Grci se vraćaju zemlji

Nikos Gavalas i Alexandra Tricha, oboje tridesetjednogodišnjaci, diplomirani agronomi, postali su frustrirani nakon što su godinama obavljali loše plaćene, honorarne poslove u Ateni, glavnom gradu Grčke u kojemu je radno mjesto prava rijetkost, a troškovi života vrtoglavo visoki. Stoga su prošle godine odlučili započeti s novim projektom, točnije uzgojem jestivih puževa.Dok grčko gospodarstvo i dalje bilježi nezaustavljivi pad, ovaj par pridružio se egzodusu Grka koji u sve većem broju bježe na selo i uzdaju se u bogatu ruralnu prošlost ove zemlje kao predvodnika prema budućnosti.

Priznaju da je riječ o neobičnom pothvatu te da on podrazumijeva puno više manualnog rada nego što su ikada očekivali kao fakultetski obrazovani pojedinci. No u zemlji iznurenoj štednjom, na rubu bankrota, ovo im se učinilo kao prilično dobra prilika. Nikos i Alexandra vratili su se na njegov rodni otok Chios. S pedeset tisuća dolara obiteljske ušteđevine osnovali su vlastito malo poljoprivredno gospodarstvo. To im se ulaganje tek treba vratiti jer će tek ove godine imati prvi urod. No ovaj par siguran je u pozitivan rezultat. “Kad se čujem s prijateljima i rođacima u Ateni, govore mi da nema nade, da se si tuacija neprestano pogoršava”, nedavno nam je rekla Alexandra dok je šetala svojim staklenikom, u kojemu su tisuće puževa milile po redovima vlažnih dasaka. “Baš zato mislim da smo ispravno izabrali.”Stopa nezaposlenosti u Grčkoj iznosi 18 posto, odnosno 35 posto u skupini osoba od 15 do 29 godina, što je porast sa 12, to jest 24 posto, koliko je ta statistika iznosila krajem 2010. Međutim, poljoprivreda je jedan od rijetkih sektora koji od početka krize bilježi rast. Naime, od 2008. do 2010. otvoreno je 32 tisuće novih radnih mjesta, a na većini njih zaposleni su Grci, a ne doseljenici, tvrdi istraživanje kojega je jesenas objavila Panhelenska konfederacija poljoprivrednih udruga. “Najveći porast zabilježen je u skupini srednje dobi, od 45 do 65 godina”, kaže Yannis Tsiforos, ravnatelj te konfederacije. “To nam pokazuje da su u prošlosti oni imali drugačije zanimanje.”Kao i na ostatku Sredozemlja, u Grčkoj većina obitelji već tradicijski ulaže u nekretnine i zemljište, koji se smatraju stabilnijima od financijskih ulaganja, pa je uobičajeno da čak i oni Grci s nižim prihodima naslijede neku obiteljsku nekretninu. I upisi na poljoprivredne škole i fakultete su u porastu.

Panos Kanellis, ravnatelj Američke poljoprivredne škole u gradu Salonika, koja je utemeljena 1904., a nudi cjeloživotno obrazovanje s područja održive poljoprivrede, od vrtića do srednje škole i dalje, kaže da se broj prijava u posljednje dvije godine utrostručio te da je upis na tečajeve proizvodnje sira i vina također u porastu. Kanellis priznaje da mu se često obraćaju mladi s pitanjima kao što je sljedeće: “Od djeda sam naslijedio dva hektara zemlje. Što da radim s tim?” Sve veći broj Grka postavlja si to pitanje, a neki od njih odlučuju poduzeti nešto. “U velikim gradovima za njih nema budućnosti”, tvrdi Alexandra Tricha. “Mladi imaju dva izbora: otići na selo ili otići u inozemstvo.”Vassilis Ballas i njegova supruga Roula Boura, oboje tridesetšestogodišnjaci, 2006. godine podnijeli su ostavke na svojim poslovima u Ateni. On je radio kao menadžer sadržaja jedne internetske stranice, a ona je bila zaposlena u marketingu. Odselili su na egejski otok Chios, odakle potječu njegovi baka i djed. Odlučili su iskušati sreću u uzgoju stabala mastika, koja rastu samo na sjeveru navedenog otoka i proizvode smolu koja se prikuplja i kristalizira te koristi za izradu proizvoda kao što su svijeće, sapun, alkoholna pića i prehrambene namirnice. “Razmišljali smo o selidbi iz Atene, a onda nam je jedan prijatelj rekao da njegova baka sama na magarcu prikupi sto kilograma mastika”, prisjeća se Vassilis. U veleprodaji kilogram ovog proizvoda doseže cijenu od oko osamnaest dolara. Međutim, ovaj je par ubrzo shvatio da je uzgoj mastika puno teži nego što su pretpostavljali, pa su u djelatnost dodali i ekoturizam.Neki se mladi Grci ne vraćaju zemlji, već moru.

Prema podacima Ministarstva mora, od 2008. godine broj prijava za pomorske škole se učetverostručio do gotovo sedam tisuća. Yannis Menis (27), rođen na Chiosu, priča kako ga je čekala karijera nuklearnog fizičara. No netom prije konca doktorskog studija, shvatio je da si više ne može priuštiti studiranje, pa je odlučio poći očevim stopama i postati brodski inženjer. U rujnu je krenuo u pomorsku školu u Chiosu. “Obitelj se usprotivila mojoj želji. Pitali su me zar sam sve te godine studirao ni za što”, kaže. “Nikome na brodu nisam spomenuo ništa o svojoj akademskoj prošlosti. Danas je u Grčkoj prekvalificiranost nedostatak”. Nagon za povratak grčkim ruralnim korijenima predstavlja znakovitu novu tendenciju od početka krize, određeno okretanje sebi, tihu vrst nacionalnog ponosa kao odgovor na opći jad i bijedu. Dimitris Kaloupis, koji je u razdoblju procvata prije 20 godina ostavio posao građevinskog radnika, sada se bavi poljoprivredom u Volissosu, kako ratarstvom, tako i stočarstvom, a ima i malu lokalnu krčmu. Smatra da će se Grčka uspjeti izvući iz ove krize, baš kao što se izvukla iz mnogih drugih.“Mi smo izumili civilizaciju, naravno da ćemo je vratiti”, rekao nam je dok smo jeli janjetinu iz njegova uzgoja. Ako se grčko gospodarstvo sunovrati do granice s koje nema povratka, “rukom ću smrviti kamen i vodom koja iscuri iz njega napojiti kćer. Već ćemo se nekako snaći.”

Rachel Donadio; Dimitris Bounias pridonio izvještaju

Komentari (3)
  • jap54
    jap54 17:42 16.1.2012.

    Revival.
    Moglo se i očekivati nakon godina zanemarivanja. Korjeni industrijalizacije kreću od zemlje i njenih plodova.
    Industrijska era mnogih zemalja je doživjela slom ali je ujedno za neke (Kina,Indija,Koreja,dio južne Amerike.. itd)tek započela.
    Kolo se okrenulo. “Ko bi gori, sad je doli”.
    Sva ujedinjenja, unije i “promicanje i zaštita demokracije”izvan svojih granica su zapravo samo paravan u borbi za prevlast na tržištu. Proizvoda ima sve više a tržišta sve manje tj.prezasićeno je bombardiranjem svega i svačega.
    Nažalost, teško je “imati pa nemati”no kao i uvjek u svemu lošem ima i nečeg dobrog.
    Van granica smo poznati kao vrijedan, domišljat, pametan narod. Poznato je (i samoj EU primamljivo) da smo prebogati neiskorištenim resursima.
    Sve današnje vrijednosti su upitne i najvećim dijelom virtualne, a virtualno se ne može jesti, ne može se ni dotaknuti a kamoli izmjeriti.

  • Moller
    Moller 11:59 16.1.2012.

    kada se malo

    dublje
    razmisli, svi se vraćaju zemlji
  • suhajac
    suhajac 8:06 16.1.2012.

    To će se dogoditi i u Hrvatskoj ako presahnu inozemna zaduživanja?!

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!