Nakon niza godina intenziviranja rascjepkanosti i tenzija, Europska unija mogla bi biti na pragu gubitka svojih najdragocjenijih prednosti: mira, prosperiteta, slobode kretanja te vrijednosti poput tolerancije, otvorenosti i jedinstva. Hoće li se Europljani ujediniti na vrijeme da ih spase? Opasnost s kojom je suočena Europska unija postala je izrazito očita prošlog lipnja kad je Velika Britanija glasala za izlazak.

Također, izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a znatno je pogoršao situaciju. SAD, europski najbliži i najmoćniji saveznik – ključni sigurnosni partner i nositelj zajedničkih vrijednosti – upravo ide znatno drukčijim smjerom te prijeti prepuštanjem uzdrmane i podijeljene Europe samoj sebi u surovom svijetu koji jedva čeka da ju rastrga. To može zvučati pretjerano. Brojni pripadnici američke političke klase ostaju uvjereni – barem u javnosti – da će američku vanjsku politiku pod Trumpom obuzdati staloženije važne osobe u njegovom kabinetu, poput ministra obrane Jamesa Mattisa i državnog tajnika Rexa Tillersona. "Ne brinite," tvrde oni, "ono najgore neće se dogoditi."

Nova američka ideologija
No, prema mom iskustvu, doista je važna osoba koja ima predsjednikovu pažnju i utječe na njega. Do sada svi znakovi ukazuju na to da Trumpov najuži krug suradnika pokreće stvaranje politike. Zapravo, izjave i izvršni nalozi tijekom prvih tjedana nakon stupanja Trumpa na dužnost ukazuju na osobito ideološko stajalište – ono koje već dugo zagovara glavni strateg Bijele kuće Steve Bannon, ultranacionalistički sljedbenik talijanskog filozofa Juliusa Evole.  Nova ideologija koja pokreće Ameriku naglašava tradicionalnu vestfalijansku državu-naciju, s inzistiranjem na suverenitetu, pouzdanim granicama i nacionalizmu. Europska unija, sagrađena na ideji snage, mira i prosperiteta kroz suradnju stoga izaziva gnušanje.  

Problem za Europsku uniju nije više ravnodušnost koja je označavala najgore elemente pristupa Europi predsjednika Baracka Obame. Sad je to izravno neprijateljstvo SAD-a. Trumpove pohvale Brexitu, koje su naglasile "pravo na samoodređenje" britanskog naroda i njegovo umanjivanje važnosti Europske unije te njeno nazivanje "Konzorcijem" tijekom njegovog pojavljivanja s britanskom premijerkom Theresom May, naglašava njegovo neprijateljstvo. Europa se trenutno zaglavila između takve Amerike i takve Rusije koje su odlučne u tome da ju podijele. Što bismo mi, Europljani, trebali učiniti?

Jedna opcija je podilaženje Trumpu. To je pristup kojeg je Theresa May usvojila tijekom svoje posjete Washingtonu, DC, kad je u tišini stajala dok je Trump otvoreno izrazio svoju podršku metodama mučenja zatvorenika na njihovoj zajedničkoj konferenciji za štampu. No, za EU, takvo bi podilaženje bilo kontraproduktivno. Upravo su naše vrijednosti ono što nas definira, a ne naše granice. Njihovo napuštanje baš i nema smisla, osobito kako bismo zadobili povjerenje vođe koji se pokazao kapricioznim i krajnje nepouzdanim.

Odgovornost za obranu
Druga je opcija pronalaženje novog spasitelja – možda zemlje poput Kine, koja nije samo najsličnija Americi, po ekonomskom utjecaju, već je također u posljednje vrijeme privukla znatnu količinu pažnje, uslijed robusne obrane globalizacije od strane njenog predsjednika. No, trebali bismo se čuvati lažnih proroka. Globalna vizija koju promiče Kina gotovo se u potpunosti usredotočuje na ekonomske odnose – što je upravo bezdušje koje je liberalni svjetski poredak prvenstveno dovelo u nevolju. Osjećaj zajedničkog cilja, ne samo djelovanje na tržištu, povezuje čovječanstvo. Kad ne bi bilo tako, jedinstveno tržište Europske unije bilo bi dostatno da ju zaštiti od egzistencijalne prijetnje s kojom je ona trenutno suočena.

 Treća opcija – i jedina provediva za EU – jest oslanjanje na vlastite snage i samoodređenje. Samo jačanjem vlastitih međunarodnih pozicija – povećavanjem svoje vlastite financijske poluge, rečeno današnjim žargonom – Europska unija moći će se na učinkovit način nositi s američkom kolebljivom odanošću vlastitim saveznicima i vrijednostima koje dijele. Provođenje ove opcije podrazumijeva da bi se EU trebala zalagati za napredak u trgovinskim pregovorima s Japanom, ispregovarati investicijski sporazum s Kinom, modernizirati globalni sporazum između EU i Meksika i pozicionirati se kao svjetski vođa po pitanju porezne reforme. Povrh toga, Europa bi trebala preuzeti veću odgovornost za svoju obranu, kako povećanjem potrošnje tako i provedbom kontinentalne suradnje u cilju učinkovitijeg raspolaganja resursima i potencijalom.

Promicanje vrijednosti
U cilju hvatanja u koštac s izazovom migracije s kojim je upravo suočena, Europa bi trebala izraditi politiku vođenu vlastitim vrijednostima, kao i vlastitom sigurnošću i ekonomskim interesima. To znači razlikovanje između ekonomskih migranata i izbjeglica, jačanje graničnih kontrola i poticanje suradnje s trećim zemljama.  U svemu što čini, od ovog trenutka nadalje, EU mora afirmirati i promicati vrijednosti – otvorenost, ljudska prava, znanje i vladavinu prava – koje su omogućile Europi oporavak, rast i procvat tijekom više od sedam desetljeća.

Recentni poziv koji su odaslali francuski predsjednik François Hollande i njemačka kancelarka Angela Merkel na "jasnu, zajedničku predanost" Europskoj uniji dobar je početak.  No, ti pozivi moraju u ovom trenutku biti poduprti djelovanjem. To bi moglo biti teško tijekom sljedećih devet mjeseci, tijekom održavanja nacionalnih izbora u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Bit će to još teže ako ekstremistički kandidat u jednoj ili više tih zemalja postigne iznenađujuću pobjedu. No, ako se europski politički centar održi, kao što je očekivano, EU će biti u snažnoj poziciji za suočavanje sa sve neprijateljskijim vanjskim silama i krenut će ciljano prema naprijed.

© Project Syndicate, 2017.