Tokijske željeznice vode bitku protiv rastućeg broja samoubojstava – i to pomoću tehničkih trikova. Plavo svijetlo i sigurnosne ograde trebali bi korisnike podzemnih željeznica spriječiti da se bacaju pod vlakove.

Put do željezničkog poduzeća JR Eest u Tokiju traje duže nego inače. Na putu do prometnog čvorišta Shinjukua, kolodvora s najgušćim putničkim prometom na svijetu, na razglasu dolazi poruka da se nešto dogodilo pri čemu je jedna osoba stradala ili ozlijeđena. Svi Japanci odmah znaju o čemu se radi: netko se bacio pod vlak. Iznervirani putnici presjedaju na druge linije, neki se igraju s mobitelima, drugi kratku pauzu koriste da malo pridrijemaju. Sasvim razumljivo, ako uzmemo u obzir da svaki dan osam milijuna putnika na širem područja Tokija koristi podzemne vlakove. “Većina nesreća se događa upravo na kolodvoru, samo mali broj ljudi se baca pod vlak između dvije stanice. Godišnje si preko 600 Japanaca uzimaju život na kolodvorima. Svaki suicid je povezan sa ogromnom financijskom štetom, ali željeznice s tim podacima radi senzibilnosti ne izlaze u javnost“, kaže Tooru Ooba, koji je kod JR East zadužen za sigurnosno planiranje. Sada je međutim pronađeno novo sredstvo u borbi protiv kašnjenja: plavo svijetlo. Svjetiljke za jedan kolodvor koštaju oko četiri tisuće eura – ukoliko funkcionira to je jeftino i jednostavno rješenje, objašnjava Kiyoshi Higuchi koji je odgovoran da transport prolazi bez ikakvih smetnji: “U Glasgowu su prije deset godina ukrasili grad s plavim svjetiljkama pa su primijetili da se broj zločina smanjio. U Japanu smo mi onda plavo svijetlo uveli kako bi spriječili ljude da se bacaju pod vlakove i zabilježili smo pozitivne učinke. Za plavu boju se kaže da smiruje dušu. Jednostavno moramo sve isprobati što može spriječiti samoubojstva.” Navedena teorija međutim još nije znanstveno dokazana. Na jesen ove godine su svi kolodvori na kojima voze glavne linije JR East-a uveli plave lampice. Podaci o efektima se još obrađuju. U međuvremenu se pojavilo novo rješenje, ali i skuplje: sigurnosna ograda na rubu perona, koja onemogućuje skakanje pod vlak. Opremanje kolodvora spomenutom ogradom bi trebalo koštati oko 400 milijuna eura, kaže Ooba: “Najveći problem nam predstavlja vrijeme dok se vrata ograde otvore. To traje nekih desetak sekundi. Kod 29 kolodvora su to sveukupno pet minuta. S obzirom da vlak dolazi svake dvije i pol minute, to za nas znači da nam nedostaju dva vlaka na pa ne znamo kako ćemo sve putnike prevesti na vrijeme.” On procjenjuje da bi radovi na kolodvorima do 2017. trebali biti gotovi. Tek tada će njegov kolega Tsuchiya i njegova ekipa nakon radnog vremena opušteno moći sjesti na zadnji vlak i otputiti se kući. Vlakovođa Tsuchiya doživio je već tri samoubojstva pa poznaje problem povratka na posao nakon doživljenih trauma. Danas se kao voditelj odjela brine za brige ostalih kolega: “Za vlakovođe je ulazak na sam kolodvor psihički najzahtjevniji. Mi možemo samo zakočiti, ništa više od toga. Nakon smrtne nesreće samo rijetki daju otkaz. Dođu kod nas na psihološko savjetovanje, mi ih promatramo te se onda opet vraćaju na posao.”

Statistika smrti

Žalosni rekord
Policija računa s tim da će žalosni rekord od 34.427 samoubojstava iz 2003. ove godine biti oboren. Stručnjaci neke od uzroka vide u svjetskoj gospodarskoj krizi te stopi nezaposlenosti koja u Japanu iznosi 5 posto.

Slabi muškarci
Čudi činjenica da se muškarci tri puta češće ubijaju nego žene. Pogotovo mladi se u japanskom društvu, koje od njih mnogo očekuje, bez posla osjećaju bezvrijednima.