Nova bogatstva nagrizaju kastinski sustav u Indiji

Autor: The New York Times , 01. siječanj 2012. u 22:00

Dok je prije nekoliko desetljeća bosonog hodao u školu, mladi je Ashok Khade prolazio pored neizbježnih podsjetnika na to što je – na izvor s kojeg nije smio piti, na hram gdje se nije smio moliti. Nedodirljive poput njega smatrali su duhovno i tjelesno nečistima.

Nedavno je jednog popodneva Khadeov vozač dovezao njegov srebrni BMW u tu istu ulicu, a seljani su pohrlili da ga pozdrave. Nedodirljivi je dječak postao zlatan. Ovaj osnivač uspješne tvrtke za bušenje nafte dio je malene, ali sve veće klase milijunaša iz indijske skupine dalita, takozvanih nedodirljivih koji se nalaze na najnižoj razini hinduističke društvene ljestvice. “Prošao sam put od sela do palače”, opisuje svoj zapanjujući životni razvoj od sina nepismenog postolara do bogatog poslovnog partnera arapskih šeika. Brz rast koji je uslijedio nakon otvaranja indijskog gospodarstva 1991. stvorio je nešto što je samo generaciju ranije bilo nezamislivo. Malenu, ali rastuću skupinu bogatih poslovnjaka iz kaste dalit. “Ovo je zlatno razdoblje za dalite”, kaže aktivist Chandra Bhan Prasad. “S obzirom na novo tržišno gospodarstvo, materijalna obilježja istiskuju ona društvena. Daliti si mogu kupiti položaj u tržišnom gospodarstvu. Indija se od kastinskog društva kreće prema klasnom društvu, gdje si prihvatljiv ako imaš sve što ti u životu treba i ako ti bankovni račun raste.” Milind Kamble, dalit i građevinar iz grada Pune u državi Maharashtra, kaže da je od stotinu i nešto članova Dalitske indijske gospodarske komore u njegovu gradu samo jedan od njih radio prije 1991. “Kapitalizmom se borimo protiv kastinskog sustava”, kaže. Poslovanje zasnovano na znanju, kao što je informacijska tehnologija, privuklo je velik broj brahmina, tradicionalno obrazovane kaste. Poslovne su se kaste više usmjerile na maloprodaju i veleprodaju nego na proizvodnju. “Prljave” industrijske grane, kao što je građevina, bliže su tradicionalnim zanimanjima najnižih kasta. Jedan je poslovni čovjek iz Pune nepoželjan posao ubijanja štetočina pretvorio u tvrtku vrijednu milijun dolara. Kamble se obogatio na procvatu gradnje u Indiji. Daliti su pokrenuli male tvrtke koje se bave tehnologijom i postavljaju opremu za umrežavanje, a drugi su otvorili tvornice gdje proizvode pipe i šećer.

Nazadak i sreća
“U ovom složenom društvu daliti neprilike pretvaraju u prilike”, kaže Prasad. Khade je rođen u kolibi od blata u Pedu 1955., a jedno je od šestero djece. Njegovi su roditelji za sitniš crnčili na poljima poljoprivrednika iz viših kasta. Otac mu je često putovao u Mumbai, koji se tada zvao Bombaj, kako bi radio na popravcima cipela. Rođen je u obitelji čamhara, kaste sa samog dna hinduističke ljestvice, a njezini su se pripadnici tradicionalno baviti deranjem kože mrtvih životinja. Bili su siromašni i uvijek gladni. Jednog ga je dana majka poslala da iz obližnjeg mlina uzme vrećicu brašna koju će kasnije platiti. Ashok se poskliznuo na blato, a dragocjeno je brašno završilo u lokvi. “Došao sam kući plačući”, rekao je. “Moja majka je plakala. Braća i seste bili su gladni; u kući nije ničega bilo.” No ta mu je glad bila poriv. Prvi je veći uspjeh doživio kad su ga primili u školu u obližnjem gradu, koju je vodila jedna humanitarna udruga. Kad se maknuo od sela i duboko ukorijenjenih kastinskih predrasuda, uspjesi su se počeli nizati: učitelji iz viših kasta poticali su njegov razvoj. Siromaštvo ga je ubijalo. Učenici su sami morali donijeti papire za testove, a jednog dana nije imao čak ni nekoliko penija da kupi papir. Učitelj je iskinuo nekoliko stranica iz dnevnika, a kako je bio toliko siromašan da nije mogao kupiti ni vezicu da ih poveže, s jedne je grane otkinuo trn i time ih povezao. Maturirao je kao jedan od najboljih učenika. Khadeov stariji brat Datta uspio je naći posao pripravnika varioca u Mazagon Docku, brodogradilišnoj tvrtki iz Mumbaija u vlasništvu države. Mladog je Ashoka nagovorio da se doseli u veliki grad. Khade je sanjao da će jednog dana biti liječnik te da će studirati na lokalnom fakultetu. No Datta, koji je uzdržavao čitavu obitelj, preklinjao je mlađeg brata da se ispiše iz škole i počne raditi. Datta je Ashoku pomogao da dobije posao crtača početnika u Mazagon Docku. Ono što se u početku činilo kao nazadak pokazalo se kao sretna okolnost. Zbog svojih je besprijekornih crtačkih vještina i nezasitne želje za napornim radom vrlo brzo napredovao, a 1983., nakon poslovnog putovanja u Njemačku, počeo je stvarati temelje za otvaranje vlastite tvrtke. Ostaviti stalan posao u nekoj tvrtci bilo je gotovo nečuveno, no njegova su dva brata bila iskusni radnici na morskim bušotinama, a u Mazagon Docku imali su dobre kontakte. Gospodarstvo se 1991. uslijed reformi počelo mijenjati nakon višegodišnje stagnacije, birokracija više nije toliko utjecala na gospodarstvo, a rast se sve više poticao. “Bilo je očito da imamo priliku zaraditi jako puno”, kaže.

Kraljevski posao
Braća su ušteđevinu uložila u male podugovorne poslove s kojima su započeli, a 1993. godine dobili su prvu veću narudžbu od Mazagon Docka za podvodnu izolaciju na jednoj naftnoj bušotini. Zbog bržeg rasta indijski se apetit za fosilnim gorivima pohlepno povećavao. Khadeova tvrtka, koja gradi i obnavlja morske naftne bušotine, naglo se proširila i nedavno potpisala ugovor s kraljevskom obitelji iz Abu Dhabija za rad na tamošnjim naftnim izvorima. Ima 4500 zaposlenika, a vrijednost njegove tvrtke procijenjena je na više od 100 milijuna dolara. Njegova se dva brata danas bave politikom. Khade je kupio golema zemljišta u blizini svojeg sela, pa tako i ono polje gdje je njegova majka, kojoj je danas 86 godina, za nekoliko penija dnevno naporno radila na farmi obitelji iz više kaste. Danas odijeva skupocjene sarije od svile i ima vozača. Sinovi obitelji viših kasta danas rade u Khadeovoj tvrtki. Po svim je mjerilima taj čovjek uspio. “Nedodirljivi dječak kao poslovni partner jednog princa?” kaže Khade. “Tko bi mislio da je to moguće?” Ustav koji je Indija izglasala nakon proglašenja neovisnosti od Velike Britanije uglavnom je sastavio dalit Bhimrao Ambedkar. Ustavom se ukida praksa tjelesne nedodirljivosti, zbog koje daliti nisu smjeli hodati ulicama kojima hodaju pripadnici viših kasta, piti iz istih izvora te čak gledati te ljude u oči, a bili su osuđeni na poslove niže vrste, poput kožarstva ili u brijačnicama. Ustav je također uspostavio zakonske korektivne kvote za dalite u politici, državnoj upravi i obrazovanju. Daliti su veća prava dobili nakon što se Indija usmjerila na tržišno gospodarstvo.

Malo prilika za žene
Prema nedavnoj analizi vladinih podataka koju su proveli ekonomisti sa Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi, od 1983. do danas dohodovni jaz između drugih kasta i dalita smanjio se s 36 na 21 posto, što je manje nego što su bijelci i crnci imali u SAD-u, a obrazovni se jaz prepolovio. Prema drugom istraživanju koje su proveli indijski znanstvenici i profesori sa Sveučilišta Harvard i Sveučilišta u Pennsylvaniji, društveni je status dalita također porastao. Sve ih više pozivaju na vjenčanja drugih kasta, sve više jedu istu hranu i nose istu odjeću kao i pripadnici viših kasta. S druge strane, poduzetnici daliti uglavnom su siromašne žene koje nemaju druge mogućnosti nego započeti vlastiti posao, u kojem neće ostvariti značajnu zaradu, kaže znanstvenica i aktivistica Annie Namala. Većina njih u svojem vlastitom poslovanju ne zaradi ni 100 dolara mjesečno. Čak je i onima koji su ostvarili značajan poslovni uspjeh teško steći prihvaćenost u društvu. Kastinska se pripadnost često vidi u imenu, pa je jedan poslovni čovjek iz kaste dalita koji se bavi ugradnjom solarnih sustava za grijanje vode promijenio prezime jer ga je bilo strah da pripadnici viših kasta neće htjeti da im dalit postavlja opremu. Čak ni Khade sa svojim novostečenim statusom ne želi uvrijediti potencijalne klijente iz viših kasta. Na njegovoj vizitki piše Ashok K jer mu se po prezimenu vidi da je dalit.

Lydia Polgreen; Hari Kumar doprinio izvještaju

Komentirajte prvi

New Report

Close