Donijeli ste nam proljeće. Tim je riječima grupu novinara iz zemalja kojima će prolaziti plinovod Južni tok pozdravila predstavnica domaćina grada Novi Urengoj u sibirskom Jamalskonenečkom autonomnom okrugu.

Stigli smo četverosatnim letom Gazprom Avije s moskovskih hladnih nula stupnjeva celzijevih na ugodna sibirska četiri proljetna stupnja. Trebali smo preletjeti gotovo četiri tisuće kilometara da bi pronašli taj konačni konačni dokaz relativiteta. Došli smo na poziv moćnog ruskog Gazproma koji je prije 35 godina izgradio grad s 120.000 stanovnika samo s jednim ciljem – osvajanje i crpljenje ogromnih plinskih i naftnih polja razasutih s obje strane polarnog kruga i čija se međusobna udaljenost mjeri desecima kilometara. Drukčije ne bi ni mogli doći jer je ovaj grad zatvoren za znatiželjnike i za ulazak je potrebna posebna dozvola ruskih vlasti. Slične zabrane imaju i američke vlasti za svoja postrojenja, primjerice na Aljasci, jer očito nitko ne voli njuškanja oko energetskih izvora koja dobro dođu za potkusurivanja u sukobima i geopolitičkim nadmudrivanjima.

Možda je i ta zatvorenost bila razlog iznimne susretljivosti domaćina u svakoj instituciji u koju su nas vodili. U široj okolici grada koji je zamišljen kao baza za osvajanje sibirskog prostranstva, nalaze se 22 plinske centrale s oko tri tisuće bušotina s kojih 30 posto ukupnog izvađenog plina završava u Europi. Brojkama, riječ je o 100 milijardi kubika plina godišnje, što je dovoljna količina da namiri Hrvatsku sljedećih 35 godina. Do sada je s ovih polja iscrpljeno šest i pol tisuća milijardi kubika zbog čega je Gazrpom završio u ruskoj Knjizi rekorda, a preostale poznate rezerve na ukupno pet tisuća kvadratnih kilometara procjenjuju se na 10 tisuća milijardi kubika, dok se prostor prema Arktičkom oceanu i dalje istražuje i buši. Gazprom je zaronio i u ocean za čije se dno pretpostavlja da krije plin. Nije mu potreban ministar poput  Ivana Vrdoljaka da zbog toga najavi stvaranje male Norveške jer ruska nacionalna svijest u posljednje četiri godine posebno osnažuje pa se Rusi više ne žele svrstavati ni na istok niti na zapad, zbog čega njezini akademici razrađuju ideju posebnosti ruske kulture u odnosu na ostatak svijeta.

Posebnost Rusije su i veliki energetski izvori, a novourengojska okolica najveće je poznato nalazište plina na svijetu nakon onih u Iranu i Kataru pa je za pretpostaviti da će plina biti sljedećih najmanje 100 godina i toliko će Novi Urengoj imati smisao postojanja u uvjetima subarktičke klime. Rusi ga, ne bez ponosa, nazivaju glavnim plinskim gradom. Osim plinom, grad ne oskudijeva niti ledom i snijegom. Zimi, koja traje oko 260 dana godišnje, temperatura se za vrijeme najhladnijih dana spušta i do minus 57 stupnjeva i tek tada nastupaju prvi problemi, a automobili tada rade 24 sata dnevno kako se motori ne bi smrzli. Djeca u školu idu dok se živa na termometru ne spusti ispod 34 stupnja. 

'Gazprom City'
Proljeće na kojima se domaćica zahvalila bilo je kratkog daha pa se samo dan nakon našeg dolaska temperatura spustila na minus 17 stupnjeva uz snijeg i hladan vjetar, što ipak nije nikakva smetnja za funkcioniranje života pa građevinari i na takvoj zimi normalno grade nove blokove zgrada. Iako je Gazprom Dobiča Urengoj, kako je ime glavne Gazpromove tvrtke u gradu, 90 posto zgrada dao u vlasništvo mjesne samouprave, ipak se zna tko je pravi gospodar Urengoja. Gazpromovo ime nose mnoge škole, vrtići, sportski i kulturni domovi, a posebno su ponosni na prvi muzej plina u svijetu. U njemu smo saznali da na ovom golemom području živi 24.000 Nenaca, nomadskog naroda kojemu već dvije tisuće godina pripada površina, ali Rusiji i Gazpromu pripada podzemlje iz kojega dolazi energent koji ovih dana služi kao glavni ulog u sporu između Rusije i Europe čije gospodarstvo je nezamislivo bez ruskog plina. U muzeju su nam objasnili da su oni samo gosti na nenačkoj zemlji, gosti koji buše vječno smrznuto tlo da bi dospjeli i do četiri tisuće metara dubine na kojoj se nalazi najdublji plinski sloj. Najteže je, žale se, probiti prvih 400 metara zamrznute pješčane zemlje. 

Nakon bušotine u lov
Povijest osvajanja ove zemlje zbog plina koji je prvi put otkriven 1966. godine, ispričan je u muzeju kroz seriju fotografija, a prvi pioniri osvajanja dobili su i svoj veliki spomenik. Građani Novog Urengoja koji pripadaju 24 narodnosti i različitih vjera, ponosni su na prve doseljenike koji su započeli naseljavanje ovog nepristupačnog močvarnog kraja nakon otkrića plina i nafte. Novi Urengoj danas smatraju jednim od dokaza sposobnosti čovjeka da prirodu podredi sebi, što je duboko usađeno u svijest stanovnika. Jedan od Gazpromovih kompleksa sa subvencioniranim jednosobnim i dvosobnim stanovima za obitelji svojih radnika nazivaju i Optimizam. "Optimizam je jedino što smo imali kada smo dolazili ovamo", objasnio je Viktor Golovčenko, koji već više od 20 godina radi na udaljenoj plinskoj bušotini, dok mu supruga Nataša kao zaposlenica Gazproma radi u samom Urengoju.

Ni on ne bi mijenjao ovaj urengojski život i uskoro se sprema na lov na patke u okolici. Iznikao usred sibirske tajge, 70-ak kilometara od nekadašnjih Staljinovih, a danas prešućenih Gosudarstvennoe Upravlenie Lagerei 501 i 503, ili skraćeno gulag, Urengoj se danas  trudi  živjeti normalnost jednaku onoj u bilo kojem drugom gradu s umjerenijom klimom. Gazprom zbog toga ne štedi novce pa Novourengojci mogu svoje slobodno vrijeme provesti u sportskom kompleksu kakvog ima malo koji grad u Hrvatskoj, ili domu kulture u kojemu djeluje profesionalna kazališna trupa sastavljena od glumaca iz cijele Rusije. Osim što i sami putuju sa svojim predstavama, primaju i goste, a među onima koji su ga posjetili su i kazalištarci iz Zagreba. Gazprom u Novom Urengoju ima i srednju školu na kojemu se uz djecu, školuju i njihovi zaposlenici. Novinare je prilikom posjete školi dočekao školski bend s pop pjesmom "Slobodna Rusija".

Većina maturanata nastavit će školovanje ili će naći će posao na Gazpromovim plinskim poljima na kojima smjena traje 14 dana, poslije čega se radnici vraćaju obiteljima u Urengoj i s njima provode sljedećih 14 dana od ponovnog odlaska na bušotine od kojih su neke udaljene i do nekoliko stotina kilometara. U Gazpromu su zaključili da je 14 dana malo za privikavanje na teške radne uvjete pa će smjene ubuduće trajati do mjesec dana. Prosječne plaće zaposlenika u Gazpromu više su od prosjeka Rusije i kreću se oko tri tisuće dolara, dok prosječno novourengojska plaća iznosi oko 1500 dolara. Riječ je, zapravo o tvrtkama koje su na ovaj ili onaj način povezane s plinskim biznisom. Građevini ide dobro jer se grade nove stambene zgrade u skladu s osvajanjem krajnjeg sjevera duboko unutar polarnog kruga pa je za očekivati da će u grad pristizati novi radnici. Niti jedna zgrada nema više od desetak katova jer ih zbog permafrosta nije moguće kvalitetno temeljiti pa se ukopavaju pomoću stupova. Zato građani Urengoja ne znaju za podrum. 

Sunce i sol
Grad nema niti pretjerani broj umirovljenika, koji se zahvaljujući benificiranom radnom stažu penzioniraju nešto ranije i odlaze u zemlje odakle su došli jer ovi uvjeti i surova zemlja ipak nisu za starce. Prosječna starost Gazpromovih 12.000 radnika je 38 godina i gotovo svi će reći će da su vrlo zadovoljni uvjetima života, a svoje godišnje odmore provode po svijetu ili Gazpromovim ljetovalištima na Crnom moru. Ljeti se temperature kreću i do 30 stupnjeva, a bezbrojna okolna jezera ljetnih se dana pretvaraju u plaže. Vitalij, jedan od naših prevoditelja, iz Ukrajine je s obitelji u Novi Urengoj došao prije 27 godina. "Nikada ne bih mijenjao ljeto u Novom Urengoju za odmor bilo gdje u svijetu. Imamo plaže na kojima se kupamo i družimo ", kaže Vitalij dodavši da je kupanje je ugodno, osim kad se zaroni na dva metra jer se na toj dubini nalazi led. Sjeća se i sovjetskih vremena pa kaže da sladoled nije probao do 90-ih godina.

Zbog svoje je velike udaljenosti Novi Urengoj danas jedan od skupljih gradova, ali ne oskudijeva u ničemu. Gazprom posebno voli istaknuti brigu za djecu za koju ima poseban program na razini cijele ruske federacije. U gradu je izgradio i više vrtića čiji su uvjeti nezamislivi u Hrvatskoj. Djeca, primjerice, u jednome od njih imaju slanu sobu ukoliko imaju problema s dišnim putevima, solarij zbog nedostatka sunca tijekom godine, bazen ili masažu. Nakon kratke svečanosti koju su za rijetke goste izvela djeca vrtića, na razglasu je puštena pjesma koja je opjevavala Rusiju. Ta zemlja je, kako smo čuli u Novom Urengoju, spremna svoje plinovode usmjeriti prema Kini ukoliko se zbog Ukrajine zaoštri sukob s Europom. U svakom slučaju je sigurno da će grad na sredini dalekog i ogromnog Sibira, biti prosperitetan i sljedećih najmanje stotinu godina ili da hrvatsko uho lakše shvati: "Dok je plina, bit će i Novog Urengoja!". 

Povijest

Plin otkriven 1966.

Plin u okolici Novog Urengoja otkriven je 6. lipnja 1966. godine, a kompanija Gazprom Dobiča Urengoj kao tvrtka u potpunom vlasništvu Gazproma osnovana je 1978. godine kada su počela prva ozbiljnija crpljenja plina i nafte, koje ima mnogo manje od plina. Grad se počeo graditi negdje u to doba, a službeni status grada dobio je 1980. godine. Jedna od glavnih avenija u gradu nosi ime Lenjingradska, po porijeklu građevinske brigade koja je među prvima prva počela s gradnjom Novog Urengoja.