Velika Britanija i Finska nagovijestile renesansu europske nuklearne energetike

Autor: Darko Bičak , 27. prosinac 2013. u 19:15
Europska komisija najavila je istragu oko garantirane otkupne cijene energije na koju se Velika Britanija obvezala ulagačima u novu nuklearnu elektranu

Dok su se Britanci obvezali na cijenu od 110 eura po megavatsatu, Finci smatraju da će njihova nuklearna elektrana moći poslovati uz čak 60 posto nižu cijenu.

Iako je u široj javnosti prošlo relativno nezamijećeno nedavno potpisivanje ugovora između Vlade Velike Britanije i francusko-kineskog konzorcija tvrtki predvođenih EDF-om i Arevom o gradnji dva nova nuklearna reaktora, to bi moglo donijeti nekoliko presedana u europskoj energetici.

Prije svega je riječ da se u Britaniji po prvi puta u 20 godina radi jedna nuklearna elektrana. To je i jedan od prvih projekata u svijetu nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi kada su gotovo sve zemlje stavile moratorije na izgradnju novih nuklearki, a neke poput Njemačke čak i odustale od nuklearne energije.

 

439nuklearnih

reaktora ukupne snage 376 tisuća MW je aktivno danas u svijetu

Državne subvencije
No, dok sama odluka o izgradnji nuklearke snage 3200 MW u britanskom Hinkleyu, koja se radi s novom tehnologijom nuklearnih reaktora tzv. EPR , nije sporna jer projekt podržava i javnost, kontroverzni su financijski uvjeti. Projekt je težak osam do 16 milijardi funti (9,6-19,2 milijardi eura), a od toga  će 10 milijardi biti namireno s državnim jamstvom. Europska unija je već pokrenula istragu o tom projektu smatrajući da se radi o nezakonitoj subvenciji. No, ono što je možda još i problematičnije za čitavi elektro-energetski biznis u Europi je namjera Velike Britanije da investitoru u nuklarku Hinkley Point C zagarantira otkupnu cijenu energije za narednih 35 godina.

Štoviše, radi se o cijeni od 92,50 funti (110 eura) po megavatu (Mwh) i koja je trostruko veća od aktualne cijene električne energije na burzama u Europi. Za primjer, cijena za danas isporučenu struju je na burzi EEX u Leipzigu bila 33,76 eura za MWh. U Francuskoj je na burzi ista struja koštala 31,92 eura, a u Švicarskoj 28,28 eura po megavatu. Poznato je da Europska unija ne gleda blagonaklono kada zemlje članice daju veliki novac za očiglene subvencije, a protivi se i kada se cijene dogovaraju direktno, umjesto na burzi. Koliko je ugovorena cijena energije iz britanske elektrane nerealno visoka, pokazuje i činjenica da Njemačka garantira svojim proizvođačima iz obnovljivh izvora energije (konkretno solarni izvori) maksimalnu cijenu od 100 eura po megavatu – na puno kraće vrijeme nego što je to slučaj s Britancima. Da je ugovorna cijena na dugo razdoblje ozbiljna stvar, pokazuje i situacija s hrvatskim projektom Plomin C koji dobrano kasni prvenstveno iz razloga što Hrvatska ne može investitoru garantirati, u skladu s 3. energetskim paketom EU-a, dugoročnu otkupnu cijenu električne energije, a što je prije bio običaj u većini energetskih projekta, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi. Iz Europske komisije se boje da bi ovaj potez Britanaca, a mogli bi ih sljediti i ostali, mogao u potpunosti uništiti nastojanja za povećanim ulaganjima u obnovljive izvore energije koji bi na taj način postali neisplativi.

 

31država

u svijetu koristi nuklearnu tehnologiju za proizvodnju struje

Europskoj uniji bi problem mogle dodatno otežati zemlje poput Češke, Poljske, Bugarske, Litive, Slovačke i Rumunjske koje imaju u planu investicije u nuklearnu energiju, a koje bi se mogle odlučiti i za britansko poimanje slobodnog energetskog tržišta. Günther Oettinger, povjerenik za energiju EU-a, opisao je ovaj britanski nuklearni sporazum kao vraćanje tržišta energije nekoliko desetljeća unatrag, u regulirano tržište i "sovjetsku eru". Naravno, ovdje nije samo u pitanju energetika nego krupni biznis i u konačnici politika. Interes za ovakav model gradnje nukelarne elektrane imaju sama Britanija koja bi na taj način ubrizgala milijarde funti u svoje gospodarstvo. S druge strane, veću ili manju podršku će im dati i Francuska jer će upravo njihov EDF te Areva, kao najveća svjetska tvrtka za proizvodnju nuklearnih postrojenja, biti nositelji tog projekta. Službeni Pariz je već upozorio Bruxelles da ne usporava gradnju Hinkley Pointa jer bi to moglo dovesti u ozbiljne probleme francusku nuklearnu indsutriju koja zapošljava desetine tisuća ljudi, a koja je zbog izostanka narudžbi u ozračju nakon Fukošime u velikim problemima.

To će sve zasigurno rezultirati zaoštravanjem odnosa Londona i Bruxellesa, a koji ionako nisu sjajni i u koje bi se mogao uplesti i Berlin. Poznato je da Britanija već duže vrijeme, a posebice u mandatu premijera Davida Camerona, zauzima sve distanciraniji stav prema Europskoj uniji, a poslije 2020. bi se mogao održati i referendum na kojem će Britanci odlučivati žele li uopće biti više u EU. Nema sumnje da bi sukob oko ovako značajnog i vrijednog projekta dodatno povećao broj euroskeptika na Otoku koji bi bili uvjereni da je Njemačka napokon u potpunosti preuzela kontrolu nad Unijom. Za razliku od Britanije, u Finskoj se u tišini, sasvim u skladu s praksom Europske unije, također planira gradnja nove nuklearne elektrane snage 1200 MW. To je jedna od rijetkih zemalja u kojoj nuklearna opcija nije postala upitna niti nakon Fukošime i u kojoj su radovi na takvim projektima tekli čitavo vrijeme. Investitor u novi projekt težak šest milijardi eura je tvrtka Fennovoima,a posebno upada u oči da su se Finci okrenuli Rusima i nihovom Rosatomu kojem je to prvi izvozni projekt u Europi u postsovjetskoj eri.

 

35godina

će britanska vlada garantirati investitoru povlaštenu cijenu struje iz Hinkleya

Nukelarna elektrana Pyhäjoki je greenfild investicija bez državnih potpora, a zanimljivo je da projekt podupire čak 74 posto stanovništva istoimene općine na sjeveru Finske. Ova nuklearka će biti više nego dvostruko učinkovitija od one Britanske "Cijena struje iz  elektrane Pyhäjokia neće prelaziti 50 eura po megavatu. Protivim se bilo kakvim državnim subvencijama u energetici jer one uvijek znači da će investitor napuhavati cijenu i konačni iznos koji će morati platiti potrošaći će uvijek biti visok", naglašava Pekka Ottavainen, direkor zadruge tvrtki i jedinica lokalne samouprave koje ja vlasnik Fennovoime. Iako za sada još nije izdana građvinska dozvola za ovaj projekt, Ottavainen očekuje da neće biti administrativnih zapreka i da će početkom 2014. krenuti radovi. 

 

50eura

megavatu bit će cijena električne energije iz nove finske nuklearke Pyhäjoki

Ruska tehnologija
Finci su prvi koji su  još 2005. godine započeli implementaciju novog nuklearnog reaktora European Pressurized Reactora (EPR), koji je sigurniji i pouzdaniji od dosadašnjih, u elektrani Olkilouoto. Projekt razvija finska tvrtka TVO, no ne nazire se kraj gradnje, a troškovi su s prvobitnih tri milijarde eura porasli na 8,5 milijardi. Struja iz te nuklearke trebala je poteči 2009., no novi rok je 2016. Trenutno se partneri u tom projetku, TVU te konzorcij francuske Areve i njemačkog Siemensa, na sudu optužuju krivnju oko kašnjenje i troškova. U međuvremenu je EDF pokrenuo projekt izgradnje nuklearne elektrane, bazirane na EPR tehnologiji, u Flamanvilleu u Francuskoj. No, već su nekoliko puta prekoračeni rokovi i proračun te se ne nazire kada će ona postati operativna. Zbog svega toga su se u Fennovoimi odlučili izbjeći francusku tehnologiju te se okrenuti Rusima čiji novi reaktori se također baziraju na nekoj vrsti EPR tehnologije, a već funkcioniraju širom svijeta. 

Šezdeset godina od prve elektrane

Hrvatska među `nuklearnim´ nacijama

Prema podacima Agencije za nuklearnu energiju (IAEA), danas u svijetu 31 država koristi nuklearnu tehnologiju za dobivanje električne energije. Iako nema na svom teritoriju samu nuklearnu elektranu, među tim društvom je i Hrvatska kojoj pripada polovica NE Krško snage oko 700 megavata (MW). Prema podacima IAEA, trenutno je operativno 439 komercijalnih reaktora (nisu uključeni oni za vojne svrhe), a još 60-ak ih je u fazi izgradnje. Svijet raspolaže s više od 376 tisuća megavata snage instalirane u nuklearkama. Prvi civilni nuklearni reaktor predstavljen je 1951. u SAD-u 1951., a 1954. je u SSSR-u napravljena elektrana Obninsk. No, prva komercijalna nuklearka bila je Calder Hall u Velikoj Britaniji iz 1956.

Komentari (9)
Pogledajte sve

Naravno da su politicki interesi. Ali neovisno o riziku gradjanima treba osigurati energiju. Odnos rizik mora biti optimalan beneficiji gradjana i sigurnosti sustava. Ako nece biti energije bit ce narusen standard i ovakav nacin zivota. A tada se mogu i dogodit ce se drustvena kretanja i profilacija alternativnih politickih opcija.

Primjerice, tzv. Arapsko proljece u Egiptu se dogodilo nakon slabe zetve 2008. i 2009. godine. Egipat kao najveci uvoznik zitarica nije mogao u potpunosti zadovoljiti svoje potrebe. Tada su se gradjani pobunili i srusili Mubaraka, a Muslimansko bratsvo je stupilo na scenu iz ilegale. Sada zamislite sta bi se kod nas dogodilo da nemamo struje za Bozic i Novu godinu. U tom trenutku ni za vladu niti za gradjane nece biti bitno kako ce se ta struja “stvoriti”, iz fosilnih, ekoloskih ili radiokativnih izvora. Sva su pitanja koja se ticu drustva politicka, posebno pitanja iz egzistencijalne sfere kao sto su energetska, prehrambena, socijalna.


Zatvorit ce se kada okolnosti budu neophodne za njihovo zatvaranje. Znaci kada rizicnost bude dovoljno visoka da ne pokriva energetske beneficije za drzavu i drustvo. Inace, za Hrvatsku Krsko nije takva prijetnja kao primjerice jedna madzarska nuklearka sovjetskog tipa relativno blizu nase granice.

O tome i pričam, a to nije jedina, ima ih jos. A to kada ce se zatvoriti su politicki interesi prije svega, a to nikad nije dobro.



A s danasnjom tehnologijom ona je puno sigurnija nego prije 40-ak godina.

Da, ovo bi moglo biti tocno, no postavlja se pitanje sta onda sa hrpom tih starih manje sigurnih elektrana koje i danas rade. Hoće li se zatvoriti? Teško. Koliko su sigurne sada kad im vijek eksploatacije pri kraju, a one moraju još raditi?
[/quote]

Zatvorit ce se kada okolnosti budu neophodne za njihovo zatvaranje. Znaci kada rizicnost bude dovoljno visoka da ne pokriva energetske beneficije za drzavu i drustvo. Inace, za Hrvatsku Krsko nije takva prijetnja kao primjerice jedna madzarska nuklearka sovjetskog tipa relativno blizu nase granice. Poanta je u tome da ljudi to ne znaju pa se ne uzbudjuju previse. Ali da se pokrene inicijativa za izgradnju nuklearke u Hrvatskoj s danasnjom tehnologijom, velika vecina bi bila protiv, posebno udruge civilnog drustva koje stopiraju takve projekte na stetu standarda svih gradjana jer drzava odnosno vlada mora osigurati energiju neovisno o cijeni.

Prije pobjede naftonog lobija i promjene geopoliticke paradigme ovako se govorilo u UN-u:


A s danasnjom tehnologijom ona je puno sigurnija nego prije 40-ak godina.

Da, ovo bi moglo biti tocno, no postavlja se pitanje sta onda sa hrpom tih starih manje sigurnih elektrana koje i danas rade. Hoće li se zatvoriti? Teško. Koliko su sigurne sada kad im vijek eksploatacije pri kraju, a one moraju još raditi?

New Report

Close