Ovdje, naime, započinje sasvim nova tradicija hrvatskog samostanskog piva, piše Zoran Vitas za Večernji list.

Povijest pamti trapistički samostan Marijina zvijezda kod Banje Luke, nekada također poznat po odličnom pivu, no nova je vlast nakon Drugog svjetskog rata pivovaru nacionalizirala, a trapistima je ostala proizvodnja odličnog sira. Franjevaca konventualaca na Svetom Duhu ima 23, svakodnevne aktivnosti uključuju i održavanje velikog zdanja samostana i sjemeništa, crkve Župe svetog Antuna Padovanskoga, prekrasnog dvorišta i vrta, nasada loze…

A onda i proizvodnju vina, i maslinova ulja za potrebe samostana, ali i vođenje pučke kuhinje u koju može doći tko želi bez ikakve najave i kontrole.

Tako će se svim aktivnostima franjevaca konventualaca na Svetom Duhu pridružiti i još jedna – pivarstvo.

– Želio sam isprva da podržimo ideju naših povratnika iz Kanade Dubravke i Miroslava Šamije i njihovih partnera Marka Blagovića i Filipa Peša koji su željeli pokrenuti proizvodnju piva. Predložio sam im da to eventualno napravimo zajedno, vjerovao sam da bi to bilo zanimljivo tržištu, zainteresiralo publiku. Obitelj Šamija je dala podršku, Marko Blagović je pomogao s receptom koji je trebalo isprobati. Odlučio sam uz blagoslov i odluku ostale braće da je najpoštenije takvo poslovanje izdvojiti iz samostana, osnovati tvrtku koja će moći pivo prodavati uz izdavanje fiskaliziranih računa i taj prihod na legalan način koristiti za svrhe pučke kuhinje i održavanja samostana. Najveća je želja, a to nam je u planu koji će se nadam se ostvariti i prije rokova, otvoriti pivovaru u krugu samostana, govori fra Tomislav Glavnik.

Do tada pivo S.anto proizvodi se u pivovari Crafter’s u Leprovici kod Rugvice. – S.anto zapravo znači sveti Anto, pa kada sam donio prvu etiketu, netko je od braće primijetio – nedostaje točka! I sada imamo lijepu etiketu koju je izradio naš bivši framaš i vrstan dizajner Tvrtko Zelić i originalno ime s dobrim, pitkim pivom za koje vjerujemo da će ga ljudi rado prihvatiti, a mi ćemo ga prodavati po korektnim cijenama i ispod onih tržišnih, govori fra Tomislav dok pivo za potrebe slikanja i kušanja donose braća fra Antun Radovanić, fra Franjo Čolakovac i fra Marius Andrei. Fra Andrei je franjevac konventualac iz Rumunjske, tamo također postoji provincija ovog reda u gradu Romanu.

– Pratimo i što se događa u Hrvatskoj, veseli nas ono što se zove craft revolucija. Imamo sada izbor dobrih piva na koje je reagirala industrija koja je pojačala i svoju ponudu. Tako smo se odlučili probati sve što nam je bilo dostupno. I zaključili smo da su naši ljudi najskloniji pitkim pivima, poput njemačkih lagera primjerice. Brat Tobias nam iz Njemačke redovito pošalje bačvu svojega piva koje je doista nevjerojatno, izuzetno se lako pije, svaki gutljaj traži još jedan, teško da se nekome takvo pivo ne može dopasti.

No, lagerska piva traže zahtjevnije uvjete, više vremena, pa će se takvo pivo pojaviti kada pivovara bude u samostanu. Sada će ljudima ponuditi blonde čija je receptura takva da je pitkošću usporediv s kompleksnijim lagerom.

I ne samo u Hrvatskoj, već i u Hercegovini jer tamošnji fratri poželjeli su da se S.anto prodaje u Mostaru u njihovom café baru Campanile, jer bi željeli biti zastupnici S.anta za Bosnu i Hercegovinu, da se i ondje može kušati fratarsko pivo. Oni koji su ga već probali odmah su kupili po karton-dva, nisu željeli čekati da otvorimo prodajni prostor – kaže fra Tomislav.

– Za Božić ćemo ponuditi jedno tamno pivo. Savjetovali su me kako se u nas takva piva ne piju dovoljno no mislimo da je takvo pivo adekvatno za dane najveće svetkovine. Jer, nudi više bogatstva u okusima i mirisu. No, opet mora ostati pitko, zapravo skromno, ne smije se u njemu pretjerivati u ničemu. Imamo već i ime, zvat će se Jeronim. Nakon toga pokušali bismo i sa pšeničnim jer mislimo da je to pivo iako prisutno u nas ipak podcijenjeno, a osobina je da ga se može prilagoditi okusima našeg čovjeka, kaže gvardijan samostana Sveti Duh. Prvih dvije tisuće boca piva S.anto više nema, prodane su, odaziv je dobar, ima čak i lokala koji su zainteresirani da ga stave u svoju ponudu. Druga je šarža ambicioznija, trostruko veća od prve. Nastavi li se tako, pivovara u krugu samostana postat će nužnost.

– Na kraju krajeva, i država će nešto imati od svega, i samostan plaća porez na svoje pivo, zašto bismo mi bili izuzetak – kaže fra Tomislav.