Generaciju F, koja Facebook smatra svojim “drugim domom”, ne čine samo oni koji već rade, nego i oni koji tek trebaju ući u zaposleničke vode. Neovisni konzultant Gary Hamel je u svom blogu na stranicama utjecajnog američkog dnevnika Wall Street Journala napravio profil generacije Y, i to one koja živi u internetskom svijetu Facebooka, Twittera i ostalih društvenih portala. U tom svijetu oni stvaraju prijateljstva, mreže kontakata i izražavaju te kreiraju svoja mišljenja i stavove. Što onda kompanije mogu očekivati od takve generacije, odrasle na novim pravilima satkanim u “cyber-spaceu”?

Svaka ideja ima šansu
Taj je konzultant stoga napravio kratku listu važnih stvari u razumijevanju i radu s Generacijom F. Hamel kao prvo navodi da se sve ideje natječu na jednakoj osnovi. Na internetu svaka ideja ima šansu da postane ona koju će ljudi slijediti ili ne. U pravilu nitko je ne može ugasiti, a pobornici postaju oni koje je smatraju važnom za njih same i ono što oni žele. Politika, babe i stričevi tu ne igraju nikakvu važnu ulogu. Hamel zatim dodaje kako je sudjelovanje važnije od kvalifikacija. Da bi objavila blog ili postavila video na YouTubeu, Generacija F ne smatra da mora imati akademsku titulu iz novinarstva ili video-produkcije. Važno je sudjelovati i iskazati svoje mišljenje, što ovu generaciju čini dobrim timskim igračima, ali ne i poslušnicima. Njihovi uzori ih vode na bazi karizme koja proizlazi iz znanja, a ne političke arogancije i jako im je važno da u odlukama sudjeluju sa svojim razmišljanjima i prijedlozima. Holm također naglašava da se hijerarhija stvara po prirodi stvari i ne nameće se. Naime, na svakom internetskom forumu postoje oni koje više respektiramo od drugih. Shodno tome, oni imaju i više utjecaja te im više vjerujemo i pratimo što pišu na forumima. Njihov prirodni autoritet izraz je njihove osobnosti, stručnosti i ostalih “neopipljivih” faktora koji ih stvaraju takvima, a ostali članova foruma voljni su ih prihvatiti kao autoritete bez ugrožavanja njihovog ega ili pozicije. Nijedan webmaster ili vlasnik foruma i/ili stranice nije ih učinio takvima. Oni su naprosto prvi među jednakima. Što se tiče lidera, oni su tu da služe umjesto da zapovijedaju. Robert Greenleaf, Peter Senge, Ken Blanchard i ostali zagovornici transformacijskog ili jednostavnije rečeno “vođenja uz služenje”, u Generaciji F imaju praktični dokaz svojih teorija. Na internetu se lideri dokazuju veličinom svoje pomoći drugima, demonstriranom ekspertizom i općenito nesebičnim ponašanjem.

Zapovijed i kontrola
U kibernetskom prostoru zapovijed i kontrola nemaju prevelikog utjecaja. To su ljudi kojima služenje nije poniženje nego naprotiv rast, kako njih samih tako i njihove internetske zajednice. Zadaci se biraju i ne zadaju. Na internetu je sve stvar izbora, te tako korisnici rade ono što žele i uključuju se u aktivnosti koje njima imaju smisla. Bilo da pišu blog, provode vrijeme na Facebooku, rade na “open-source” projektima ili dijele savjete kolegama forumašima, bitna je odlika svih tih radnji da ih je osoba sama izabrala, shodno svojim interesima. Grupe su samodefinirajuće i samoorganizirajuće. Facebook je pravi primjer kako se na internetu individualno odlučuje kojoj će se grupi pripadati. Isto tako je dobar primjer kako grupe nastaju, potaknute raznim društvenim događanjima. Svaka osoba ima pravo strastveno pripadati jednoj grupi i ignorirati druge. Kao što vam nitko ne može nametnuti dosadne zadatke, tako vas ne može ni prisiliti da radite s ljudima s kojima ne želite. Holm naglašava i da se resursi ne alociraju već privlače. U velikim organizacijama resursi se dodjeljuju po različitim kriterijima od kojih su mnogi vezani uz povezanost s nadređenima, političku moć i naravno procijenjenu važnost odjela. Na internetu, pa i na Facebooku, resursi, kako materijalni tako i nematerijalni, alociraju se prema privlačnosti ideja. Internet je tržišna ekonomija u kojoj milijuni pojedinaca odlučuju iz trenutka u trenutak kako da potroše svoje dragocjene resurse, kao što su novac, pažnja, vrijeme i slično. Važno je istaknuti i kako moć dolazi iz dijeljenja, a ne skrivanja informacija. Internet je interesantna ekonomija dijeljenja. Da bi osoba ostvarila utjecajan status mora znati dijeliti i to brže i bolje od svojih kolega. “Peer to peer” pristup prisutan je ne samo u dijeljenju muzike i filmova, nego i savjeta, znanja i ekspertize svojim kolegama. Što više dijeliš to te više tvoja zajednica cijeni i prati tvoje inicijative i prijedloge.

Mudrost grupe
Što se tiče ocjenjivanja odluka, njih vrednuju njihove mnogobrojne kolege. Na internetu istinski inovativne ideje vrlo brzo dobivaju sljedbenike, bez obzira kako disruptivne bile. Ovo je medij koji je gotovo savršen za stvaranje onoga što se naziva “mudrost grupe”, bilo da je ono organizirano i sistematizirano ili stihijsko i neobavezujuće. Jednom kada se skupi dovoljno velika masa, ona je sposobna mijenjati društvenu realnost oko sebe. Sjetimo se samo prosvjeda naših srednjoškolaca protiv uvođenja mature, materijalni iskaz ideja koje su se prvotno agregirale gotovo isključivo na Internetu. Ono što je vrlo važno je činjenica da korisnici mogu dati veto na većinu odluka. Koliko je jak veto posjetitelja Facebooka i ostalih internetskih portala mogle su se uvjeriti mnoge tvrtke, ali i političke opcije. Odluke koje su protivne određenim internetskim zajednicama vrlo brzo će biti ismijane ili će ih internetski korisnici bojkotirati na bilo koji drugi način.

* Autorica je direktorica Svan Consultinga

Činjenice

Unutarnje zadovoljstvo
Važno je spomenuti i nagrade koje se mjere unutarnjim zadovoljstvom. To su intrinzične nagrade proizašle iz zadovoljstva da se radi nešto dobro i korisno za širu zajednicu. Osjećaj ponosa da se može pomoći ponekad je važniji od novca.

Tisuće volontera
Kao primjer toga možemo navesti tisuće volontera koji su nam stvorili Wikipediju, projekt Gutenberg i ostale projekte na kojima se znanje dijeli besplatno.

Zahvalnost bez cijene

Protest protiv društvenih anomalija
Zadovoljstvo koje korisnik ima kada mu se kolege zahvale na pomoći koju im je pružio nema cijene. Generacija F ne ulazi u kalupe koje joj propisuje društvo, pa je tako nazivaju polupismenom jer ne čita lektiru ili subverzivnom jer protestira protiv društvenih anomalija. Oni nisu generacija koju klasične organizacije mogu prihvatiti. No, oni su tu i svaki poduzetnik treba se potruditi da ih razumije kako bi ih znao motivirati i usmjeriti da daju u materijalnoj realnosti barem donekle isto onome što daju i u onoj internetskoj.