjuiram potencijalne zaposlenika u inozemstvu. Venturi im daje svoje znanje. Cilj nam je da u roku godinu-dvije startupi mogu širiti svoj biznis u inozemstvo bez nas. Dobitak za nas je rastuća vrijednost našeg udjela, a zajedno smo idućih šest-sedam godina, nakon čega izlazimo iz investicija.